Kako je bačen u snijeg, pa poslije toga posluživao gubavce. Kako je popravio tri crkve i, po drugi put promijenivši odjeću i započinjući anđeosko savršenstvo, stekao drugove i po duhu Božjem doznao da će njihov broj rasti
Šesto čitanje
Kad je prestao očev progon, on koji se nekoć služio skupocjenom odjećom zaogrnuo se kratkim ogrtačem. Dok je jednoga dana kroza šumu na francuskom pjevao hvale Gospodinu, zapade među razbojnike . Kad su ga grubo pitali tko je, on samouvjereno reče: „Ja sam glasnik velikoga Kralja“ . Oni ga žestoko istukoše i baciše u jamu punu snijega. Rekoše mu: „Lezi tu, seljačino, glasniče Božji!“ Kad su oni otišli, strese sa sebe snijeg i veseo iziđe iz jame. A kad dođe do nekog monaškog samostana, jedva mu dopustiše da poslužuje u kuhinji jer su ga omalovažili. Na koncu, budući da nitko ne pokazivaše smilovanja nad njegovom golotinjom, ode odande nagnan nuždom te u gradu Gubbiju od svoga negdašnjeg prijatelja dobi nekakvu tuniku. Kad je prior spomenutog samostana poslije čuo glas o čovjeku Božjem, sjetivši što se nekoć u samostanu zbilo, veoma zažali, dođe k njemu i ponizno zatraži oproštenje .
Sedmo čitanje
Nakon toga je ovaj ljubitelj potpune poniznosti pošao gubavcima, prao im rane i nije se gnušao otirati im gnoj. Kad bi naime prije izdaleka ugledao njih ili njihova boravišta, vlastitim bi rukama čepio nos. A kad ga je, još uvijek obučena u svjetovnu odjeću, posjetila Božja milost, susrevši jednoga dana jednog gubavca čudesno se svlada i poljubi ga . Otada je sve više gorio od želje da prezire samoga sebe i preziraše sebe sve više i više. Ostajući još uvijek u svijetu, pritjecao je u pomoć drugim siromasima u njihovim potrebama, smatrajući odveć nedostojnim uskratiti bilo kome nešto što traži u ime Božje . U prvoj godini svoga obraćenja blaženi je Franjo brižno obnovio davno sagrađenu crkvu svetoga Damjana, već sasvim ruševnu. To je ono mjesto u kojemu je, gotovo šest godina nakon obraćenja blaženoga Franje, zaslugom toga blaženog čovjeka, sretno nastao red siromašnih gospođa , o čijem svetom vladanju i veličajnu životu zasad zato šutim jer to zahtijeva poseban rad i vrijeme .
Osmo čitanje
Potom je blaženi otac jednako tako obnovio drugu ruševnu crkvu u blizini grada Asiza. Pa preselivši se u mjesto koje se zove Procijunkula stade iznova graditi ruševnu i gotovo srušenu crkvu blažene Djevice Marije i nije odustao od dobra početka dok god nije završio sve do kraja. Tekla je već treća godina od njegova obraćenja. U to se vrijeme oblačio poput pustinjaka, opasivao se pojasom, nosio štap u ruci i obuću na nogama . A kad se jednoga dana u toj istoj crkvi čitalo evanđelje kako je Gospodin slao svoje učenike da propovijedaju, čuvši to i shvativši da Kristovi učenici ne treba da posjeduju ni zlato, ni srebro, ni novac , ni torbu, ni kesu, ni kruh, i da ne treba da nose štap na putu, ni obuću, ni dvije tunike , nego treba da propovijedaju kraljevstvo Božje i pokoru , blaženi Franjo već pun milosti Duha Svetoga reče: „To je ono što hoću. To svom dušom želim činiti.“ Odmah skide obuću s nogu , ostavi štap iz ruku i, zadovoljan jednom dosta skromnom tunikom, umjesto pojasa opasa se užetom. A ostale stvari koje se tiču evanđeoskog savršenstva, što bijaše čuo, nastojao je s najvećim marom doslovno opsluživati dokle god je živio .
Deveto čitanje
Otada pun velike revnosti duha stade svima navješćivati pokoru , jednostavnom riječju doduše, ali zanosna srca. I kad god je okupljenima izlagao riječ Božju, jer mu je Gospodin tako objavio, prvo je naviještao mir govoreći: “Gospodin vam dao mir“ ! Mir je naviještao muškarcima i ženama, naviještao ga je svima koje bi susreo. Stoga su neki koji su mrzili mir , a jednako tako i pozdrav uz Božju suradnju , svim srcem prigrlili mir, pa su i sami postali sinovi mira i revnitelji vječnoga spasenja . Među njima brat Bernard iz grada Asiza, prihvativši poslanje mira , prvi je pošao za svecem Božjim. On je sve svoje prodao i razdijelio siromasima i tako je uime savršenijega života ispunio savjet svetoga evanđelja: „Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu pa dođi i slijedi me“ . Slijedeći taj primjer, šest se drugih muževa svojim životom i odijevanjem pridružilo blaženome Franji . Njih je blaženi otac uistinu svom budnošću i brigom svaki dan poučavao da prihvate najviša načela života i odgajao ih da ne zastranjujući idu putem svetoga siromaštva i blažene jednostavnosti .
Budući da je dakle s najvećom pobožnošću žarko ljubio Boga i svom dušom želio napredak svojih sinova, jednoga je dana pošao na mjesto molitve, kao što je činio vrlo često. Nakon što je ondje dugo ostao nadahnut svetim kajanjem i s gorčinom u duši mislio o zlima koja je bio učinio, neka je neizreciva milina i radost, koju dotad nije bio iskusio, počela odasvud natapati suhoću, grijati hladnoću i rasvjetljavati tamu njegova srca. I dok se tako odvajao od samoga sebe, uzet je nekamo iznad sebe i svega ga je upilo neko svjetlo. Pošto je bez sumnje dobio oproštenje svih grijeha, proširila mu se moć duha, te je jasno vidio što se imalo zbiti u budućnosti . Od toga je neke važnije stvari tada pripovjedio braći ovim riječima: „Braćo i sinci, kao što mi je Gospodin sada pokazao, Bog će učiniti da postanemo vrlo veliko mnoštvo i raširit će nas sve do na kraj svijeta. Vidio sam naime veliko mnoštvo ljudi kako dolazi k nama i, živeći s nama u odjeći svetoga obraćenja, idu jednako s nama ovim putem kojim smo mi započeli ići. Vidio sam kako se iz gotovo svakoga naroda skuplja veoma veliko mnoštvo u ovim krajevima i još uvijek je njihov glas u mojim ušima . Dolaze Francuzi, hitaju Španjolci, trče Nijemci i Englezi i žure se narodi raznih drugih jezika.“ Kad to braća čuše, napuniše se radošću spasenja, kako zbog milosti koju je Gospodin Bog bio udijelio svecu svojemu, tako i stoga što su veoma žarko željeli da koriste bližnjima: željeli su da svakoga dana raste njihov broj i da se po njemu spase .