Među najbrojnijim svjetlilima prepoznala si zvijezdu.
Onu koja pokazuje put do Betlehema.
Obasjana radošću, odmah si pohitjela javiti mi.
Ni časa nisi htjela čekati.
Htjela si sa mnom što prije podijeliti blagoslov blizine. Continue reading
Među najbrojnijim svjetlilima prepoznala si zvijezdu.
Onu koja pokazuje put do Betlehema.
Obasjana radošću, odmah si pohitjela javiti mi.
Ni časa nisi htjela čekati.
Htjela si sa mnom što prije podijeliti blagoslov blizine. Continue reading
Novi svijet ne započinje kad se steknu sve potrebne
okolnosti,
kad sve bude pripravljeno,
kad više nema razloga za zabrinutost,
kad su poznati odgovori na sva pitanja
i kad nas više ništa ne može iznenaditi. Continue reading
Bog dolazi u dan u kojemu ljubavi pripada prva riječ.
Prvo mjesto.
U dan u kojemu smjerni obnavljaju nevinost svijeta.
I – prije toga – svoga srca.
Bog dolazi u dan kada vedrina nadjačava zamagljenosti
koje se razlijevaju svijetom. I dušama. Continue reading
Bar 5,1-9; Ps 126,1-6; Fil 1,4-6.8-11; Lk 3,1-6
Knjiga proroka Baruha djelo je nepoznata autora, a pripisana je poznatoj osobi, suradniku proroka Jeremije koji je živio i djelovao u vrijeme razorenja Jeruzalema i početka babilonskog sužanjstva. Raspon mogućeg nastanka Baruhove knjige jest od 300. god. pr. Kr. pa čak sve do 70. god. poslije Krista. No događaji o kojima se govori smještaju se u kontekst babilonskog sužanjstva, najsnažnijeg iskustva koje je poslije izlaska iz Egipta obilježilo povijest Izraela i odrazilo se na njegovu budućnost. Tako su događaji vezani uz babilonsko sužanjstvo i oslobođenje iz sužanjstva postali paradigma za mnoge događaje u kasnijoj povijesti Izraela. U tome smislu i pisac Knjige proroka Baruha događaje o kojima piše smješta u prošlost, ali za to da bi iz toga izvukao pouku za vrijeme u kojemu živi. Continue reading
Post 3,9-15.20; Ps 98,1-4; Ef 1,3-6.11-12; Lk 1,26-38
Dok se pripremamo za slavlje Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, u nama se javljaju pitanja: Kako je moguće da jedan čovjek može biti začet bez grijeha od grješnih roditelja? Kako je moguće da je Marija ostala sačuvana od grijeha susrećući se s grešnim ljudima? Nadalje, što nama, koji nismo začeti bez grijeha, ta svetkovina poručuje? U čemu nam može pomoći?
Takva pitanja su opravdana, ali je važno da ih postavljamo osluškujući vjeru da Bogu ništa nije nemoguće, jer bismo inače samo tapkali u mjestu. Tom otajstvu, u čije dubine naš razum može prodrijeti tek donekle, približimo se s druge strane – meditirajući nad riječima «milosti puna» koje je anđeo uputio Mariji. Jer u Mariji nije bio samo nedostatak (bez grijeha) nego ispunjenost – Bogom. Stanje bez grijeha omogućavalo joj je da dopusti Bogu kako bi je potpuno ispunio svojom milošću. Continue reading
Na prvi tvoj pokret u mojoj duši
-ili je to bio tek blagi proplamsaj njegova nagovještaja –
moje je srce zaigralo.
Ti dolaziš i tvoj dolazak svemu – i mome srcu – daje
smisao. Continue reading
Tko živi otvorene duše, čut će Božji glas.
I Božji će glas biti rijeka kojom će poteći njegov život.
Tko ima oči neka gleda.
I vidjet će novi svijet, jer će ga gledati Božjim očima.
Vidjet će ga po mjeri njegove ljubavi.
I ići će radosno
hitra koraka i hitre duše.
I kroz sreću i kroz patnju
ići će u susret
i Bogu i svojoj duši.
Tko ima srce, neka živi.
Neka bude čovjek.
Stjepan Lice
Susrećem ljude. Neki idu uvijek poletna, neki uvijek umorna koraka. Za neke se čini da ne namjeravaju ikada zastati, za neke da im je prenaporno odlučiti se i samo za slijedeći korak. Neki ostavljaju dojam kao da nose sav teret svijeta, neki kao da će upravo poletjeti.
Neke nema potrebe pitati kako su: dobra volja žari iz njih. Neke je neugodno pitati kako su: u njima nema dovoljno riječi da iskažu sve muke i nevolje koje ih snalaze. Neki se spotiču o prašinu. Neke ni neprohodne šume, ni neprelazne planine ne mogu zaustaviti. Continue reading
Došašće je vrijeme čežnje. Čežnja je draga težnja za onim što može najdublje duboko ispuniti i zadovoljiti naše srce. Ona je uvijek povezana s ljubavlju, sa srcem koje čežnjom postaje široko. Čovjek je u svojoj biti netko tko čezne za Bogom. U svakoj zemaljskoj čežnji odzvanja ova čežnja za Bogom. Nema priznanja koje bi sasvim zadovoljilo moju čežnju. U konačnici mi čeznemo za Bogom. Sveti Augustin je to izrazio rečenicom: Nemirno je naše srce sve dok se ne smiri u tebi, Bože. Continue reading
Čekanje je stav na koji nas vrijem došašća uvijek iznova poziva. Čekati zapravo znači stanovati na nekom vidikovcu i gledati dolazi li netko, izviđati uokolo približava li nam se nešto. Čekanje može također značiti: biti pozoran, pažljiv. Čekanje uzrokuje u nama dvoje: širinu pogleda i pozornost na trenutak, na ono što upravo doživljavamo, na ljude s kojima upravo razgovaramo. Čekanje širi srce. Kad čekam osjećam da nisam dostatan samomu sebi. Continue reading