Učitelju, što nam je činiti?
Sef 3,14-18a; Iz 12,2-4bcd.5-6; Fil 4,4-7; Lk 3,10-18
Tri puta postavljeno pitanje „Što nam je činiti?“ i Ivanovi odgovori na to pitanje posebnost je Lukina opisa djelovanja Ivana Krstitelja.
Prvi put to pitanje Ivanu postavlja mnoštvo. Pojam mnoštvo u ovom slučaju odnosi se na obični narod koji se, za razliku od svojih civilnih i religijskih vođa pokazao otvorenim prema Ivanovu, a kasnije i Isusovu propovijedanju. Tako u Lk 7,29-30 čitamo “Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se Ivanovim krstom. Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti.“
Odgovor koji Ivan daje narodu veoma je jednostavan i u potpunosti se odnosi na solidarnost prema bližnjemu. Plodovi obraćenja očituju se u djelima ljubavi prema bližnjemu: „Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.“ Jednostavno rečeno, bez takve konkretne potvrde, vjera u Boga nije autentična.
Drugi put pitanje postavljaju carinici. Oni su poslovično omraženi od naroda i smatrani grešnicima zbog prekomjernog utjerivanja raznih poreza i daća. Ivanov odgovor smjera upravo na to: „Ne utjerujte više nego vam je određeno!“. Kasnije evanđelist Luka u obliku Isusove prispodobe donosi primjer jednog carinika koji se moli u hramu i ponizno se naziva grešnikom (18,10-14). Malo kasnije poruku te prispodobe potvrđuje opisom stvarnog susreta Isusa s carinikom Zakejom koji je polovicu svoga imanja razdijelio siromasima, a četverostruko vratio onima koje je prevario (19,1-10).
Treći put pitanje postavljaju vojnici. Luka ne kaže o kakvim je vojnicima riječ. Vjerojatno se ne radi o rimskoj vojsci nego o židovskim vojnicima u službi kralja Heroda Antipe. U svakom slučaju, budući da su radili za tuđinsku vlast i jedni i drugi bili su omraženi kao i carinici. Stoga je neobično već to što se nalaze među mnoštvom koje je dolazilo Ivanu. Možda su tu bili službeno, kao čuvari javnoga reda. Ali u tom slučaju još je znakovitije to da nisu ostali ravnodušni prema Ivanovu propovijedanju. Njegova riječ ih je toliko zahvatila da su ga pitali kako oni u svojoj situaciji mogu donositi plodove obraćenja. Ivanov odgovor odnosi se upravo na ono što se događa u njihovoj službi. Ne govori im da napuste vojničku službu nego ih opominje neka ne čine nasilja, neka nikoga ne prijavljuju i neka budu zadovoljni svojom plaćom. Drugim riječima, poziva ih da svoju vojničku službu usmjere na dobro i obranu nezaštićenih, a ne na vlastiti, često nemoralan, probitak.
Kasnije evanđelist Luka dvaput donosi pozitivne primjere vojnika koji su povjerovali u Krista. U 7,1-10 to je rimski satnik koji je molio za svoga slugu, te je Isus bio zadivljen njegovom vjerom, a u 23,47 to je opet jedan satnik koji u Isusu razapetom na križ prepoznaje pravednika. No uz te pozitivne primjere Luka ne izostavlja spomenuti ni one vojnike koji su se izrugivali s Isusom u njegovoj muci (usp. 23, 36-37). Tako su prema odgovoru pitanje „Što nam je činiti?“ moguća dva stava. Jedna je prihvaćanje, a drugi podrugljivo odbijanje Božje riječi.
Nakon tri puta postavljenog pitanja „Što nam je činiti?“ odgovara se i na pitanje naroda s obzirom na Ivanov identitet. Budući da je Ivan bio toliko sličan Kristu, jako mu je stalo do toga da jasno kaže kako on nije Krist, nego da samo naviješta njegov dolazak. Štoviše Ivan se ne smatra dostojnim niti da mu odriješi remenje na obući. Dok Ivan za krštenje raspolaže samo vodom, Krist raspolaže Duhom Svetim i ognjem. Duh Sveti označuje Isusovo božansko podrijetlo, a oganj se tumači slikom suda, koja je vjerojatno nadahnuta na Ps 1,4. Krist u ruci drži vijaču kojom odvaja žito od pljeve, to jest pravednike od opakih. Ali prije tog završnog čina Krista suca pred svakim čovjekom stoje dva puta i svatko sam bira kojim će putem poći. Jedan je put u zajednici pravednih koji vodi u život, a drugi put je put opakih podrugljivaca koji vodi u propast. Tu jasnu poruku Ivan je propovijedao narodu na različite načine kako bi ga potakao na obraćenje koje se prepoznaje u plodovima dobrih djela.
Fra Domagoj Runje
Prenijeto s: http://www.mir.hr/