Iz 6,1-2a.3-8; Ps 138,1-5.7c-8; 1Kor 15,1-11; Lk 5,1-11
Gospodine, nemoj ići od mene!
Isus, nakon što je umalo doživio smaknuće u vlastitom gradu, ne bježi od novih susreta. Čini baš suprotno. Još više svojim milosnim pogledom traži one koji su u potrebi. Naime, on je došao navijestiti mir, slobodu, radost. Ukratko, jedno novo vrijeme. Naroda je toliko da se guraju oko njega, a on uzima Petrovu lađu, odmičući se od kraja i počinje propovijedati dok narod sluša okupljen kao u nekom amfiteatru.
Snažan je susret s Gospodinom. Taj susret ostaje pomalo tajnovit i nejasan. Zašto je Isus izabrao baš Petrovu lađu? Mogao je i nečiju drugu iskoristiti kao svoju propovijedaonicu s koje govori zanesenom mnoštvu. Božji poziv stoga ostaje pomalo neizreciv. „Zašto baš ja?!“ Vjerujem kako si to pitanje postavljamo svi mi koji smo Ga odlučili slijediti izbližega. Isus hrabri Petra i govori da se ne boji, tako jednako hrabri i svakoga od nas. Da. Baš ti si izabran! Takav kakav jesi. Iako možda misliš da si slab. Ali to će te tjerati bliže Gospodinovoj milosti. I ovo je lekcija koju je i Petar morao svladati. Još ćemo se mi napadati u svojim slabostima kako bi produbili pouzdanje u Rabiija.
Isus pokazuje kako je jači od prirodnih zakona. Nitko normalan neće loviti ribu za vrijeme dnevne svjetlosti. Petar je pak riskirao sav svoj ugled među sumještanima kada je odlučio poslušati Učitelja i baciti mrežu za žarkog dnevnog svjetla. Petar je povjerovao. Na tvoju riječ Gospodine. Puno je bolje biti oslonjen na tu riječ nego na svoje vlastite sigurnosti i znanja.
Petar shvaća svoju slabost. On je svjestan da je ići za Isusom rizik. Lakše bi bilo ostati kod kuće. Ići za Isusom je neizvjesno i pomalo ludo u očima svijeta. Petar će osatati lud za svoje sumještane, jer je odlučio krenuti za Rabbijem. Nije mogao odoljeti tome zovu. Isusov je poziv, iako traži žrtvu i odricanje, neodoljiv. I zato evanđelje završava: „Oni ostaviše sve i pođoše za njim.“ Oni nisu ostavili samo desetke kila svježe ribe ulovljene maločas. Oni su ostavili svoju dosadašnju egzistenciju. Svoje mjesto. Obitelj. Prijateljstva. Zanimanje. Takve ljude traži Isus. Ljude koji vole rizik i spremni su krenuti u nešto novo. Možda nam u Crkvi katkada zahvali spremnosti na rizike i novinu, dok pretjerano njegujemo uhodanost i stabilnost.
Postoje mreže milosti u koje se svi trebamo uloviti i koje trebamo širiti, prebacivati na druge. To su milosti naše vjere koja je uvijek iznova kadra biti divna pokretačka snaga povijesti. Postoje međutim i mreže koje nas sapinju i vežu sve do osjećaja tjeskobe i ovisnosti. Te mreže valja ostaviti i krenuti još odlučnije za Njim.
Fra Josip Serđo Ćavar
Prenijeto s: https://franjevci.info