Ima li koga hrabrijeg od tebe,  Betlehemsko Djetešce?

Ti kroz sve što nam se zbiva ideš pred nama ne pitajući

za sebe.

Kako bi nam bilo moguće prestrašena srca slijediti tebe,

kad tolikim strahovima tek prekrivamo oskudicu svoje

ljubavi?

O ti maleno dijete, obdari nas hrabrošću koja se ispunja

u ljubavi.

U ljubavi do kraja.

 

Kako bismo te mogli razumjeti kad je tvoja snaga u

malenosti i blagosti, dok mi ne prestajemo iznalaziti

načine kako nadjačati svakoga tko nam se nađe na

putu?

O ti maleno dijete, oslobodi nas potrebe da rastemo u

moći, da ikoga isključujemo.

 

Tebi nije potrebna nijedna riječ, dovoljan ti je pogled

da bi razumio drugoga, primaknuo mu se u njegovoj

potrebi, a mi se iscrpljujemo u traženju opravdanja za

svoju uskoću i mlakost.

O ti maleno dijete, obdari nas vidom koji promiče i

podupire srce drugoga,

 

Tvoja te mudrost potiče, da svakome budeš dostupan,

raspoloživ za svakoga, a naša nas odvodi u okradajuće

izdvojenosti, u odijeljenost od onih s kojima si nam

povjerio srasti.

O ti maleno dijete, osposobi nas za život u blizinama.

 

Posred svih neizvjesnosti, tvoje je biće potpuno opušteno.

Ti nemaš što izgubiti jer ništa jer ništa ne želiš pridržati za sebe,

a mi zgrčeni nad svojom samodostatnošću, nemarno

promatramo kako nam život otječe.

O ti maleno dijete, pouči nas tajni svoje slobode.

 

Betlehemsko Djetešce, tek si došlo među nas, a sve ti je o

nama već poznato.

Reci, kako će ti biti živjeti u našim tako zaboravnim srcima,

među našim tako nespretnim rukama?

O ti maleno dijete, rastereti nas naših klonuća i obdari

svježinom svoje bezazlenosti i zanosa.

 

Stjepan Lice