Živi lica okrenutog prema Betlehemu.
Neka ti oči postojano bdiju nad njim.
Neka ti srce u njemu otpočine.
Neka se u njemu uvijek iznova rađa. Continue reading
Živi lica okrenutog prema Betlehemu.
Neka ti oči postojano bdiju nad njim.
Neka ti srce u njemu otpočine.
Neka se u njemu uvijek iznova rađa. Continue reading
Na svetkovinu Svete Bogorodice Marije, 1. siječnja 2019. g., preminuo je prof. dr. sc. fra Emanuel (Franjo) Hoško.
Naš brat je preminuo u 79. godini života, 63. redovništva i 54. svećeništva, u Rijeci u hospiciju ‘Marija Krucifiksa Kozulić’.
Pogreb člana Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Emanuela Franje Hoška bit će u petak 4. siječnja u 12 sati na Groblju Trsat.
Nakon dugogodišnjih obolijevanja i opiranja bolestima, fra Emanuel je prije nekoliko tjedana doživio (kako smatraju liječnici) moždani udar te je nakon svega toga morao biti podvrgnut dvjema teškim operacijama. Nakon toga više nije dolazio k svijesti.
Jedno vrijeme je proveo u KBC-u na Sušaku, te je posljednje vrijeme bio u riječkom hospiciju “Marija Krucifiksa Kozulić”, gdje je jedino mogao dobiti adekvatnu njegu s obzirom na teško stanje u kojem se nalazio.
Fra Emanuel je posljednje godine života provodio uglavnom u miru samostana na Trsatu te je, zahvaljujući ponajviše trsatskim novacima koji su se brinuli za njega svakodnevno, sudjelovao u životu bratstva u skladu sa svojim mogućnostima i zdravstvenim stanjem. Također je, unatoč teškim zdravstvenim problemima, uvijek pokušavao biti barem malo aktivan u znanstvenom i spisateljskom radu koji je i obilježio njegov život.
Lako mi je zamisliti tu veliku trojku dok fra Bonaventura Duda polako govori: “Ovako ću vam reći, imao si pravo brate Zvjezdane a i ti si imao pravo brate Emanuele, ali smo se sada svi iznenadili!”
Dušu našega brata fra Emanuela preporučamo vašim molitvama i Božjoj dobroti i milosrđu.
POKOJ VJEČNI DARUJ MU, GOSPODINE!
I SVIJETLOST VJEČNA NEKA MU SVIJETLI!
Vijest preuzeta sa stranica svetišta Majke Božje Trsatske i ofm.hr
Za kršćansko poimanje povijesti od samog početka bitno je temeljno iskustvo svijest da s njime, s kršćanstvom, odnosno s Isusom Kristom dolazi do prijeloma i obrata u tijeku ljudskog događanja. Bez povijesnog događaja u osobi Isusa Krista, bez Isusova djela, kršćanstvo bi se rasplinulo u najobičniji mit, a evanđelja bi posjedovala samo simbolično značenje. Povijesnost Isusa Krista je zasvjedočena, a sve drugo vezano uz njegovu osobu prepušta se činu vjere. Povijest nije kružno gibanje, kao u drugim religijama, već ima svoj početak, trajanje i svoj svršetak. Cjelokupna povijest prije Isusova dolaska dade se najsažetije izraziti prvim redcima Poslanice Hebrejima. ‘Mnogo puta i na razne načine…’ Pascal, genijalni matematičar i vatreni kršćanin, veli kako je slijed naraštaja kroz četiri tisućljeća navješćivao isti događaj: Dolazak Mesije. Cijeli jedan narod, a ne samo pojedinci, navješćuju pojavak ovoga Jedinstvenog i Jedincatog u vremenu. Continue reading
Ima li koga hrabrijeg od tebe, Betlehemsko Djetešce?
Ti kroz sve što nam se zbiva ideš pred nama ne pitajući
za sebe.
Kako bi nam bilo moguće prestrašena srca slijediti tebe,
kad tolikim strahovima tek prekrivamo oskudicu svoje
ljubavi?
O ti maleno dijete, obdari nas hrabrošću koja se ispunja
u ljubavi.
U ljubavi do kraja. Continue reading
Pred otajstvom Kristova utjelovljenja, pred tajnom svem svijetu otkrivenom, u čudesnom divljenju uvijek iznova okupljamo se pred jaslicama, prizorom koji pripremamo s tolikom ljubavlju i s jednim velikim ciljem, shvatiti i dohvatiti ljepotu dara u Božjem dolasku k čovjeku, pridružujemo se svake godine klicanju anđela i cijele Crkve u božićnoj svetoj noći.
