O njegovoj ljubavi prema stvorenjima radi Stvoritelja, o poštovanju prema imenu Gospodnjem, o jaslicama za blagdan i o njegovu viđenju
1
Čovjek je Božji imao u izobilju duha ljubavi, pokazujući duboku ljubav ne samo prema ljudima nego i prema nijemim i tupim životinjama i ostalim stvorenjima. Možeš li zamisliti koliko je ljubio ovčice i janjce, zbog dara jednostavnije naravi i zbog sličnosti kojom oni u Svetom pismu predočuju Gospodina Isusa? Često bi ih naime oslobodio iz ruku onih koji su ih htjeli zaklati i povratio ih životu plativši za njih cijenu . Nije bilo teškoće glede cijene, jer što ljudi smatraju dragocjenim on je smatrao vrlo ništavnim .
2
Iz suosjećanja s njima, podizao je i crviće s tla da ih ne zgaze noge prolaznika, jer je bio pročitao da je o Spasitelju rečeno: Ja sam crv, a ne čovjek . Pčelama je, da ne klonu od studeni i hladnoće, dao praviti tople košnice i stavljati im med i najbolje vino .
3
Tko bi mogao izreći slast koju je osjećao promatrajući u stvorenjima Stvoriteljevu mudrost, njegovu moć i dobrotu? Ispunjala bi ga čudesna i neizreciva radost kad je promatrao sunce i mjesec, zvijezde i svod nebeski . Propovijedao je cvijeću, šumama, stablima i stijenama kao da posjeduju razum. Zasijane njive i vinograde, svu ljepotu polja, izvore voda i zelenilo vrtova, zemlju i vatru, zrak i vjetar najiskrenijom je jednostavnošću opominjao da Boga ljube, poticao da mu rado služe. Na koncu, sva stvorenja zbog jednog podrijetla nazivaše braćom .
4
Kad bi spominjao ime Gospodnje , toliko bi se raznježio da to premašuje ljudsko shvaćanje, i sav radostan izgledao bi kao neki novi čovjek s drugoga svijeta. Stoga gdje god bi našao nešto napisano, bilo božansko bilo ljudsko, položeno na nedolično mjesto, s poštovanjem bi podizao i zbog poštovanja prema Stvoritelju polagao na dolično mjesto. Kad ga neki brat upita čemu sabire i poganske spise, ovako odgovori: „U njima se, brate, nalaze slova od kojih se sastoji ime Gospodnje . Dobro koje se u njima nalazi ne pripada poganima, nego samo Bogu, kojemu pripada svako dobro“ . Stoga je ustrajno s najvećom pomnjom skupljao sve riječi i djela koja se u svetim evanđeljima pripovijedaju o Kristu, zbog najveće ljubavi koja je u njemu gorjela, radujući se što će to nečim sličnim uprizoriti .
5
Tako je o jednoj svetkovini Gospodinova rođenja, da bi uprizorio rođenje djeteta Spasitelja, u Grecciu učinio stvar vrijednu blaženoga sjećanja. One iste noći u kojoj se Krist rodio na zemlji stavio je u jasle sijeno i uz jasle postavio vola i magarca. Iz mnogih su mjesta pozvana braća da slave sveto bdijenje. Pohrlio je narod da vidi novo otajstvo, bakljama su i svijećama rasvjetljavali noć. Braća su pjevala dužne hvale Gospodinu i staro se betlehemsko slavlje u Grecciu obnavljalo novim obredom. Svetac je Božji stajao pred jaslama, duha usmjerena prema nebu, ispunjen neizrecivom radošću. Nad jaslama se slavila svečana misa, svećenik je uživao novu utjehu .
6
Svetac je Božji obukao svečanu đakonsku odjeću, jer bijaše đakon, i zvonkim glasom pjevao evanđelje. Poput meda tekle su riječi o rođenju siromašnoga Kralja i o malome gradu Betlehemu. Htijući imenovati Isusa, zbog silne ljubavi koja je u njemu gorjela tepajući ga nazivaše betlehemskim djetešcem. Na tome su se mjestu množili darovi Gospodnji, a neki je krepostan čovjek imao viđenje. Vidio je kako u onim jaslama leži jedno dijete mrtvo, njemu je pristupio svetac Božji i budio ga kao iz duboka sna. S pravom se dijete i dječak Isus ukazao onome koji je štovao djetinjstvo, jer se zahvaljujući svome sluzi vratilo u sjećanje mnogima u čijim je srcima bilo predano zaboravu .
7
Kad se slavlje svršilo i svi se vratili svojim kućama, sačuvana je slama kojom su se liječile bolesne životinje, a od nje su djelovanjem božanske milosti od svojih bolesti ozdravljale i žene i muškarci. Potom je na mjestu jasala posvećen hram Gospodinu i u čast blaženoga Franje nad jaslama podignuta crkva i posvećen oltar .