UVOD
Francuski povjesničar J. Dalarun obznanio je 2015. godine otkriće ovoga „novog“ spisa Tome Čelanskog. Kako to da je Život blaženoga našeg oca Franje (Kraći životopis) pronašao put do čitatelja tek osam stoljeća nakon što je napisan? Odgovor bi valjalo potražiti u šezdesetim godinama 13. stoljeća. Broj braće u Redu rastao je ubrzano, a istodobno su se umnažale i različite vizije Franjinoga života i ideala, uz nerijetka nesuglasja i podjele. Svaka strana oslanjala se na vlastite spise tvrdeći da baš oni predstavljaju pravog sv. Franju. Želeći pomiriti suprotstavljene strane, Bonaventura Banjoređijski sastavlja dva službena životopisa, jedan nazvan Veći životopis, te drugi Manji životopis sv. Franje za liturgijsku uporabu. Da bi taj Bonaventurin prikaz sv. Franje uistinu postao obvezujućim za cijeli Red, generalni kapitul 1266. godine određuje da se svi prethodni životopisi unište. Tako je veliki broj rukopisa nepovratno izgubljen, a oni tekstovi koji nisu bili uništeni jednostavno su pali u sjenu Bonaventurinog djela. Jednaka je bila sudbina i ovoga teksta. Iako su od druge polovice 18. stoljeća mnogi rani franjevački spisi ponovo otkrivani, a onda u 20. stoljeću i prevođeni na suvremene jezike, Život blaženoga našeg oca Franje (Kraći životopis) ostao je i dalje nepoznat.
Proučavajući više ranih franjevačkih rukopisa, Dalarun je 2007. godine otkrio ulomke za koje je pretpostavio da pripadaju nekom dosad nepoznatom životopisu svetog Franje . Pripisao ga je Tomi Čelanskom. Sasvim sretnim okolnostima, ta će se pretpostavka uskoro i potvrditi. Na jednoj se aukciji 2014. godine pojavio mali srednjovjekovni kodeks koji je, između ostalih tekstova, sadržavao i jedan životopis sv. Franje. Radilo se o onom istom djelu, ali cjelovitom, čije je ulomke prije sedam godina Dalarun objavio. Otkriven je Život blaženoga našeg oca Franje, prikladno nazvan Kraćim životopisom (Vita brevior) .
Već prvi reci potvrđuju da je Toma Čelanski autor ovog djela i otkrivaju okolnosti njegovog nastanka. Naime, Tomin Prvi životopis, napisan na nalog pape Grgura IX., zbog svoje opširnosti nije bio najbolje prihvaćen od braće. Zbog toga brat Ilija, generalni ministar Reda, nalaže Tomi Čelanskom da ga sažme u jedno kraće djelo, koje će sadržavati samo ono najvažnije. Toma je izvršio zadatak za vrijeme spomenutog generala Reda (1232-1239), pa time postaje jasno da je Kraći životopis zapravo drugi Tomin životopis, a ne onaj koji se dosad nazivao Drugim životopisom.
Kraći životopis upola je kraći od svoga predloška. Neophodno su izostavljeni neki elementi, no sadržaj i redoslijed uglavnom slijede prethodnu verziju. Kraći životopis sastoji se od dva dijela. U prvome je izložen Franjin život od mladosti do preminuća i prijenosa tijela u novu crkvu, a u drugome njegova čudesa.
Činjenica da se radi o sažetku ne znači da ovaj životopis ne donosi nikakve novine. Od 1229. godine kada je potvrđen Prvi životopis do pisanja novoga prošlo je više godina, pa Kraći životopis bilježi i ono što se događalo u međuvremenu: Franjino tijelo preneseno je u novosagrađenu baziliku, Antun Padovanski proglašen je svetim, kardinal Rajnaldo postao je ostijskim biskupom, preminuo je general Reda Ivan Parenti. Osim toga, dodana su i trideset tri nova čuda. Zbog toga Čelanov poduhvat nije tek puko skraćivanje, nego i aktualizacija Prvog životopisa.
Važno je uzeti u obzir da se inicijativa za pisanje ovoga djela rađa unutar Reda. Za razliku od Prvog životopisa koji je trebao predstaviti cijeloj Crkvi svetost upravo kanoniziranog Franje, sada je bio potreban jedan jezgrovitiji prikaz Franje za novopridošlu braću koja nisu imala priliku osobno ga upoznati. To može biti ključ za čitanje epizoda kojih nema u Prvom životopisu, kao što su Franjino razočaranje zbog bogatog stola u samotištu, opis Franjinog odijela, kojeg nije krpio koncem, nego korom drveća ili biljaka i susret sa siromasima u Rimu. Iz njih se redovito nazire Franjino siromaštvo. Ako je Tomi zadaća bila skratiti postojeći životopis, a odlučio je ipak dodati neke nove dijelove, onda ih je vjerojatno pomno birao.
Međutim, ne bi valjalo iščitavati Kraći životopis isključivo u usporedbi s Prvim životopisom. Ovo je originalno djelo koje nastaje iz konkretnih potreba mlade franjevačke zajednice. Dok opisuje život Franje Asiškog, ono progovara i o onima koji njegov ideal pokušavaju nasljedovati i o izazovima s kojima se susreću, o dinamikama u Redu, Crkvi i društvu. Možda će suvremenom čitatelju, naviknutom na drugačije životopise, jezik srednjovjekovnih čudesa koja zauzimaju trećinu teksta biti stran. Zbog toga valja podsjetiti na žanr ovoga djela: hagiografija par excellence, i kao takvu bi je valjalo i čitati. Čudesa nisu dodatak, nego neizostavni dio svečeva života. Tako promatrana, ona i danas vrlo živo progovaraju o bolestima koje su mučile ljude 13. stoljeća, o tuzi roditelja zbog pogibije djeteta, o pouzdanju u zagovor sv. Franje i o njegovom štovanju.
Otkrićem Kraćeg životopisa svjetlo dana ugledao je jedan od najstarijih prikaza sv. Franje i njegovoga svijeta. Zahvaljujući vrsnom prijevodu fra Stjepana Pavića čitatelji u njemu mogu uživati i na hrvatskom jeziku.
I z v o r:
Život blaženoga našeg oca Franje (Kraći životopis) s latinskog izvornika preveo Stjepan Pavić prema: Jacques DALARUN, Thome Celanensis Vita beati patris nostri Francisci (Vita brevior). Présentation et édition critique, u «Analecta Bollandiana» 133/1 (2015) 23-86.
PRIJEDLOG za kraticu:
5Čel = Kraći životopis (Život blaženoga našeg oca Franje) Tome Čelanskog
5Cel = Thomae de Celano Vita beati patris nostri Francisci (Vita brevior)