5Čel 17

II. Završava život svetoga Franje. Počinju čudesa

Počinju čudesa

1

Pošto smo, najkraće što smo mogli, izvijestili o životu i djelovanju, smrti i proglašenju svetim presvetoga našeg oca Franje, sada se poduzimamo da opišemo neka njegova čudesa, za koja smo doznali preko ljudi dostojnih vjere ili preko njihovih spisa. No nismo odlučili pripovjediti sva za koja smo doznali, jer kao što zbog njihove koristi mnoga treba pripovjediti, tako smo zbog njihove brojnosti mnoga prisiljeni prešutjeti .

2

Blaženi dakle Franjo, stjegonoša vječnoga Kralja, prvo čudo učini onoga dana kad je pokopan. Na njegov je grob donesena jedna djevojčica, koja je godinu dana imala strašno izokrenut vrat i glavu savijenu uz rame te je mogla drugoga gledati samo iskosa. Čim stavi glavu pod lijes u koji je bilo položeno dragocjeno tijelo sluge Kristova, ona odmah ispravi vrat. Zaprepastivši se iznenadnoj promjeni na sebi, stade bježati i plakati. Na ramenu u koje je bila utonula njezina glava pojavila se rupa, koju zbog položaja bijaše načinila dugotrajna bolest .

3

Neki je dječak u Narnijskoj kneževini imao tako strašno zgrčenu potkoljenicu da je mogao hodati samo uz pomoć dvaju štapova. Tu je bolest imao od djetinjstva, postao je prosjak, a oca i majku nije ni poznavao. Oslobodivši se te nevolje po zaslugama blaženoga Franje, mogao je bez štapa ići slobodno kamo je htio .

4

Kad je neki Nikola, građanin Foligna, imao zgrčenu nogu i od toga teško patio, da bi povratio prijašnje zdravlje, toliko je potrošio na liječnike da se zadužio više nego je htio i mogao. Na koncu, kad mu njihova pomoć nije uopće ništa koristila, toliko ga je mučio veoma velik bol da svojim jecajima i zapomaganjem susjedima noću nije dao spavati. Zavjetovao se Bogu i svetome Franji i dao da ga odnesu na njegov grob. Dok je noću u molitvi bio uz sveti lijes, ispruži nogu, veoma se razveseli i bez štapa ode kući .

5

Isto je tako neki dječak imao tako zgrčenu nogu da mu je koljeno prionulo uz prsa, a peta uz stražnjicu. Njegov je otac svoje tijelo trapio pojasom od kostrijeti, a majka se žestoko bičevala. Kad ga donesoše na grob svetoga Franje, ozdravi smjesta i potpuno .

6

U gradu Fanu bijaše jedan zgrčen čovjek, kojemu su potkoljenice pune grčeva bile prionule uz stražnjicu. Širile su takav smrad da ga liječnici nisu htjeli ni primiti u bolnicu niti ga u njoj držati. On se zaslugom blaženoga našeg oca Franje, čije je milosrđe zazvao, malo nakon toga radosno oslobodio bolesti .

7

Neka se djevojčica iz Gubbija, zbog zgrčenih ruku, godinu dana uopće nije mogla služiti svojim udovima. Da bi dobila milost ozdravljenja, njezina je dojilja s voštanim kipom odnese na grob blaženog oca Franje. Dok je ondje boravila osam dana, jednog joj se dana svi njezini udovi povratiše uporabi za koju su prije obično bili prikladni .

