Post 3,9-15.20; Ps 98,1-4; Ef 1,3-6.11-12; Lk 1,26-38

Dok se pripremamo za slavlje Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, u nama se javljaju pitanja: Kako je moguće da jedan čovjek može biti začet bez grijeha od grješnih roditelja? Kako je moguće da je Marija ostala sačuvana od grijeha susrećući se s grešnim ljudima? Nadalje, što nama, koji nismo začeti bez grijeha, ta svetkovina poručuje? U čemu nam može pomoći?

Takva pitanja su opravdana, ali je važno da ih postavljamo osluškujući vjeru da Bogu ništa nije nemoguće, jer bismo inače samo tapkali u mjestu. Tom otajstvu, u čije dubine naš razum može prodrijeti tek donekle, približimo se s druge strane – meditirajući nad riječima «milosti puna» koje je anđeo uputio Mariji. Jer u Mariji nije bio samo nedostatak (bez grijeha) nego ispunjenost – Bogom. Stanje bez grijeha omogućavalo joj je da dopusti Bogu kako bi je potpuno ispunio svojom milošću.

Što znači Marija je „puna milosti“?

Mariju je Bog u potpunosti ispunjao svojom ljubavlju i snagom, zbog čega ništa drugo tomu protivno u njezinu biću nije moglo pronaći mjesta, a ona je surađivala s Njegovom milošću. Uvijek mu je govorila: Hvala za sve što je bilo i Da za sve što želiš od mene i sa mnom.

U Marijinu životu bilo je kušnji, ali puna milosti, puna Božje ljubavi, umjela je u svemu tome ostati postojana. Ljubav je ispunjala njezino srce pa zato u njoj mržnja nije mogla pronaći prostora.

Biti Bezgrješna nije značilo da je Mariji u životu sve bilo jasno. Nipošto! Zbog nejasnoća postavljala je pitanja, primjerice, anđelu „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“, ili dvanaestogodišnjem Isusu u Hramu „Dijete, zašto si nam to učinio?“ A tek pod križem! Ne možemo ni zamisliti kakva su se pitanja u Mariji tada morala javljati!

No, kad joj je teško i kad joj nije jasno, u povjerenju u Boga Marija osluškuje što Bog želi. Otvorena je i traži, ali ne istinu koju joj sugerira njezin razum nego Božju istinu. Kad govori «Evo me, Gospodine, neka mi bude po tvojoj riječi», Marija kao da kaže «Ja ne znam, ali vjerujem da Ti, Gospodine, znaš. Zato u potpunom povjerenju u Tebe prihvaćam sve što Ti želiš.»

Što je s nama? Ako ne možemo kao Marija biti bez grijeha, što je moguće? Možemo li biti «puni milosti» kao ona?

Iako upotrebljavamo istu riječ „ispuniti“, ipak su dvije različite stvarnosti kad kažemo da su ljudi ispunili neki prostor i da je pjevačev glas ispunio taj isti prostor. Kad netko pjeva u crkvi, taj je svojim glasom ispunio prostor i kad je crkva puna ljudi. Nitko ne mora izići vani kako bi se napravilo mjesta za njegov glas.

Isto vrijedi za ljudsko srce koje je «puno Boga», «puno milosti», «puno Božje ljubavi». Ne moramo isprazniti srce od svega stvorenoga, od ljudi i stvari, očistiti ga kako bi se u nama Bog mogao nastaniti, kako bi nas Božja ljubav mogla ispuniti.

Ne možemo biti puni milosti kao Marija, ali možemo rasti u povjerenju u Gospodina i otvarati se Njegovoj ljubavi. A Božja ljubav je kao euharistijski kruh: Primam čitavog Krista, a čitavog Krista primaju i svi drugi koji se pričešćuju. Krist se neće potrošiti zato što se daje. Ako nekome dadnem komad kruha, imat ću ga manje za sebe i za druge. No, Krist dajući cijelog sebe svakome od nas obogaćuje nas. Povećava se što se više daje.

Tu Kristovu ljubav mi možemo primiti u svoje srce i u njoj rasti. Ljubiti Boga svim srcem znači čitavim srcem kazati „Da“ Bogu, primiti bez rezerve sve što je Bog odredio za nas, imati stav što ga je Isus imao kad je rekao: „Ne moja, nego tvoja volja neka bude.“

Ako je u nama snažno Marijino „Hvala“ za sve što je bilo i „Da“ za sve što dolazi, našu nutrinu ispunjat će zahvalnost i predanje. Nađemo li se u kušnjama, možda se obeshrabrimo, klonemo i razočaramo, ali nećemo ostati u takvu stanju. Možemo nekad biti žalosni i depresivni, ali će nas vjera i nada izvući iz toga.

Ne možemo učiniti da ne bude sumnji i straha, ali ako ojačamo u vjeri, umjet ćemo ih nadvladati. Ne možemo učiniti da se u nama ne pojavi mržnja ili drugi negativni osjećaji, ali možemo rasti u ljubavi pa će nas ljubav ispravljati. Ne znači da nećemo pasti i pogriješiti. Ne, to je nemoguće, ali je unatoč svemu tomu moguće mijenjati se.

Imamo li na umu da je naša duša osjetljiva, pazit ćemo što u sebe primamo, koje sadržaje, misli i slike. Našu nutrinu ispunjaju informacije, dobre i loše. Razne misli o ljudima i stvarima. Isto tako osjećaji, dobri i loši. U nama ima ljubavi, ali ima i mržnje, zavisti, ljubomore, negativnih predodžbi o drugima. Zato nije svejedno što gledamo na ekranu ili u novinama, jer ono što gledamo, to u sebe primamo, to nas «ispunja», a ono što je u nama, to nas oblikuje i utječe na naše razmišljanje i gledanje. Ako gledamo filmove ili na internetu stranice s pornografskim sadržajima, naša duša će se time hraniti pa ćemo postati robovi duha bluda. Ako se često družimo s ljudima koji psuju, psovka će nam uskoro prijeći u rječnik. Dovoljno se sjetiti Alipija o čijem padu u strast gladijatorskih igara Augustin piše u svojim Ispovjestima pa da shvatimo kako je čovjek krhko biće koje padne baš onda kad je siguran da neće pasti.

Ne možemo ne griješiti, ali možemo uočiti i razotkriti grijeh. Ne možemo ne biti slijepi, ali možemo otvarati oči.

Zato je svetkovina Bezgrješnog začeća Marija za nas tako važno! Da gledamo u Mariju! Da u noćima svoje svakodnevice pred sobom imamo Zvijezdu! Da se poput Marije naša nutrina hrani i bude ispunjena Božjom ljubavlju! Pa da možemo osjetiti i prepoznati grijeh i znati kako izići iz njegova ropstva!

To je mladim kandidatima fra Didak Buntić kao provincijal savjetovao na dan oblačenja i ulaska u novicijat: «Napose Vam preporučam, da se čuvate svake prljavštine, jer je mladost Vaše dobi najviše izložena toj napasti. Izručite svetu čistoću Neoskrvnjenoj Djevici, pa ćete sigurno hodati po zmiji ljutici i crnokrugu i gazit ćete lava i zmaja (Ps 90, 13).»

Gledajući u Mariju čitajmo, slušajmo Božju riječ i osluškujmo Božju volju. Svakog jutra kao Marija govorimo srcem: Evo me, Gospodine, neka mi bude po Tvojoj riječi… Hvala ti, Gospodine, za sve što je bilo i za sve što jest… Da, Gospodine, svemu što dolazi… Nek se Tvoja volja vrši preko mene.

Fra Marinko Šakota