Zašto Židovi mrmljaju?
Ovo što nas se na prvi pogled doimlje kao veliki nesporazum između Isusa i njegovih slušatelja zapravo je ozbiljna i dalekosežna lekcija vjere. Divljenje naroda nad Isusovim čudesnim umnoženjem kruha kojim je utažio njihovu tjelesnu glad pretvorilo se u mrmljanje i gotovo pravu pobunu kad je nakon toga progovorio: «Ja sam kruh koji je sišao s neba» (Iv 6,41). Continue reading
Sveta Klara je pronašla svoj vlastiti put u nasljedovanju Krista Gospodina. Njena osobnost i način života oduševljava mnoge i danas privlači. Taj poziv kojeg je ona čula bio je nedvojbeno djelo Božje ljubavi. Ona je bila otvorena za Božji zov, potpunog predanja u služenju Gospodinu. Tako je nastojala, Isusu uvijek više mjesta dati u svom životu. Uspjela je naime, s malo biti zadovoljna, kako bi mogla onom bitnom dati proritet. Continue reading
Što je potrebno za život?
Iako ljudi nisu shvatili Isusov čudesni znak umnoženja kruha, ipak ima u njima nešto što ih tjera k njemu, a što oni nisu u stanju objasniti. Oni sami osjećaju da nije dosta biti sit, ali još uvijek nisu načistu što bi im Isus mogao dati više od čudesno umnoženog kruha. Ovdje smo na tragu onoga što je jedan ugledni mislilac prošloga stoljeća (E. Fromm) opisao kao dva različita svijeta koji u sebi utjelovljuju riječ IMATI i riječ BITI. Prvi svijet jest svijet posjedovanja materijalnih dobara i blagostanja koje ta dobra omogućuju, a drugi svijet jest svijet duha u kojem se čovjek pita kako će postati duhovno zreo i sretan. Continue reading
Sjećam se kako je zadnji mjesec prije odlaska u Varaždin o. Bonaventura Duda punih dva tjedna neumorno pretraživao knjižnicu franjevačkog samostana na Kaptolu 9 kako bi pronašao porijeklo svima tako poznate rečenice “Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila njima!” i mogao zapisati : “Tim posvećenim zazivom koji potječe iz stare četvrte knjige Ezrine, …”
Na današnji dan, 3. kolovoza 2018. godine, jutrom, u svim franjevačkim samostanima provincije Svetog Ćirila i Metoda pročitat će se uz ostalu braću franjevce ime “o. Bonaventura Duda, Roko, rođen 14. siječnja 1924. godine, umro 3. kolovoza 2017. godine.”
Sveta Marija Anđeoska
Sv. Franjo je često sudjelovao na euharistijskom slavlju u Porcijunkuli. Tamo je rado navraćao jer se upravo u ovoj crkvici za vrijeme euharistije na poseban način osjećao dirnut Evanđeljem. Od tada je ono za njega prestalo biti knjigom a postalo je sve više osobom koju treba ljubiti i kojoj treba vjerovati, kako piše Giambattista Montorsi u svojoj knjizi Franjo Aiški, učitelj života (str. 57). Svetom Franji je Porcijunkula za njega bila mjesto, gdje je skriveno otajstvo Riječi Božje postajalo jasnije, razotkrivalo se kao svitanje zore jutarnje i učvršćivalo njegove do tada nesigurne korake. S Riječju Božjom je sv. Franjo išao u svakodnevicu, u surete s ljudima, i opet se vraćao uvijek iznova, ovoj crkvici i Riječi Božjoj. Continue reading
“KRUH” JE VIŠE OD KRUHA
“Učio ih je dugo i mnogočemu”! Tako završava zadnji redak prošlonedjeljnog čitanja, s kojega se iz Marka prebacujemo na dugi euharistijski govor u Ivana (Iv 6). Ljudi su oko Isusa poput ovaca bez pastira (slika se primjenjuje nebrojeno puta u Starom zavjetu). Ljudi su bez orijentacije, izloženi propasti. Ne snalaze se na životnom putu. Svatko ide svojim putem, stranjaju stoga svi. Continue reading
Jer 23,1-6; Ef 2,13-18; Mk 6,30-34
Prethodno je Isus odaslao dvanaestoricu apostola na njihovo prvo misijsko, misionarsko putovanje. Vraćaju se (Mk 6,30), poskakujući od radosti, živahni, razdragani. Prašnjavi, znojni, ali ipak prepuni samopouzdanja, ponosni na polučene uspjehe na djelu evangelizacije. Izvješćuju o svemu. Međutim, Isus nema mira. Oko njega velika stiska. Nema vremena ni za jelo. Iz svih krajeva dolaze ljudi tražeći pomoć i zdravlje. Dođite na samotno mjesto i malo se odmorite uza me veli Isus Dvanaestorici (r.31). Poput brižne i dobre majke, prepun dirljive sućuti, tako se i Isus brine oko svojih. Jednostavne su njegove riječi, suosjećajne. Continue reading
Jer 23,1-6; Ef 2,13-18; Mk 6,30-34
Suvremeno je društvo obilježeno odrednicama proizvodnje i potrošnje, aktivizma i neumornog zalaganja u izgradnji tehničke civilizacije. U toj pomami za napretkom čovječanstvo nije ni svjesno da ga je industrija i tehnika sa svojim učincima dovela na sami rub propasti. Zemlja su i atmosfera ugroženi, gotovo uništeni, prijeti nam ozbiljno i kozmička katastrofa. A s kakvom samo mržnjom navaljuju narodi jedni na druge! Tražeći sreću, naša je civilizacija naišla na tome putu na rasulo, nesreću i smrt. Kao da je negdje u genima čovječanstva nezatomljivi nagon za samouništenjem. Continue reading
Am 7,12-15; Ef 1,3-14; Mk 6,7-13
VJERODOSTOJNI NAVJEŠTAJ I OVJEROVLJENI NAVJESTITELJ
Koje kvalitete mora posjedovati riječ da bi dospjela do ušiju i srca slušateljstva? Kakvi moraju biti navjestitelji riječi da bi bili vjerodostojni? Od kakva tvoriva moraju biti ti koji donose svijetu, prema njihovu uvjerenju, jedini spas i budućnost? Sve su to pitanja koja se nameću i svijetu, ali isto tako i onima koji upućuju bilo svoju ili tuđu riječ u pustinju života. Što se mora dogoditi u svijesti i ponašanju ljudi da bi učinili nužni životni zaokret? Stanje u kome živimo nezavidno je. Međutim, ‘ništa nova pod suncem’. S istim se problemima susreću ili su se susretali i onovjeki kao i ovovjeki proroci. Continue reading
Ima li smisla vjerovati u smisao? – davno prije sam negdje ovo pročitala. Misli mi se zapetljaju čim riječ po riječ ovoga pitanja ponovim u sebi. I što više ponavljam, samo ispred očiju sve više i jače tjeram nagomilane slike prošlih dana kad sam ovu riječ ‘smisao’ ponovila toliko puta, sama u sebi ili uglas s toliko ljudi, pročitala na šarenim majicama ili pjevušila dok sam hodala. Kao odgovor opet sama u sebi pjevušim ovaj naslov; Smisao si i ljubav beskrajna, snažna i čudesna, nedokučiva… Continue reading