8

Jedan drugi dječak iz Monte Nera više je dana ležao pred vratima crkve u kojoj počiva tijelo svetoga Franje, jer nije mogao ni hodati ni sjediti. Od pojasa pa naniže otkazala mu je sva snaga i udovi. Jednoga dana uđe u crkvu i dotaknuvši grob preblaženoga oca Franje iziđe van zdrav i čitav. A pripovijedao je taj dječačić da mu, dok je ležao pred grobom slavnoga oca, pristupi neki mladić, obučen u odijelo braće, koji je bio ponad groba. U rukama je nosio kruške, zovnu ga i pružajući mu krušku osokoli ga da ustane. On uzimajući krušku iz njegovih ruku odgovori: „Gle, zgrčen sam i nikako ne mogu ustati.“ Pojeo je dobivenu krušku i počeo pružati ruku za drugom kruškom koju mu je pružao taj isti mladić. Dok ga je on ponovno poticao da ustane, osjećao se bolesnim i nije ustajao. Ali dok je pružao ruku za kruškom, spomenuti mu mladić dade krušku, uze ga za ruku, izvede ga van i iščeznu ispred njegovih očiju. Vidjevši da je zdrav i čitav, poče glasno vikati i obznanjivati svim što mu se bilo dogodilo .

9

Neka je žena iz mjesta koje se zove Coccorano s gnojnim oteklinama donesena na grob blaženoga oca. Nije se mogla služiti nijednim udom osim jedino jezikom. Nakon što se neko vrijeme zadržala pred lijesom svetoga muža, ustala je posve izliječena .

10

Kad je neki drugi građanin iz Gubbija svoga zgrčena sina u kovčegu donio na grob svetoga oca, dobio ga je natrag zdrava i čitava. Bio je naime tako jako zgrčen da su mu tabani slijepljeni uz stražnjicu gotovo posve usahnuli .

11

Neki čovjek po imenu Riccomagno, u biskupiji Volterra, jedva je mogao puzati po tlu. Zbog grozne nadutosti bila ga je napustila i vlastita majka. On se zavjetova svetome Franji i odmah ozdravio .

12

U istoj su biskupiji dvije žene, Viridis i Sanguinea, bile tako zgrčene da se uopće nisu mogle kretati, nego su ih nosili. Bile su im izranjene ruke o koje su se pri kretanju opirale. Na sam su zavjet ozdravile .

13

Nekog Jakova iz mjesta Poggibonsi, budući da je bio tako poguren i zgrčen da su mu usta bila na koljenima, njegova majka, udovica, odnese u jednu kapelicu blaženoga Franje, pomoli se Bogu za njegovo ozdravljenje i kući ga odvede zdrava i čitava .

14

U mjestu Vicalvi nekoj je ženi usahla ruka po zaslugama svetoga oca Franje postala jednaka onoj drugoj .

15

Neka se žena u gradu Capui zavjetovala da će osobno pohoditi grob blaženoga Franje. Zbog obiteljskih stvari zaboravila je na svoj zavjet i smjesta joj se uze desna strana tijela. Zbog ukočenih mišića ni glavu ni ruku nije mogla nikamo okretati. Zbog toga je puna bolova neprestanim zapomaganjem mučila svoje susjede. Kad su onuda prolazila dvojica braće, zamoljeni od nekog svećenika, uđoše k jadnici. Ona je priznala da je propustila izvršiti zavjet, a kad od njih dobi blagoslov, istoga časa ustade zdrava. Po kazni postade mudrija te bez odugovlačenja ispuni ono što je bila zavjetovala .

16

Spavajući u sjeni jednog stabla, Bartolomej iz Narnija đavolskim je zahvatom posve izgubio potkoljenicu i petu. Budući da bijaše veoma siromašan, nije znao kome da se obrati. Ali ljubitelj siromaha, Kristov stjegonoša Franjo, ukaza mu se u snu i zapovjedi mu da pođe u jedno mjesto. Dok se onamo vukao, skrenuo je s pravog puta, pa začu glas koji mu govoraše : „Mir tebi ! Ja sam onaj kome si se zavjetovao.“ I dovede ga u ono mjesto pa, kako mu se činilo, jednu ruku stavi na stopalo, a drugu na potkoljenicu, i tako ozdravi usahle udove. On tada bijaše poodmakle dobi , a šest je godina bio tako uzet .

 

<<< o >>>