Kako ga je brat Ilija bolesna iz Sijene doveo u Asiz. O blagoslovu koji im je udijelio, o pohvali koju je naredio da pjevaju i kako je jedan od njegovih učenika vidio njegovu dušu kako uzlazi na nebo
1
Kad je šest mjeseci prije svoga preminuća bio u Sijeni, bolest stomaka postala je jača od one očiju te mu se, zbog veće slabosti cijeloga tijela nego obično, činilo da mu se smrt približava. Brat Ilija žurno dođe k njemu, a on se obradova njegovu dolasku, prizdravi pa se s njime povuče u Le Celle kod Cortone. Kad mu se bolest još više pogorša, zamoli da ga preveze u Asiz. Poveseli se grad njegovu dolasku pa, nadajući se da će uskoro moći kod sebe pohraniti to predragocjeno blago , svi su jednodušno klicali . U međuvremenu, dok je bio u palači asiškoga biskupa, bolest je još više uzela maha, malaksala je sva tjelesna snaga, sve su sile onemoćale te je osjećao jaku bol u gotovo svim udovima. Kad ga upitaše što osjeća od tolike patnje, ustvrdi da bi mu bila lakša bilo koja vrsta mučeništva. Onda doda: „Ali Božja volja sve teško čini lakim“ .
2
Kad je vidio da mu se približava posljednji dan , kako je prije dvije godine bio doznao od brata Ilije kojemu se Gospodin udostojao objaviti očevu smrt , pozva k sebi braću i sinove koje je htio , kako mu je dano odozgo , i blagoslovi svakoga kao nekoć patrijarh Jakov. Budući da mu je s lijeve strane sjedio brat Ilija, a uokolo drugi sinovi, prekriživši ruke položio je desnicu na njegovu glavu . No posve lišen svjetla i uporabe izvanjskih očiju, reče: „Nad kime držim svoju desnicu?“ – „Nad bratom Ilijom“, rekoše mu. „Ja tako i hoću“, reče on. Pa reče: „Tebe, sine, blagoslivljam u svima i nada sve , jer si na vlastita pleća uzeo sve moje terete i zdušno si podnosio nevolje braće . I kao što je Svevišnji njih po tvojim rukama umnožio i očuvao, tako te ja blagoslivljam u svima njima. Na nebu i na zemlji neka te blagoslovi Bog , kralj svega. Blagoslivljam te kako mogu i više nego što mogu. A što ne mogu ja, mogao nad tobom onaj koji može sve. Neka se Bog spominje tvoga djela i truda i ti imao dijela o nagrađivanju pravednika . Zadobio svaki blagoslov koji želiš i ostvarilo ti se sve što časno tražiš. Ostajte zdravo, svi sinovi moji, u strahu Božjemu i uvijek ostanite u njemu. A budući da se približava buduća kušnja i smutnja , blaženi oni koji ustraju u onome što su primili. Ja naime hitam Gospodinu, čijoj vas milosti sve preporučujem“ .
3
Nakon toga im zapovjedi da ga odnesu do crkve Svete Marije u Porcijunkuli, da Bogu preda dušu ondje gdje je najprije savršeno spoznao put istine . Bio je iskusio da to mjesto obiluje većom milošću i da su ga pohađali višnji duhovi . Htio je da braća to mjesto uvijek štuju i čuvaju zbog toga što je najprije ondje izrastao novi red, a potom ispunio cijelu kuglu zemaljsku .
4
Nakon što je mirovao nekoliko dana u tako željenu mjestu, kad je shvatio da mu predstoji vrijeme skore smrti, pozvao je brata Anđela i brata Leona, koji mu među svima bijahu najdraži , i zapovjedi im da o njegovoj skoroj smrti veselo pjevaju hvale Gospodinu. Sam je pak, koliko je mogao, zapjevao ovaj psalam: Glasom svojim zavapih Gospodinu. Glasom svojim pomolih se Gospodinu . I odmah zapovjedi da donesu evanđelistar i zatraži da se čita Ivanovo evanđelje od onoga mjesta koje ovako počinje: Šest dana prije Pashe . I obrativši se jednom koga je ljubio reče: „Svoju braću, prisutnu i odsutnu, koliko je do mene, blagoslivljam, opraštam im sve grijehe i uvrede i, koliko mogu, odrješujem ih“ .
