5Čel 6

Kako se preobrazio. Kako je odsutnima na čudesan način pokazao svoju prisutnost i doznao tajne tuđih srdaca

1

Kad je bio nazočan, blaženi je otac slatko tješio svoje sinove, a i odsutan ih je kadšto ne manje veselio . Kad se naime jedne noći tijelom udaljio od braće, gle, u samu ponoć, dok su neka braća počivala, a neka molila, na vratašca boravišta uđoše vatrena kola, više se puta po boravištu okrenuše amo-tamo , pojavi se okrugao sunčev sjaj i rasvijetli tmine noći. Zaprepašteni i veoma uplašeni počeše pitati što je to. Ali budući da su zahvaljujući tolikome svjetlu znali misao jedan drugome, shvatiše da je to bila duša preslatkoga oca, koja je zbog milosti posebne čistoće i zbog brige svoje velike ljubavi prema sinovima zavrijedila da od Gospodina dobije blagoslov tolikoga dara .

2

Bili su iskusili da njihov presveti otac poznaje tajne srca , budući da je po objavi Duha Svetoga znao djela odsutnih i tankoćutno otkrivao tajne savjestī. To svijet nije vidio! Neke je u snu opominjao i zapovijedao im što moraju i zabranio što ne smiju činiti. Unaprijed je znao buduća zla nekih koji su, činilo se, bili dobri. Nekima pak koji su išli zlim putem navijestio je buduću milost spasenja .

3

Da svima bude posve znano kako je ovaj svetac i odsutnima udjeljivao duhovne utjehe, navest ću jedan primjer za koji sam doznao iz pripovijedanja blaženoga Antuna, Kristova ispovjedaoca . Kad je u neko vrijeme brat Ivan iz Firence, postavljen za ministra braće u pokrajini, slavio kapitul braće u toj pokrajini, Antun, taj svetac koji je već na nebu i kojega se sada spominjemo , prisustvovao je tome kapitulu i na uobičajen način izgovarajući slatke riječi o Isusu okupljenoj je braći uputio riječi pobude na temu Isus iz Nazareta, kralj židovski . I dok su se svi ispunjali slašću njegova govora, jedan brat, svećenik, imenom Monaldo, muž slavan po javnom mnijenju, a slavniji po životu, prijatelj svete jednostavnosti, pogleda na vrata kuće u kojoj su se braća zajedno okupila . Tjelesnim očima ugleda brata Franju podignuta uvis, ruku raširenih kao na križu, kako blagoslivlja braću. Ovo svjedočanstvo učini dostojnim vjere utjeha Duha Svetoga kojim se bijahu napunili svi koji su skupa sjedili .

4

Kako je doznavao tajne tuđih srdaca, od mnogih ćemo slučajeva navesti jedan. Neki brat imenom Ricerio, plemenita roda i još plemenitijega vladanja, koji je Boga ljubio, a sebe prezirao, vjerovao je da će biti dostojan Božje milosti ako ga sveti Franjo bude ljubio najdubljom ljubavlju, a bojao se da će na se navući Božju srdžbu ako to ne mogne postići. Spomenuti je brat o tome često u sebi mislio, a nikome nije otkrivao svoju tajnu . Smućen zbog toga brat jednoga dana dođe do mjesta gdje je boravio svetac Božji. Premda je bio u ćeliji na molitvi, Franjo dozna za njegov dolazak i spozna što je mislio u sebi. Stoga ga odmah pozva k sebi i ovako mu reče: „Neka te, sine, ne smućuje nikakva kušnja, jer si mi veoma drag i znaj da ćeš i ti među ostalima biti dostojan moje ljubavi i prijateljstva.“ Onaj se brat odmah razveseli i čudio se pa, otada po milosti svetoga oca postavši poštovaniji, poče se više pouzdavati u Božje milosrđe .

 

<<< o >>>