Kako je umnoživši žito mornare oslobodio pogibelji i kako je, iz želje za mučeništvom, išao u Španjolsku i na koncu došao pred babilonskog sultana

1

Blaženi je Franjo u šestoj godini svoga obraćenja, iz želje za mučeništvom, htio poći u sirijske strane da Saracenima propovijeda evanđelje Kristovo. Kad se ukrcao u neku lađu da onamo otplovi, zbog protivnih se vjetrova našao u slavenskim krajevima. Kad se izjalovio njegov naum i želja, budući da nije našao nikoga tko bi plovio u Siriju, jer su mornari uporno odbijali da ga povezu sa sobom, krišom se s drûgom ukrcao u jednu lađu koja je plovila u Ankonu. Po Božjem je proviđenju tu bio neki čovjek koji je sa sobom nosio potrebitu hranu, koju je predao nekom čovjeku na lađi, da je po potrebi dade Božjem svecu i njegovu drugu. Kad su mornari, zbog dugotrajne oluje koja je izbila na moru, pojeli svu hranu, dogodilo se da se hrana siromašnoga Franje Božjim djelovanjem toliko umnožila da je više dana, sve do ankonske luke, dostajala potrebama sviju. Stoga mornari, uvidjevši da su zaslugom sluge Božjega umakli pogibelji, dadoše hvalu milosrđu Spasiteljevu .

Continue reading →

O nekim čudesima koja je učinio za svoga života

1

Svetac Božji Franjo, sjajno svjetlo čudesa, imao je milost da ozdravlja, o čemu se ovdje moramo ograničiti na samo nešto malo zato što se nadamo da ćemo o tome drugdje opširnije pripovijedati . Blaženog je Franju u gradu Toscanelli u goste primio neki vitez, čiji sin jedinac bijaše hrom i posve iznemogla tijela. Premda je dijete već prešlo godine dojenja, još uvijek je ležalo u kolijevci. Vitez se ponizno prostrije pred noge blaženomu čovjeku i plačući od njega zamoli ozdravljenje svoga sina. Premda je Franjo znao da je nedostojan tolike milosti i to je govorio, ipak se svladan upornošću njegovih molbi pomolio pa dijete znamenovao križem i blagoslovio. Ono odmah na očigled i radost sviju ustade zdravo te je po miloj volji hodalo tamo-amo .

Continue reading →

Kako je propovijedao pticama, kako su životinje kod njega tražile utočište i pokoravale mu se i kako je vodu pretvorio u vino

1

Ovaj je muž zavrijedio da stigne na najviši vrhunac savršenstva kad je, pun golubinje jednostavnosti, vidio i iskusio da mu se pokoravaju ptice, zvijeri i ribe .

Continue reading →

O opsluživanju siromaštva i samoodricanju, o onome što je činio da bi se svima pokazao najnevrednijim, o štovanju koje mu je narod iskazivao i kako je učio da treba poštivati svećenike i učitelje božanskoga zakona

1

Božji prijatelj Franjo svim je nastojanjem prihvaćao sveto siromaštvo, uskraćujući sebi i ono nužno, da ne bi kadgod bio prisiljen udovoljiti svojoj želji. Nije dopuštao da se u kući nalazi neka posudica, ako bi se bez nje moglo udovoljiti krajnjoj potrebi. Pomno je i brižno ispitivao djela braće, ništa nije ostavljao nekažnjeno, ali ni onima koji su činili ispravno nije utiskivao pečat svoga karanja .

Continue reading →

Kako se preobrazio. Kako je odsutnima na čudesan način pokazao svoju prisutnost i doznao tajne tuđih srdaca

1

Kad je bio nazočan, blaženi je otac slatko tješio svoje sinove, a i odsutan ih je kadšto ne manje veselio . Kad se naime jedne noći tijelom udaljio od braće, gle, u samu ponoć, dok su neka braća počivala, a neka molila, na vratašca boravišta uđoše vatrena kola, više se puta po boravištu okrenuše amo-tamo , pojavi se okrugao sunčev sjaj i rasvijetli tmine noći. Zaprepašteni i veoma uplašeni počeše pitati što je to. Ali budući da su zahvaljujući tolikome svjetlu znali misao jedan drugome, shvatiše da je to bila duša preslatkoga oca, koja je zbog milosti posebne čistoće i zbog brige svoje velike ljubavi prema sinovima zavrijedila da od Gospodina dobije blagoslov tolikoga dara .

