NA ZGARIŠTIMA IZNEVJERENIH NADA…

  1. uskrsna u godini A: Dj 2,14.22-28; 1Pt 1,17-21; Lk 24,13-35

 

S čime su se ova dvojica učenika, napuštajući Jeruzalem, morala rastati i pozdraviti te što su morali pokopati u tome gradu pri zapućivanju u Emaus? Rekli bismo jednostavnim rječnikom: Iza njih je ostalo zgarište vlastitih očekivanja i nadanja. U zidinama svetoga grada razoreno je sve u što su polagali svoja životna očekivanja, svoje nade.

Pročitaj više

VJEROVATI I SVJEDOČITI

  1. uskrsna nedjelja u godini A: Dj 2,42-47; 1Pt 1,3-9; Iv 20,19-31

S gornjim evanđeoskim odsječkom izvorno je završavalo Ivanovo evanđelje. U njemu se odražava vjera prve Crkve. Toma je propustio trenutak “ukazanja”, “viđenja” Uskrslog, kad je ostalim apostolima Gospodin udahnuo svoga Duha i poslao ih na misije u svijet, dao ovlast oprosta grijeha te ih učinio dionicima svoje sudbine u svijetu. Stoga je Toma upućen na svjedočanstvo i izvještaj očevidaca, onih koji su prije njega povjerovali (usp. Lukin programski zadatak: istražiti ‘događaje koji su se ispunili među nama, kako su nam ih predali oni što bijahu od početka očevidci i sluge Riječi”).

Pročitaj više

Ljudi Isusovih rana

Želiš li se primaknuti Isusu, prići mu posve blizu, valja ti poći putem rana.

Jer samo kroz iskustvo rana možeš upoznati ljudsko i Božje srce.

Mimo rana ono ti ostaje nedostupno. Nepoznato.

Zastat ćeš na odstojanju, predaleko da bi ikoga mogao zagrliti, da bi ičiju bol mogao ublažiti i ponijeti.

Pročitaj više

Porcijunkula – u prizmi zajedništva

Nakon crkvice Sv. Damjana, Franjo je u prvom žaru svog obraćenja popravio crkvicu Svete Marije Anđeoske, Majku i Glavu svih crkava Franjevačkoga reda. Počevši od obnavljanja porušenih crkvica do istinske obnove Crkve iznutra Franjo radi u zajedništvu s Crkvom i njenim predstavnicima. Ovakav njegov stav govori o Franjinu dobrom poznavanju vremenu u kojem je živio, općedruštvenih ali i potreba Crkve tog vremena, koji je podržavan dubokom molitvom i razmatranjem, osluškivanjem i očekivanjem odgovora na njegova traženja, što mu je potrebno činiti u darovanom vremenu i prostoru.

Franjo, sve stvoreno, doživljava duboko prožeto Kristovom nazoč¬nošću. Krista osluškuje u molitvi, slijedi njegovu riječ koju je pročitao u Evanđelju, prepoznaje ga u njegovim nasljednicima ministerijalnog svećeništva… Iz ovakvog stava i susreta s Kristom proizišlo je Franjino shvaćanje Boga, koji se utjelovio u osobi Isusa Krista te mu i tijelo gubavca služi kao tabernakul Božje nazočnosti. Američki će franjevac Cusato reći, da je u susretu s gubavcem Franjo otkrio evanđeosku istinu koja će postati temelj njegove duhovnosti i pokreta koji će nastati oko njega. Franjo je spoznao da smo baš svi, bez iznimke, stvorenja jednog Boga i svi smo braća i sestre jedni drugima.

Kad je Gospodin Franji „darovao braću“, kako sam veli u Oporuci, oko Svete Marije Anđeoske razvija se njihova prva nastamba. Braća se okupljaju, zajednica raste i širi se, formira se neformalno zajedništvo, bez sumnje utemeljeno na evanđeoskim vrednotama. Porcijunkula je za njega bila mjesto početka i uvijek novog vraćanja na početke. Kod Svete Marije Anđeoske održavala su se za života Sv. Franje velika zborovanja, tzv. kapituli. Na početku su ova okupljanja bili spontana jednom ili dvaput godišnje, većinom o blagdanu Duhova. Na generalnom kapitulu 1221. smatra se da je bilo oko 3.000 braće, kako piše Jordan iz Giana (15:2338).

Svakako je dugačak niz onoga što bi se moglo reći o Franjinom shvaćanju zajedništva. Ovdje želim izdvojiti samo jednu karakteristiku, koja je obilježavala zajedništvo Franjine braće a primjećivali su je Franjini suvremenici. Tako između ostalog piše Toma Čelanski kako je jedan klerik rekao Franji o načinu života njegove subraće „da se polovica od njih bave kućnim poslovima, a druga se polovica prepušta kontemplaciji. Na taj način svakoga tjedna aktivni je život prelazio u kontemplativni, a mir kontemplativaca je prelazio u obavljanje različitih poslova.“ (2 Čel 178:764) Franjina prva braća su uspjela pružiti svijetu svjedočanstvo zajedništva u molitvi i radu kao i povezanost molitve i rada. Danas je taj sklad nerijetko vrlo teško postići ali je potrebno težiti k njemu, jer je bitan za sveukupno življenje franjevaštva. Na nama je tražiti načine oživljavanja uzajamnosti aktivnog i kontemplativnog načina života.

