Ima li koga hrabrijeg od tebe, Betlehemsko Djetešce?
Ti kroz sve što nam se zbiva ideš pred nama ne pitajući
za sebe.
Kako bi nam bilo moguće prestrašena srca slijediti tebe,
kad tolikim strahovima tek prekrivamo oskudicu svoje
ljubavi?
O ti maleno dijete, obdari nas hrabrošću koja se ispunja
u ljubavi.
U ljubavi do kraja. Continue reading
Pred otajstvom Kristova utjelovljenja, pred tajnom svem svijetu otkrivenom, u čudesnom divljenju uvijek iznova okupljamo se pred jaslicama, prizorom koji pripremamo s tolikom ljubavlju i s jednim velikim ciljem, shvatiti i dohvatiti ljepotu dara u Božjem dolasku k čovjeku, pridružujemo se svake godine klicanju anđela i cijele Crkve u božićnoj svetoj noći.
Sveti naš otac Franjo je često razmišljao o poniznosti koja se objavila Utjelovljenjem Sina Božjega te je 25. prosinca 1223. želio Božić proslaviti u Grecciu. Continue reading
Danja misa: Iz 52,7-10; Ps 98,1-6; Heb 1,1-6; Iv 1,1-18
Prije nekoliko godina imao sam priliku gledati jedan kratki film koji prepričavam po sjećanju. Možda se potkrade i pokoja pogreška, ali se nadam da će poruka biti jasna.
Radnja filma odvija se u Japanu za vrijeme i netom poslije Drugoga svjetskoga rata.
U nekom selu oženio se jedan mladić i vrlo brzo nakon vjenčanja regrutiran je u carsku vojsku. U ratu je doživio, vidio, pa i sam činio svašta: ubojstva, mučenja, silovanja, paleži, protjerivanja ljudi iz njihovih domova itd. Sve je to doživio i preživio, ali se nakon rata nije vratio kući. Budući da ga nitko nije vidio ni mrtva ni živa smatrali su ga nestalim. Continue reading
Mih 5,1-4a; Ps 80,2ac.3b.15-16.18-19; Heb 10,5-10; Lk 1,39-45
Prorok Mihej živio je u vrijeme judejskih kraljeva Jotama, Ahaza i Ezekije. Vladanje tih kraljeva pokriva razdoblje od 740. do 687. god. pr. Kr. To je vrijeme kada je asirski kralj Tiglat-pileser III. 732. godine sa svojom vojskom osvojio Damask, a deset godina kasnije (722.) i Samariju, prijestolnicu Sjevernog izraelskog kraljevstva. Pad Samarije bila je velika opomena za Judeju i Jeruzalem. No opasnost koja je Judeji i Jeruzalemu prijetila izvana nije bila jedina nevolja na koju upozorava prorok Mihej. U narodu je bilo lažnih proroka te sudaca i svećenika koji su primali mito, a uz štovanje jedinoga pravoga Boga sve više su se prakticirali i kanaanski poganski kultovi.
U takvu lošem ozračju prorok Mihej upozorava na sve negativnosti u društvu. Ali, njegova oštra proročka riječ isto tako naviješta bolju budućnost koja je povezana s dolaskom tajanstvenog idealnog vladara koji će donijeti mir.
Betlehem kao mjesto njegova rođenja označuje da on dolazi iz loze kralja Davida čiji je otac bio Betlehemac Jišaj. Međutim, njegovo podrijetlo starije je od čitave Davidove loze. On potječe od vječnosti, a žena koja ga treba roditi, također je prikazana kao osoba unaprijed određena za tu ulogu.
Bibličari pokušavaju odgonetnuti na koju se povijesnu osobu odnosi ovo proroštvo. Mnogi misle da se odnosi na dobrog kralja Ezekiju koji je živio i vladao pošteno. Možemo reći da se ovo proroštvo u kralju Ezekiji djelomično i ispunilo. Međutim, kad je Ezekiju naslijedio njegov sin Manaše koji je bio prava suprotnost svom dobrom ocu postalo je jasno da proroštvo proroka Miheja još treba čekati svoje konačno ispunjenje.
To se događa u Novom zavjetu kada evanđelist Matej (2,6) u Isusovu rođenju u Betlehemu od Djevice Marije vidi puno i konačno ispunjenje proroka Miheja koji je navijestio dolazak istinskog vladara čitavog svijeta koji se brine za spasenje svoga naroda.
*** Continue reading
Kad si sišao u Betlehem,
u naša srca,
ulio si ulje u naše svjetiljke.
Sve otada ne prestaješ umnažati svjetiljke,
dolijevati u njih ulja.
Sve otada Betlehem nam zbori
da je samo jedna svjetiljka,
samo jedan plamen. Continue reading
Budeš li živio otvorena srca, nećeš moći mimoići stradanja.
Iskusit ćeš tko zna kakve patnje i muke.
Ali uz njih i blagoslovi, blagoslovi koji preobražavaju i dušu i
zbilju, bit će ti svakodnevica.
Životni prostori kojima ćeš prolaziti bit će nastanjeni
dobrotom života:
dobrotom kojom će te život darivati i kojom ćeš ti darivati život. Continue reading
U došašću rado sjedimo pred upaljenom svijećom da počinemo u njezinu svjetlu. Svijeće su oduvijek imale osobitu privlačnu snagu na čovjeka. Svjetlo svijeće blago je svjetlo. Nasuprot vrlo jakoj neonskoj rasvjeti svijeća rasvjetljuje naš prostor samo djelomično. Ona ostavlja neke stvari u mraku. A svjetlo je toplo i ugodno. Svijeća nije neki funkcionalni izvor svjetla koji mora sve ravnomjerno obasjati. Continue reading
Budi postojano raspoloživ svjetlosti.
Poput stijenja. Poput zrcala.
Neka ti oko bude poput svjetiljke.
Njezin dom. Njezino izvorište. Continue reading
Sef 3,14-18a; Iz 12,2-4bcd.5-6; Fil 4,4-7; Lk 3,10-18
Tri puta postavljeno pitanje „Što nam je činiti?“ i Ivanovi odgovori na to pitanje posebnost je Lukina opisa djelovanja Ivana Krstitelja.
Prvi put to pitanje Ivanu postavlja mnoštvo. Pojam mnoštvo u ovom slučaju odnosi se na obični narod koji se, za razliku od svojih civilnih i religijskih vođa pokazao otvorenim prema Ivanovu, a kasnije i Isusovu propovijedanju. Tako u Lk 7,29-30 čitamo “Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se Ivanovim krstom. Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti.“ Continue reading
Kako zahvaliti za blizinu i dobrotu koja proistekne
neposredno iz jednostavnosti srca, iz srca koje je
prepoznalo čas?
Kako zahvaliti?
Samo prihvaćanjem, srdačnim i smjernim prihvaćanjem. Continue reading