Budeš li živio otvorena srca, nećeš moći mimoići stradanja.

Iskusit ćeš tko zna kakve patnje i muke.

Ali uz njih i blagoslovi, blagoslovi koji preobražavaju i dušu i

zbilju, bit će ti svakodnevica.

Životni prostori kojima ćeš prolaziti bit će nastanjeni

dobrotom života:

dobrotom kojom će te život darivati i kojom ćeš ti darivati život.

 

Budeš li živio zatvorena srca, srce će ti stradati.

Lako se može dogoditi da to nećeš ni primijetiti.

Živjet ćeš a da nećeš ni znati kako ni ti ni tvoje srce ne

pripadate životu.

Činit će ti se da si mnogo čega pošteđen, a zapravo ćeš biti

lišen onoga najboljega zbog čega vrijedi biti čovjek.

 

Samo otvoreno srce obogaćuje čovjeka u njegovoj biti.

I premda ga otvorenost njegova srca može učiniti neizrecivo

krhkim, čovjek otvorena srca nije omeđen svojim danima.

Dok se brižno saginje nad neznatnosti dnevne, on se uzdiže

nad prolaznost i uzlazi u svijet koji premašuje čovjekove dane.

Božje srce nije nešto za čim tek čezne, nego zbilja koju kuša.

 

Stjepan Lice