O dvjema ženama koje ozdraviše od krvarenja i o nekim drugim bolesnicima
1
Neka je žena plemenita roda imenom Rogata, iz biskupije Sora, od krvarenja bolovala dvadeset tri godine . Kad je čula nekog dječaka kako rimskim govorom pjeva o čudesima koja je tih dana Bog bio učinio po blaženome Franji, veoma se ražalosti i briznu u plač. Vjera joj se ražari te poče u sebi ovako govoriti : „O blaženi oče Franjo, koji si slavan po tolikim čudesima, ako bi se udostojao mene osloboditi od te bolesti! Dosad još nisi učinio tako veliko čudo.“ Često je naime izgledalo da će spomenuta žena izdahnuti zbog prevelikog krvarenja, a ako bi kadšto krvarenja bilo manje, cijelo bi joj tijelo nateklo. Što da više pripovijedam? Nakon nekoliko dana je osjetila da je ozdravila po zagovoru blaženoga Franje. I njezina je sina imenom Marina, koji je imao zgrčenu ruku, svetac Božji ozdravio čim se zavjetovao .
2
Blaženi je Franjo, stjegonoša Kristov, ozdravio i jednu ženu na Siciliji koju je krvarenje mučilo sedam godina .
3
Kad je neka žena na tome istom otoku doznala da je blagdan blaženoga Franje, nije se htjela suzdržati od teška posla , nego je preda se stavila naćve. Kad je u njih stavljala brašno i mijesila ga zasukavši rukave, opazila je da je brašno poprskano krvlju. Gledajući to sa zaprepaštenjem, žena je počela dozivati susjede. Što je njih više pristizalo na taj prizor, to su se više povećavali tragovi krvi u tijestu. Žena se pokaja da je učinila što je bila učinila i zavjetova se da ubuduće na blagdan svetoga Franje neće raditi teški posao. Čim je tako čvrsto obećala, iz tijesta je nestalo tragova krvi .
4
Neki je klerik iz Vicalvija imenom Matej popio smrtonosan otrov. Od njega se toliko razbolio i onemoćao da nije mogao ni govoriti, i samo je iščekivao skoru smrt. Dođe mu svećenik da ga ispovjedi, ali iz njega nije mogao iščupati nijednu riječ. On se pak u svome srcu skrušeno molio Kristu da ga oslobodi po zaslugama blaženoga Franje. Čim je spomenuo ime blaženoga Franje, pred nazočnim je svjedocima povratio otrov .
5
Kad je neki čovjek teško ranjen željeznom strelicom, strelica je ušla kroz očni kapak i zadržala se u glavi, liječnici mu ničim nisu mogli pomoći. On se onda pobožno i skrušeno zavjetova svecu Božjem Franji, vjerujući da mu on svojim zagovorom može pomoći. Dok je malo počivao i spavao, sveti Franjo mu je u snu rekao da sa stražnje strane izvuče strelicu. Kad je slijedećega dana učinio onako kako u snu bijaše vidio , oslobodio se bez velike teškoće .
6
Jedan je brat tako teško patio od bolesti crijeva da je zdvajao u bilo kakvo izlječenje. Kad je od svoga ministra zatražio dopuštenje da pohodi grob blaženoga Franje, a ministar mu ga uskratio da zbog umora ne zapadne u još veću pogibelj, brat se ražalostio i neko je vrijeme tugovao. Jedne noći sveti Franjo stade preda nj i reče: „Sinko, nemoj se više žalostiti, nego svuci kožuh koji si navukao, skini oblog, opslužuj svoje pravilo i odmah ćeš ozdraviti.“ On ujutro ustade , učini sve po njegovoj zapovijedi i odmah zadobi obećano ozdravljenje .