Odakle kukolj?
Dok je u prispodobi o sijaču prevladavalo čuđenje, kako to da tek mali dio posijanoga sjemena uopće padne na plodno tlo, iznikne i donese rod, ovdje se susrećemo s pravom uzbunom zbog onoga što se dogodilo na njivi gdje je sjeme normalno izraslo, a što je gospodaru dalo nadu da će donijeti obilat rod. No odjednom eto slugu s alarmantnom viješću i ujedno tjeskobnim pitanjem: „Gospodaru, zar nisi posijao dobro sjeme na svojoj njivi? Odakle onda kukolj? (13,27). U toj Isusovoj slikovitoj rečenici o pšenici i kukolju sažeto je sve čovjekovo iskustvo s ovim svijetom koji je u isto vrijeme pozornica i dobra i zla. Sa svijetom u kojemu dobro i zlo egzistiraju jedno pored drugoga ili smjenjuju jedno drugo.