5
Kad ga na koncu položiše na kostrijet i posuše pepelom, dok su braća i sinovi uokolo stajali i plakali, ona se presveta duša oslobodi mesa i utonu u ponor slave, a tijelo usnu u Gospodinu .
6
A jedan od njegovih učenika, veoma ugledan, vidje kako duša presvetoga oca, neizmjerna poput zvijezde i mjeseca , svijetla poput sunca , uzlazi ravno na nebo , a bijel je oblak vozi ponad mnogih voda .
7
Zbog toga nasta strka naroda mnogih koji su hvalili i slavili ime Gospodnje. Hrpimice hrli sav grad Asiz i svaki kraj hita da vidi veličanstvena djela Božja koja je Gospodin veličajno pokazao na sluzi svome. Naricali su sinovi zbog gubitka tolikoga oca, a ljubav su i odanost pokazivali suzama i uzdasima. Novo čudo međutim obrće plač u radost i žalost u klicanje . Gledali su tijelo blaženoga oca urešeno ranama Kristovim, posred njegovih ruku i nogu ne ubode čavala, nego same čavle sastavljene od njegova mesa, štoviše srasle s tijelom bez crnine željeza, a desni bok krvlju obojen . Njegovo meso, prije po naravi crno, bilo je veoma bijelo i sjajno, obećavajući nagrade blaženoga uskrsnuća. Udovi su opet postali nježni i mekani, ne ukočeni kao obično u mrtvaca, poprimili su nježnost dječačke dobi . Sinovi su plakali od radosti srca i na ocu ljubili znamenja višnjega Kralja . Braća dakle i sinovi, koji se bijahu skupili sa svim mnoštvom naroda , noć u kojoj je preminuo sveti otac provedoše u hvalama Bogu, tako da su zbog zanosna klicanja i sjaja svjetiljaka izgledali kao anđeoske straže .
8
A kad je svanulo, gomile koje se bijahu skupile uzeše grančice maslina i drugoga drveća , s mnogo svjetiljaka, uz svirku truba , himne i pjesme pohvalnice, odnesoše sveto tijelo u grad Asiz. Kad su sinovi nosili dragog oca i kad dođoše do mjesta u kojemu je on najprije zasadio red siromašnih gospođa, malo zastadoše u crkvi svetoga Damjana. Otvoriše prozor kroz koji sluškinje Kristove, u određeno vrijeme , obično primahu sakrament tijela Gospodnjega, gle, gospođa Klara, koja doista bijaše slavna po zaslugama svetosti, jer je bila prva biljka toga svetog reda, dođe s ostalim kćerima da vidi tijelo preslatkoga oca . Jecajući i uzdišući, promatrahu u suzama i suspregnuta glasa stadoše vapiti: „Oče, oče, što da činimo? Kome nas jadnice ostavljaš? Zašto nas tako napuštaš? S tobom ode sva naša utjeha i nama ovako u svijetu ukopanima nema slične utjehe.“ I tako se, ljubeći mu ruke urešene draguljima i najbiranijim biserima, s njime oprostiše plačući veoma. A kad ga odnesoše, zatvoriše im se vrata , koja nikada više neće biti otvorena takvoj rani .
9
Kad napokon svi dođoše u grad, s velikom radošću i klicanjem presveto tijelo položiše u svetome mjestu. U njemu je kao dječak najprije naučio čitati, u njemu je poslije najprije propovijedao, da bi se sretan početak prikladno zaključio još većom slavom .