Presveto Trojstvo nije apstraktna istina, nije samo dogma, nego ono potresa srce. Jedina božanska bit u tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti, to je Presveto Trojstvo. Nije lako shvatiti to otajstvo. Grgur Nazijanski je svojim tumačenjem Presvetog Trojstva pripravio put sv. Augustinu koji Boga imenuje Ljubavlju, stoga je Bog Trojstvo.

Ljubav pretpostavlja nekoga tko ljubi, to što je ljubljeno i samu ljubav. U Trojstvu je Otac onaj koji ljubi, izvor i počelo svega; Sin je ljubljen; Duh Sveti je očitovanje te ljubavi: U tome je temelj vjere u Presveto Trojstvo: ne možemo objasniti kako je Bog jedan i trojstven, ali možemo bar pretpostaviti zašto je tako, budući da je Ljubav, Bog je trojstven..

Presveto je Trojstvo bit kršćanske vjere i ne može ga se odstraniti radi „lakšeg dijaloga s drugim jednobožačkim religijama, jer Ono je sasvim proželo teologiju, liturgiju, duhovnost i svekoliki život kršćanski, a nijekati Presveto Trojstvo značilo bi početi drugu religiju, sasvim različitu. Zdušno otvaranje Presvetome Trojstvu zasluga je svetoga Grgura Nazijanskoga, jer ga je on strastveno štovao i poticao da mu se približimo, ali ne hladnim razumom.

Ono što je činiti, kako nas uče crkveni oci, valja iz teoloških knjiga u život unijeti to otajstvo, tako da Trojstvo ne bude samo proučavano i nasumce ponavljano u Vjerovanju, nego i življeno, štovano i uživano. Mi ne možemo obuhvatiti ocean, ali možemo ući u vodu; svojim umom ne možemo proniknuti otajstvo Presvetoga Trojstva, ali možemo u njega ući; samo su jedna ulazna vrata, a to je Isus Krist. Svojom smrću i uskrsnućem On je za nas otvorio novi ulazni put u Presveto Trojstvo i podario nam je sredstva da ga možemo slijediti na putu povratka. Prvo i univerzalno sredstvo je Crkva, a u Crkvi je Euharistija, jer sveta je misa od početka do svršetka trojstveni čin, Ona je žrtva u kojoj se Isus prikazuje Ocu u Duhu Svetome. Po njoj zaista ulazimo u srce Presvetoga Trojstva.

Raniero Cantalamessa /bitno.net/