Sveti Bonaventura piše o značenju Porcijunkule za sv. Franju: „Sveti je čovjek volio to mjesto više negoli ostala mjesta na svijetu. Tu je naime ponizno započeo služiti Gospodinu; tu je kreposno napredovao, tu je napokon sretno završio te je i umirući to mjesto kao Djevici najdraže, braći preporučio.” Pritom je bez sumnje Franjo mislio na to, da braća ne zaborave ono bitno u življenju zajedništva, vraćanje na izvorno i prvobitno zajedništvo s Bogom u kontemplaciji i življenje tog zajedništva u služenju braći ljudima. I danas ta crkva njeguje ovo zajedništvo, živi ga i svjedoči. Današnji dan nam doziva u sjećanje i ovu dimenziju zajedništva. Neka nam zagovor našega oca Franje pomogne u življenju zajedništva na koje smo pozvani, da ljubavlju osnaženi privlačimo druge u to zajedništvo dok istovremeno svjedočimo njegovu ljepotu.

Sv. Franjo i euharistija

Franjin stav prema euharistiji, svećenicima i Presvetom Oltarskom sakramentu može se reći, da je bez sumnje istovremeno je stav izgrađen na iskustvu susreta s Bogom ali i njegov odgovor na različite pojavnosti i krivovjerja koja su se javljala u Srednjem vijeku.  Možda je prvi dojam njegova teksta o Euharistiji kojeg nalazimo u njegovu Pismu čitavom Redu zamarajući, ali kad se dublje uđe u njega, može otkriti njegova sadržajnost i poruka.

Pročitaj više

Duh Sveti i sveti Franjo

Čitajući različite životopise sv. Franje kao i njegove spise može se prepoznati tijesna povezanost sv. Franje s Duhom Svetim. Tako je Franju Duh Sveti svojim pohodima vrlo često nadahnjivao. Kolika je bila Franjina tankoćutnost i osjetljivost za prihvaćanje Duha Božja čitamo u Drugom životopisu Tome Čelanskoga, gdje on piše da nakon obraćenja “blaženi otac nije običavao nijedan pohod Duha Svetoga zanemariti….” (2 Čel 9:682).

Pročitaj više

120 GODINA PRISUTNOSTI ŠKOLSKIH SESTARA FRANJEVAKA U HERCEGOVINI

U samostanu sv. Franje u Bijelom Polju, u subotu 18. svibnja 2019. godine, održana je završna duhovna obnova za sve sestre Provincije Svete Obitelji. Ali ovo uobičajeno svibanjsko okupljanje ove se godine pretvorilo u veliko slavlje 150. obljetnice od utemeljenja Družbe i 120 godina od dolaska prvih sestara u Mostar.

Spomen na izlazak posljednjih sestara iz Bijeloga Polja u Domovinskom ratu prigoda je već dvadeset i sedmu godinu zaredom da zahvaljujemo Bogu na daru života. Ove je godine bila prigoda da se na širokom bjelopoljskom posjedu, koji nam pade u dio po darežljivosti biskupa fra Paškala Buconjića, spomenemo Božje dobrote, svih milosti i svega puta kojim nas je tijekom svih ovih desetljeća vodio.

Pročitaj više

Održana jubilarna 35. Zlatna harfa

 

Na ovogodišnju Zlatnu harfu  u Međugorje stiglo je 2000 djece okupljene u 70-ak zborova iz šest biskupija, odnosno nadbiskupija: Mostarsko-duvanjske, Splitsko-makarske, Banjolučke, Dubrovačke, Zadarske i Vrhbosanske. Ovaj susret je organiziralo Povjerenstvo za Zlatnu harfu pri Vijeću franjevačkih zajednica povodom 35-te obljetnice njenog održavanja. Kroz sve te godine prošle su generacije organizatora, voditelja i djece koja vole pjevati. Započela je u hercegovačkoj župi Kočerin te se proširila u Bosnu, Hrvatsku, sve do Subotice u Srbiji.

Pročitaj više

Treća vazmena nedjelja

TREĆA VAZMENA NEDJELJA – Godina C

ČITANJA: Dj 5,27b-32.40b-41; Ps 30,2.4-6.11-12a.13b; Otk 5,11-14; Iv 21,1-19

Jedna od glavnih crkvenih zapovijedi jest ta da se svaki kršćanin treba barem jednom godišnje ispovjediti i o Uskrsu pričestiti.  Zašto baš o Uskrsu? Odgovor na to pitanje na svoj  način daje nam današnje evanđelje u kojem se opisuje kako uskrsli Isus obnavlja prekinuto zajedništvo sa svojim učenicima.

On se već treći put ukazuje svojim učenicima, a ovaj put to čini na način koji podsjeća na najvažnije događaje u njihovu međusobnom odnosu.  No ne radi se samo o podsjećanju, nego o iscjeljivanju rana iz prošlosti. Zato se u ovom susretu na Tiberijadskome moru sve odvija tako kao da Isus s učenicima ponovno prolazi isti put, ali sada s jasnoćom uskrsnog svjetla.

Pročitaj više