O četvero mrtvih koje je uskrisio i o mnogim drugima koje je od smrti izbavio
1
Dok se neki dječak u grdu Capui s mnogo drugova igrao na obali rijeke Volturna, zbog velikog je neopreza pao u rijeku. Rijeka brzica brzo ga proguta i mrtva ga sahrani u mulju. A kad su dječaci koji su se s njim igrali na rijeci stali zapomagati, na ono mjesto brzo dotrčaše mnogi muškarci i žene, pa doznavši za dječaka stadoše vapiti: „Sveti Franjo, sveti Franjo, vrati dječaka njegovu ocu i djedu, koji su se znojili služeći tebi!“ Dječakov otac i djed su doista, koliko su samo mogli, pobožno posluživali u jednoj crkvi podignutoj u čast blaženoga Franje. Kako je sav puk ponizno i uporno zazivao zagovor blaženoga Franje, čuvši povike pristupi neki plivač koji je stajao podalje. I nakon dulje stanke doznavši da je dječak pao u rijeku, zazvavši ime Kristovo i pouzdajući se u zasluge blaženoga Franje, svuče odjeću i gol se baci u rijeku. Budući da uopće nije znao na kojem je mjestu dječak pao, stao je brižljivo amo-tamo pretraživati obale i dno rijeke. Na koncu je po Božjoj volji pronašao mjesto, na kojemu je mulj u obliku groba bio pokrio dječakov leš. Iskopa ga, iznese van i sa žalošću ustanovi da je mrtav. Premda je narod koji je tu stajao doista vidio mrtva mladića, ipak je plakao, jecao i vapio: „Sveti Franjo, vrati dječaka njegovu ocu!“ I Židovi koji su bili došli, ponukani naravnom pobožnošću, vikali su to isto: „Sveti Franjo, vrati dječaka njegovu ocu!“ Blaženi se Franjo ukaza kao izmoljen pobožnošću puka i ponukan molbama smjesta uskrisi dječaka. Kad on ustade na radost i divljenje sviju, ponizno zamoli da ga odnesu u crkvu blaženoga Franje. Zatim su svi zahvalili Bogu, koji se po svome sluzi udostojao učiniti tako velike stvari .
2
U gradu Sessi, u ulici zvanoj Kod stupova, đavao, zatornik duša i ubojica tijelā, sruši i razori jednu kuću. Premda se naime upinjao da ubije mnogo dječaka koji su se uz tu kuću igrali dječjih igara, proguta samo jednog mladića, koga kuća rušeći se smjesta ubi. Odasvud se strčaše muškarci i žene na tresak kuće koja se rušila, pa ovdje-ondje podižući drvenu građu, jadnoj majci pokazaše mrtva sina. Ona je grebući lice i čupajući kose veoma gorko jecala, lila potoke suza i iz svega grla vikala: „Sveti Franjo, sveti Franjo, vrati mi moga sina!“ Ali ne samo ona, svi su prisutni, i muškarci i žene, gorko plakali i govorili: „Sveti Franjo, vrati sina jadnoj majci!“ Majka se nakon sat vremena, odahnuvši od tolike boli i došavši k sebi , ovako zavjetovala: „O sveti Franjo, vrati meni prebijednoj moga voljenog sina, a ja ću opasati tvoj oltar srebrnom niti, pokrit ću ga novim platnom i svijećama ću opasati cijelu tvoju crkvu.“ A kad nasta noć, položiše leš na ležaj i iščekivahu sutrašnji dan da ga pokopaju. No oko ponoći mladić se poče micati, a kad mu se stopliše udovi, prije nego dan osvanu, sav oživje i stade slaviti Boga. Ugledavši ga zdrava i čitava, sav puk i kler veoma pobožno zahvali blaženome Franji .
