5Čel 18

O slijepima, nijemima i gluhima

1

Neka žena imenom Sibilia bijaše više godina slijepa. Žalosnu je slijepu dovedoše na grob čovjeka Božjeg. Ali zadobivši prijašnji vid radosno kličući vrati se kući .

2

U selu Vicalvi, u biskupiji Sora, majka kćerku od rođenja slijepu dovede u neku kapelicu blaženoga Franje, zazva Kristovo ime i po zaslugama blaženoga Franje zavrijedi zadobiti vid koji nikada nije imala .

3

U gradu Arezzu, u crkvi blaženoga Franje podignutoj blizu grada, neka žena koja nije vidjela sedam godina zadobi izgubljeni vid .

4

U tome istom gradu vid je zadobio sin siromašne žene od blaženoga Franje, kome se majka zavjetovala .

5

Neki je slijepac iz Spella pred grobom svetoga tijela zadobio davno izgubljen vid .

6

U mjestu Poggibonsi, u firentinskoj biskupiji, bila je neka slijepa žena. Objavljeno joj je da pohodi jednu kapelicu blaženoga Franje. Dok je dovedena onamo ležala jadna pred oltarom, iznenada zadobi vid te se bez vođe vrati svojoj kući .

7

Kad je na desno oko posve oslijepila jedna druga žena iz Camerina, njezini joj roditelji na slijepo oko položiše platno koje je blaženi Franjo bio dotaknuo. Pošto su tako izvršili zavjet, zahvališe Bogu i svetome Franji za povraćeni vid .

8

Nešto se slično dogodilo jednoj ženi iz Gubbija, koja se, pošto je izvršila zavjet, obradovala da opet posjeduje prijašnji vid .

9

Neki je asiški građanin pet godina bio slijep. Budući da je blaženi Franjo s njim bio prijatelj još za života, kad je zamolio blaženoga čovjeka spominjući prijašnje prijateljstvo, ozdravio je dotaknuvši njegov grob .

10

Kad je očinji vid izgubio Alberto iz Narnija, te su mu očni kapci visjeli preko očnih jabučica, zavjetovao se blaženome Franji te je zavrijedio da dobije vid i ozdravi .

11

U gradiću Pieve jedan je siromašni mladić bio od svoga rođenja gluh i nijem. Jezik mu je bio tako osakaćen i kratak da se onima koji su ga više puta pregledali činilo kako je posve odsječen. Neki ga je čovjek imenom Marko radi Boga primio na noćenje. Uvidjevši da će mu dobro služiti, čovjek ga trajno zadrža kod sebe. Dok je spomenuti čovjek sa svojom ženom jedne noći večerao, a dječak ih posluživao, čovjek reče ženi: „Smatrao bih to najvećim čudom da blaženi Franjo ovome vrati sluh i govor.“ I doda: „Ako se blaženi Franjo radi ljubavi svoje udostoji to učiniti, zavjetujem se Gospodinu Bogu da ću se za ovog dječaka brinuti dok bude živio.“ Gle čuda! Jezik smjesta izraste, dječak progovori i reče : „Živio sveti Franjo, koga vidim kako gore stoji i koji mi je udijelio i govor i sluh! Što ću sada reći svijetu?“ Njegov hranitelj odgovori: „Hvalit ćeš Boga i on će spasiti ljude mnoge.“ Ljudi onoga kraja, koji su ga otprije poznavali, veoma su se divili .

12

Neki mladić po imenu Villa nije mogao ni hodati ni govoriti. Za njega se njegova majka s vjerom zavjetovala, načinila voštani kipić i s velikom ga pobožnošću odnijela u mjesto u kojemu je počivao blaženi otac Franjo. Kad se vratila kući, našla je sina kako hoda i govori .

13

Neki je čovjek u peruđinskoj biskupiji bio posve lišen govora i riječi, usta su mu uvijek bila otvorena i strašno je zijevao. Grlo mu je naime bilo jako otečeno i upaljeno. A kad je došao u mjesto gdje počiva presveto tijelo i htio stepenicama doći do njegova groba, izbacio je mnogo krvi. Posve ozdravi, stade govoriti i usta zatvarati i otvarati kako je red .

14

Neka je žena imala kamenčić u grlu, od prevelike žege jezik joj je usahnuo. Nije mogla ni govoriti ni jesti ni piti. Budući da nakon uzimanja mnogih lijekova nije osjetila nikakvu korist ni olakšanje, na koncu se u srcu zavjetovala blaženome Franji, odmah joj se meso otvori te izbaci kamenčić iz grla .

15

Neki je mladić u gradiću Grecciu bio izgubio sluh, pamćenje i govor. Roditelji ga skrušeno zavjetovaše blaženome Franji, ispuniše zavjet i dobiše ga natrag zdrava i čitava .

16

Bartolomej iz gradića Arpina u biskupiji Sora sedam je godina bio bez sluha, a opet ga je zadobio na zaziv imena blaženoga Franje .

17

Neka je žena iz sela Piazza Armerina na Siciliji izgubila sposobnost govora, jezikom se srca pomolila blaženome Franji i ponovno je zadobila željeni dar govora .

18

Neki je svećenik u gradu Nicosiji po običaju ustao na jutarnju. Kad čitač od njega zatraži blagoslov, on piskutajući odgovori nešto na nerazumljivu jeziku. Tako je bez svijesti odnesen kući, cijeli mjesec dana bio je nijem. Kad se po savjetu nekog Božjeg čovjeka zavjetovao svetome Franji, ozdravio je od duševne bolesti i povratio mu se dar govora .

 

 

<<< o >>>