O trima redovima koje je ustanovio blaženi Franjo, o tome kako je strogo čuvao stegu on i njegova braća, kako je napustio neko mjesto i preselio se u Porcijunkulu i kako je braću učio moliti
1
Ovaj je blaženi svetac ustanovio tri reda – kako su to simbolički nagovijestile tri crkve koje je u početku bio napravio, premda on toga nije bio svjestan – i svakom je dao pravilo života i pokazao istinski put spasenja . Bijaše naime vrstan umjetnik , po čijem se propovijedanju, uzoru, pravilu i nauku u oba spola obnavlja Kristova Crkva i trijumfiraju tri vojske onih što se spašavaju ! No ovdje je prvenstveno riječ o redu koji je on prihvatio i držao odijevanjem i zavjetom. Kojem to redu? On je Red manje braće ustanovio i tom mu prigodom nadjenuo ovo ime. Kad je naime u Pravilu pisao „Neka budu manja braća“ , izgovarajući te riječi onoga je časa rekao: „Hoću da se ovo bratstvo zove Red manje braće“ .
2
Ali tko bi mogao pripovjediti duhovnu tvornicu svih vrlina koju je ovaj svetac sretnom pripravnošću u sebi izgradio i svojim je sinovima djelom i riječju čudesno posvetio ? Poučen od milosti učiteljice , nastojao je iskusiti najviši stupanj svih vrlina i, u duhu koji je težio za višim stvarima, svoje je tjelešce trapio jarmom pokore. Strog u stezi, svaki je sat bdijući stražario nad sobom i svojom braćom. Ako bi ga kadšto spopala kakva tjelesna kušnja, što se događa, ako bi bila zima, bacio bi se u kakvu rupu punu leda i u njoj bio ostao sve dok ne odstupi svako tjelesno zavođenje. Ostali su slijedili primjer tolikoga trapljenja . Učio ih je da ne samo suzbijaju mane i odbijaju tjelesne porive, nego i same izvanjske osjete preko kojih smrt ulazi u dušu .
3
U to je vrijeme blaženi otac sa svojim sinovima boravio u nekom mjestu koje se zove Rivo Torto, blizu grada Asiza, gdje bijaše jedna napuštena koliba. Koliba bijaše vrlo tijesna, tako da su u njoj jedva mogli sjediti ili počivati. Najčešće nisu imali ni kruha, jeli su samo repu koje bi ovdje-ondje malo isprosili . Na grede boravišta pisao je imena braće da svatko htijući moliti ili počivati prepozna svoje mjesto, kako ne bi prevelik štropot zbog tjesnoće mjesta ometao mir duha. Dok su ondje boravili, dogodi se da jednoga dana neki čovjek vodeći magarca dođe do sjenice u kojoj je s drugovima boravio čovjek Božji. Da ne bi bio odbijen, on je poticao svoga magarca da uđe rekavši mu ovo: „Uđi unutra, jer ćemo učiniti dobro ovome mjestu.“ Čuvši to, sveti Franje teško podnese riječ i nakanu toga čovjeka, odmah napusti kolibu i ode u mjesto zvano Porcijunkula .
4
Budući da su ga braća u to vrijeme molila da ih nauči moliti , on odgovori: „Kad budete molili, govorite ‘Oče naš’ i ‘Klanjamo ti se, Kriste, u svim crkvama tvojim koje su na cijelome svijetu i blagoslivljamo tebe, jer si svetim križem svojim svijet otkupio’ “. Braća su to revno opsluživala i u svakome mjestu gdje bi izdaleka mogli vidjeti kakvu crkvu, kleknuvši na oba koljena, klanjali su se kako ih je svetac Božji bio poučio . Savršeno ih je bila ispunila sveta jednostavnost i poučila nevinost života tako da su jednostavnu riječ smatrali zapovijeđu pod poslušnost .
5
Budući da braća u to vrijeme nisu imala svećenika našega Reda, ispovijedali su se svjetovnim svećenicima, i dobrim i lošim, ne gledajući u njima ništa loše, nego su im iskazivali svaku odanost i poštovanje. Kad je naime neki svećenik rekao bratu: „Pazi da ne budeš licemjer“, brat je zbog njegove riječi povjerovao da je licemjer. Kad su braća primijetila da ga muči prevelika duševna žalost i doznala razlog, hrabrila su ga do to ne vjeruje. No uvjeren da svećenik ne može lagati, on se ne prestade žalostiti sve dok preblaženi otac ne istumači svećenikovu riječ i mudro ne opravda njegovu nakanu. Jedva bi tko mogao biti toliko smućen u duši da njegova vatrena riječ ne bi otjerala svaki oblak i učinila ga vedrim.