3
Na Siciliji je neki mladić po imenu Girlandino, rodom iz Raguse, za vrijeme berbe s roditeljima pošao u vinograde. Kad je u posudi s vinom ušao pod tijesak da napuni mjehove, iznenada je njegovu glavu, jer se pomaknula hrpa drva, smrtonosno pogodilo veliko kamenje kojim se pritišće drop. Otac pritrča sinu, ali mu u očaju ne pomože, nego ga ostavi pod teretom onako kako je pao. Brzo su dojurili vinogradari čuvši tužni glas zapomaganja i, žaleći jadnoga oca, izvukli su sina ispod urušena kamenja. Umotali su mrtvo tijelo, stavili ga po strani i samo su se brinuli za njegov ukop. Njegov se pak otac prostro pred Isusove noge i uporno molio da mu se udostoji, po zaslugama svetoga Franje čija se svetkovina približavala, vratiti sina jedinca. Jecajući je molio, zavjetovao se na djela milosrđa i obećavao da će vrlo brzo pohoditi kosti svetoga čovjeka. U međuvremenu je dotrčala majka sva žalosna, smjesta pala po mrtvome sinu i kukajući udvostručila je žalost onima koji su tugovali. Dječak odmah ustade i stade koriti one koji su se žalostili i veseliti se što je oživio zagovorom svetoga Franje. Potom ljudi koji su se strčali stadoše hvaliti Gospodina na visinama , što je mrtvaca oslobodio pogrebnoga užeta .
4
A četvrtog je mrtvaca oživio u Njemačkoj, o čemu je gospodin papa Grgur, u vrijeme prijenosa blaženoga Franje, apostolskim pismom obavijestio i obradovao svu braću koja su se okupila u Asizu radi prijenosa i kapitula. Tijek ovoga čuda nisam opisao jer ga nisam znao, ali vjerovao sam da je papinsko svjedočanstvo izvrsnije od bilo kojeg izvještaja. Sada prijeđimo na ostale, koje je izvukao iz samih ralja smrti .
5
Na Siciliji, u selu Piazza Armerina, duša je nekog mladića crkvenim molitvama preporučena njezinu Stvoritelju. No kad se njegov ujak zavjetovao, po zagovoru svetoga oca pozvan je natrag sa samih vrata smrti .
6
U istom je selu neki mladić po imenu Aleksandar s drugovima vukao uže iznad klisure. Kad je uže puklo, strmoglavio se u klisuru i, vjerovalo se, iznesen mrtav. Kad ga je njegov otac, sav u suzama i jecajima, zavjetovao Kristovu svecu Franji, dobi ga natrag zdrava i čitava .
7
Jedna je žena u nekom gradu bolovala od tuberkuloze i već bila pri kraju života. I dušu su joj već preporučili. No nazočni su zazvali presvetoga oca i odmah ozdravi .
8
Kad su dva čovjeka svojim poslom došla skupa u Monte Trapani, jedan se od njih na smrt razboli. Liječnici mu biše pozvani i dođoše u pomoć, ali njegovu ozdravljenju nisu ništa pridonijeli. Njegov se zdravi drug ovako zavjetova : da će, ako njegov bolesni drug po zagovoru blaženoga zadobije ozdravljenje, svake godine na svečanoj misi slaviti njegov blagdan. Tako se zavjetovavši, vrati se kući i bolesnika koga je bio ostavio bez glasa i svijesti te bio uvjeren da je već preminuo nađe zdrava kao prije .
9
Neko je dijete iz grada Todija osam dana kao mrtvo ležalo u krevetu . Usta mu bijahu zatvorena, oči bez vida, a koža na licu, rukama i nogama crna poput lonca. I kad su svi su bili izgubili nadu u njegovo ozdravljenje, on je na zavjet svoje majke čudesno brzo ozdravio. Premda kao djetešce nije znao govoriti , tepajući govoraše da ga je ozdravio blaženi Franjo .
10
Neki je mladić bio na vrlo visoku mjestu, s njega je pao i izgubio dar govora i nijednim se udom više nije mogao služiti. Tri dana nije ni jeo ni pio pa su povjerovali da je mrtav. No njegova majka nije uopće tražila pomoć liječnika, nego je od blaženoga Franje molila ozdravljenje. Pa kad se zavjetovala, primi ga natrag živa i zdrava te stade hvaliti Stvoriteljevu svemogućnost .
11
Neki je dječak iz Arezza imenom Gualterio neprestano trpio groznicu i mučile su ga dvije otekline. Svi su liječnici od njega odustali. Kad su se roditelji zavjetovali blaženome Franji, vratilo mu se željeno zdravlje .