Sveti naš otac Franjo je često razmišljao o poniznosti koja se objavila Utjelovljenjem Sina Božjega te je 25. prosinca 1223. želio Božić proslaviti u Grecciu. Continue reading
Danja misa: Iz 52,7-10; Ps 98,1-6; Heb 1,1-6; Iv 1,1-18
Prije nekoliko godina imao sam priliku gledati jedan kratki film koji prepričavam po sjećanju. Možda se potkrade i pokoja pogreška, ali se nadam da će poruka biti jasna.
Radnja filma odvija se u Japanu za vrijeme i netom poslije Drugoga svjetskoga rata.
U nekom selu oženio se jedan mladić i vrlo brzo nakon vjenčanja regrutiran je u carsku vojsku. U ratu je doživio, vidio, pa i sam činio svašta: ubojstva, mučenja, silovanja, paleži, protjerivanja ljudi iz njihovih domova itd. Sve je to doživio i preživio, ali se nakon rata nije vratio kući. Budući da ga nitko nije vidio ni mrtva ni živa smatrali su ga nestalim. Continue reading
Mih 5,1-4a; Ps 80,2ac.3b.15-16.18-19; Heb 10,5-10; Lk 1,39-45
Prorok Mihej živio je u vrijeme judejskih kraljeva Jotama, Ahaza i Ezekije. Vladanje tih kraljeva pokriva razdoblje od 740. do 687. god. pr. Kr. To je vrijeme kada je asirski kralj Tiglat-pileser III. 732. godine sa svojom vojskom osvojio Damask, a deset godina kasnije (722.) i Samariju, prijestolnicu Sjevernog izraelskog kraljevstva. Pad Samarije bila je velika opomena za Judeju i Jeruzalem. No opasnost koja je Judeji i Jeruzalemu prijetila izvana nije bila jedina nevolja na koju upozorava prorok Mihej. U narodu je bilo lažnih proroka te sudaca i svećenika koji su primali mito, a uz štovanje jedinoga pravoga Boga sve više su se prakticirali i kanaanski poganski kultovi.
U takvu lošem ozračju prorok Mihej upozorava na sve negativnosti u društvu. Ali, njegova oštra proročka riječ isto tako naviješta bolju budućnost koja je povezana s dolaskom tajanstvenog idealnog vladara koji će donijeti mir.
Betlehem kao mjesto njegova rođenja označuje da on dolazi iz loze kralja Davida čiji je otac bio Betlehemac Jišaj. Međutim, njegovo podrijetlo starije je od čitave Davidove loze. On potječe od vječnosti, a žena koja ga treba roditi, također je prikazana kao osoba unaprijed određena za tu ulogu.
Bibličari pokušavaju odgonetnuti na koju se povijesnu osobu odnosi ovo proroštvo. Mnogi misle da se odnosi na dobrog kralja Ezekiju koji je živio i vladao pošteno. Možemo reći da se ovo proroštvo u kralju Ezekiji djelomično i ispunilo. Međutim, kad je Ezekiju naslijedio njegov sin Manaše koji je bio prava suprotnost svom dobrom ocu postalo je jasno da proroštvo proroka Miheja još treba čekati svoje konačno ispunjenje.
To se događa u Novom zavjetu kada evanđelist Matej (2,6) u Isusovu rođenju u Betlehemu od Djevice Marije vidi puno i konačno ispunjenje proroka Miheja koji je navijestio dolazak istinskog vladara čitavog svijeta koji se brine za spasenje svoga naroda.
*** Continue reading
Kad si sišao u Betlehem,
u naša srca,
ulio si ulje u naše svjetiljke.
Sve otada ne prestaješ umnažati svjetiljke,
dolijevati u njih ulja.
Sve otada Betlehem nam zbori
da je samo jedna svjetiljka,
samo jedan plamen. Continue reading
Budeš li živio otvorena srca, nećeš moći mimoići stradanja.
Iskusit ćeš tko zna kakve patnje i muke.
Ali uz njih i blagoslovi, blagoslovi koji preobražavaju i dušu i
zbilju, bit će ti svakodnevica.
Životni prostori kojima ćeš prolaziti bit će nastanjeni
dobrotom života:
dobrotom kojom će te život darivati i kojom ćeš ti darivati život. Continue reading
U došašću rado sjedimo pred upaljenom svijećom da počinemo u njezinu svjetlu. Svijeće su oduvijek imale osobitu privlačnu snagu na čovjeka. Svjetlo svijeće blago je svjetlo. Nasuprot vrlo jakoj neonskoj rasvjeti svijeća rasvjetljuje naš prostor samo djelomično. Ona ostavlja neke stvari u mraku. A svjetlo je toplo i ugodno. Svijeća nije neki funkcionalni izvor svjetla koji mora sve ravnomjerno obasjati. Continue reading