O gubavcima i opsjednutima
1
U San Severinu je neki mladić imenom Atto bio sav gubav. Svi su mu udovi bili otečeni i zadebljani, sve je oko sebe promatrao strašnim pogledom. Tako jadan, trajno ležeći na bolesničkoj postelji, svojim je roditeljima zadavao veliku žalost. Otac mu jednoga dana priđe i savjetova ga da se zavjetuje blaženome Franji. Kad on na to radosno pristade, otac je donio vrpcu za svijeću da njome izmjeri njegovu visinu. Mladić se zavjetovao da će svake godine blaženome Franji nositi svijeću te dužine. Čim je položio zavjet, odmah je ustao s kreveta očistivši se od gube .
2
Nekog drugog čovjeka po imenu Bonuomo, iz grada Fana, uzeta i gubava, roditelji donesoše u crkvu blaženoga Franje i potpuno ozdravi od obiju bolesti .
3
Kad je Petar iz Foligna jednom zgodom hodočastio u svetište svetoga Mihovila te se na nekom izvoru napio vode, učinilo mu se da je popio đavle. Tako je opsjednut tri godine govorio najgore i činio grozne stvari. Čim je dotaknuo grob preblaženoga oca, dok su ga đavli okrutno razdirali, čudesno je oslobođen đavala .
4
Jednoj ženi iz Narnija, koja je imala đavla, blaženi je Franjo u viđenju zapovjedio da načini znak križa. Budući da se sišavši s uma uopće nije znala prekrstiti, blaženi joj otac načini znak križa i od nje otjera svu muku đavolsku .
5
I mnoge je druge muškarce i žene svetac Božji oslobodio od ove kuge. Budući da ih je nebrojeno mnoštvo, s pravom ćemo ih prešutjeti .