Kako je slao braću u svijet dva po dva i kako je papa Inocent, davši im ovlast da propovijedaju, potvrdio pravilo i kako su, okrijepljeni u osami, odlučili živjeti u siromaštvu i bližnjima biti od koristi
1
U to im se vrijeme pridružio još jedan muž te ih je bilo osmorica. Njih je blaženi otac slao dva po dva u razne krajeve svijeta da naviještaju mir i propovijedaju pokoru. Revno im izlažući i mnoge druge stvari o kraljevstvu Božjemu, osobito im je preporučivao poniznost i pokoru. Oni pak, radosno prihvaćajući zapovijed svete poslušnosti, ponizno su mu se prostirali pred noge. On ih je grlio veoma nježno kao majka i svakome ovako proročki govorio: „Povjeri Gospodinu svoju brigu i on će te pokrijepiti “. On im je govorio ovu riječ kad god ih je slao pod poslušnost, htijući da svaku brigu prepuste Bogu .
2
A nakon malo vremena, jer mu je Bog objavio nešto drugo, sva se braća prema njegovoj želji iznenada skupiše. Pa jako se radujući zbog viđenja preblaženoga oca, veoma su se čudili da su se skupili u isto vrijeme na jednome mjestu. Ponizno su molili oproštenje optužujući se za uvrede i sve nezahvalnosti. Svaku su misao otkrivali svecu Božjem kako su najbolje mogli . Tada su im se pridružila četiri prikladna muža koji su uvećali broj braće na dvanaest. Zbog toga se naime u narodu počelo naveliko o njemu govoriti i glas se o čovjeku Božjem stao dalje širiti .
3
Kad blaženi Franjo vidje da Gospodin svaki dan povećava broj braće u zajednici , napisa sebi i braći tadašnjoj i budućoj jednostavno i s malo riječi oblik i pravilo života, služeći se prvenstveno riječima svetoga evanđelja, jer je najvećma težio za evanđeoskim savršenstvom. Umetnuo je ipak i malo drugih stvari, koje su nužno spadale na provođenje sveta života. A budući da je želio da Vrhovni svećenik potvrdi ono što je napisao, otišao je u Rim, on dvanaesti s jedanaestoricom braće koju je imao . Kad ga uvede neki kardinal, muž obziran i bogobojazan, blaženi Franjo gospodinu Papi Inocentu izloži svoju nakanu i ponizno mu otkri želju. I tako gospodin Papa, uz suradnju Božje milosti, dade pristanak i ispuni što je čovjek Božji bio zatražio. Govorio je mnoge stvari sokoleći ga, pa potvrdivši pravilo svecu Božjem, zapovjedi njegovoj braći da svima propovijedaju pokoru, obećavši da će im u budućnosti povjeriti veće i važnije stvari . Čuvši to blaženi Franjo zahvali Bogu i kleknuvši na oba koljena primi blagoslov od Vrhovnog svećenika, pa posjetivši grobove svetih apostola ostavi Grad i ode u svijet .
4
Čudio se da mu se želja tako lako ispunila i stalno je išao dalje s pouzdanjem u Spasitelja, koji mu je u svojim svetim objavama sve ovo unaprijed pokazao . Stoga su novi Kristovi učenici žarko među sobom raspravljali kako da porastom vrlina i pred Bogom napreduju i bližnjima budu uzor. A sat je dana odmicao te, umorni od puta, dođoše u pusto mjesto . Bijahu veoma gladni i bez ikakve pomoći od ljudi, ali ih ne ostavi Božja dobrota: posla im kruha po nekome tko brzo dođe, a još brže iščeznu. Tako okrijepljeni i veoma se čudeći, zahvaljujući Bogu , dovršiše ostatak puta .
5
Potom dođoše u neko mjesto blizu grada Orte i ondje ostadoše nekoliko dana . Budući da nisu imali nikakve zemaljske utjehe, radovalo ih je samo prigrljeno sveto siromaštvo. Sklopiše s njime savez, a da ga još slađe prigrle, utvrdiše ga vječnim ugovorom . Napustivši ono mjesto, ljubitelji vječnih dobara među sobom raspravljahu treba li da borave među ljudima ili da se povuku u osamu. No svetac Božji, koji se nije pouzdavao u svoju sposobnost, nego se prije svih poslova utjecaše svetoj molitvi , izabra ovo: ne živjeti samo sebi , nego nastojati biti od koristi bližnjima .
6
Stoga je veoma odvažni Kristov vojnik Franjo obilazio gradove i sela , navješćujući riječ Božju ne uvjerljivim riječima ljudske mudrosti nego naukom i snagom Duha . Smjelije je propovijedao otkako mu je to Papa dopustio, uopće se nije služio umiljatim prezirući laskave riječi. Prvo je sebe djelom nagovorio na ono na što je druge nagovarao riječima, ne bojeći se ukora istinu je veoma hrabro govorio. Snazi njegove riječi divili su se najobrazovaniji muževi i svi su hrlili da onoga koga čovjek nije poučio vide i čuju kao nekoga s drugoga svijeta . Po božanskom nadahnuću počeše mnogi iz naroda, plemići i pučani, klerici i laici, ići stopama blaženoga Franje i, napustivši svjetovne brige, živjeti po njegovu nauku .