Dolazak

 

 

 

 

Advent (došašće) znači dolazak. Mi čekamo na dolazak Isusa Krista u naš svijet. Crkva o tome dolasku govori na trojak način; o Isusovom dolasku njegovim rođenjem, o Kristovu dolasku u našu nutrinu danas, i o njegovu dolasku u slavi na kraju vremena. A da li nas Kristov dolazak uopće dira? Ne bi li radije trebao doći prijatelj ili prijateljica? Ne bi li radije trebala doći neka druga vlast, neko drugo društvo? Što će Kristov dolazak prouzročiti u našem životu, u našem svijetu?

Često čujemo kako ljudi uzdišu: Još nisam sasvim u tome. Pusti me da najprije dođem! Najčešće nismo ondje gdje jesmo. Svojom dušom mi još nismo prispjeli, još nismo došli. Continue reading

PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA – Godina C

Bdijte i molite

Jr 33,14-16; Ps 25,4bc-5.8-10.14; 1Sol 3,12 – 4,2; Lk 21,25-28.34-36

Na prvu nedjelju došašća nastavljamo u crkvi slušati biblijske odlomke koji govore o drugom Kristovu dolasku. U prvom čitanju iz proroka Jeremije govori se o Davidovu izdanku koji će uspostaviti konačnu pravdu. Kao kršćani možemo taj tekst čitati već i u odnosu na Kristov prvi dolazak, to jest njegovo utjelovljenje i čitav njegov zemaljski život u kojem je propovijedao blizinu Kraljevstva Božjega. No konačna pravda nastupa s njegovim drugim dolaskom kada će kako to kaže evanđelist Luka doći na oblacima nebeskim, a mi se trebamo truditi da mognemo uzdignute glave stati pred njega. Continue reading

TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU B

Dn 12,1-3; Ps 16,5.8-11; Heb 10,11-14.18; Mk 13,24-32

Sadašnjost i budućnost

Pred kraj svake crkvene godine u liturgiji crkve čitamo one Isusove riječi koje se odnose na budućnost svijeta, a one nisu nimalo ugodne: «U one dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati, i mjesec neće više svijetliti a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati…» (Mk 13,24s). Unatoč upozoravajućem karakteru ovih riječi s obzirom na budućnost svijeta, Crkva se ne želi pridružiti onima koji trajno nagađaju o tome što će se točno dogoditi s ovim svijetom, a pogotovo ne onima koji mu prijete propašću ili je štoviše priželjkuju, već svojim vjernicima želi skrenuti pozornost da je budućnost svijeta samo u Božjim rukama i da pravi vjernik nikad ne treba imati straha pred budućnošću. Continue reading

Sveta Elizabeta – zaštitnica OFS-a

spomendan 17. studenog

Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 20. listopada 2010.
Draga braćo i sestre, danas vam želim govoriti o jednoj od žena iz Srednjega vijeka koja je pobuđivala silno divljenje kod ljudi: riječ je o svetoj Elizabeti Ugarskoj, zvanoj također Elizabeta Tirinška.
Rođena je 1207. Njezin je otac bio Andrija II., bogati i moćni ugarski kralj, koji je, da bi ojačao političke veze, oženio njemačku groficu Gertrudu iz Andechs-Meranije, sestru svete Hedvige, žene šleskoga grofa. Elizabeta je, zajedno sa sestrom i trojicom braće, živjela na ugarskom dvoru samo prve četiri godine djetinjstva. Voljela je igre, glazbu i ples; redovito je molila svoje molitve i pokazivala posebnu pozornost prema siromašnima, kojima je pomagala lijepom riječju ili djelima ljubavi. Continue reading

TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU B

1Kr 17,10-16; Ps 146,6c-10; Heb 9,24-28; Mk 12,38-44

Raskrinkani pismoznanci

«Čuvajte se pismoznanaca!» Te Isusove riječi uvod su u važnu pouku kojom želi upozoriti svoje učenike na opasnost dvoličnosti u životu. A židovski pismoznanci su očito bili dvolični. Kao dobri poznavaoci i tumači riječi Božje, umjesto da joj ponizno služe, oni traže prva mjesta i povlastice u životu. Isus ne dovodi u pitanje njihovo poznavanje, pa čak i tumačenje riječi Božje, već njihov život koji odudara od toga. Zato će u drugoj zgodi biti još izravniji: «Činite i održavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli» (Mt 23,3-4). Je li uopće moguće zamisliti težu osudu onih koji su sebe smatrali primjerom neporočna života? Continue reading

DUŠNI DAN (B)

Job 19, 1.23-27a; Ps 27, 1.4-5.7.8b-9a.13-14; Rim 5, 5-11; Iv 6, 37-40

Pitanje svih pitanja

Kroz crkvenu godinu razmišljamo o pojedinim tajnama i istinama naše vjere, dotičemo konkretna pitanja našega svakidašnjeg kršćanskog života, govorimo o krepostima i manama, dužnostima i zadacima, upoznajemo svoje mjesto i ulogu u Crkvi i svijetu. Potkraj crkvene godine suočavamo se s onim konačnim pitanjima o sudbini svijeta i čovječanstva. Današnjom svetkovinom, kad oživljavamo uspomene na svoje drage pokojnike, ta vječna pitanja konačnog smisla ljudskoga života postaju nam sasvim osobna, ona postaju pitanja našeg vlastitog života. Continue reading

Krepost razboritosti

„Znati kako treba znati“ na franjevački način

 

Kreposti su dobri habitusi, raspoloženja ili stavovi koji nam pomažu da činimo dobro sa stalnom i čvrstom voljom. Od četiri kardinalnih ili stožernih kreposti (razboritost, pravednost, jakost, umjerenost) oko kojih se mogu grupirati sve ostale moralne kreposti, razboritost je majka i kormilar (auriga virtutum – dosl. kočijaš) svih kreposti. Iako se odnosi na usavršavanje razuma, ona je ipak moralna krepost, budući da ga oblikuje tako da prepoznaje i odlučuje se za dobro na konkretan način. Continue reading