Continue reading →

O trima redovima koje je ustanovio blaženi Franjo, o tome kako je strogo čuvao stegu on i njegova braća, kako je napustio neko mjesto i preselio se u Porcijunkulu i kako je braću učio moliti

1

Ovaj je blaženi svetac ustanovio tri reda – kako su to simbolički nagovijestile tri crkve koje je u početku bio napravio, premda on toga nije bio svjestan – i svakom je dao pravilo života i pokazao istinski put spasenja . Bijaše naime vrstan umjetnik , po čijem se propovijedanju, uzoru, pravilu i nauku u oba spola obnavlja Kristova Crkva i trijumfiraju tri vojske onih što se spašavaju ! No ovdje je prvenstveno riječ o redu koji je on prihvatio i držao odijevanjem i zavjetom. Kojem to redu? On je Red manje braće ustanovio i tom mu prigodom nadjenuo ovo ime. Kad je naime u Pravilu pisao „Neka budu manja braća“ , izgovarajući te riječi onoga je časa rekao: „Hoću da se ovo bratstvo zove Red manje braće“ .

Continue reading →

Kako je slao braću u svijet dva po dva i kako je papa Inocent, davši im ovlast da propovijedaju, potvrdio pravilo i kako su, okrijepljeni u osami, odlučili živjeti u siromaštvu i bližnjima biti od koristi

1

U to im se vrijeme pridružio još jedan muž te ih je bilo osmorica. Njih je blaženi otac slao dva po dva u razne krajeve svijeta da naviještaju mir i propovijedaju pokoru. Revno im izlažući i mnoge druge stvari o kraljevstvu Božjemu, osobito im je preporučivao poniznost i pokoru. Oni pak, radosno prihvaćajući zapovijed svete poslušnosti, ponizno su mu se prostirali pred noge. On ih je grlio veoma nježno kao majka i svakome ovako proročki govorio: „Povjeri Gospodinu svoju brigu i on će te pokrijepiti “. On im je govorio ovu riječ kad god ih je slao pod poslušnost, htijući da svaku brigu prepuste Bogu .

Continue reading →

Kako je bačen u snijeg, pa poslije toga posluživao gubavce. Kako je popravio tri crkve i, po drugi put promijenivši odjeću i započinjući anđeosko savršenstvo, stekao drugove i po duhu Božjem doznao da će njihov broj rasti

Šesto čitanje

Kad je prestao očev progon, on koji se nekoć služio skupocjenom odjećom zaogrnuo se kratkim ogrtačem. Dok je jednoga dana kroza šumu na francuskom pjevao hvale Gospodinu, zapade među razbojnike . Kad su ga grubo pitali tko je, on samouvjereno reče: „Ja sam glasnik velikoga Kralja“ . Oni ga žestoko istukoše i baciše u jamu punu snijega. Rekoše mu: „Lezi tu, seljačino, glasniče Božji!“ Kad su oni otišli, strese sa sebe snijeg i veseo iziđe iz jame. A kad dođe do nekog monaškog samostana, jedva mu dopustiše da poslužuje u kuhinji jer su ga omalovažili. Na koncu, budući da nitko ne pokazivaše smilovanja nad njegovom golotinjom, ode odande nagnan nuždom te u gradu Gubbiju od svoga negdašnjeg prijatelja dobi nekakvu tuniku. Kad je prior spomenutog samostana poslije čuo glas o čovjeku Božjem, sjetivši što se nekoć u samostanu zbilo, veoma zažali, dođe k njemu i ponizno zatraži oproštenje .

Continue reading →