Kako je umnoživši žito mornare oslobodio pogibelji i kako je, iz želje za mučeništvom, išao u Španjolsku i na koncu došao pred babilonskog sultana
1
Blaženi je Franjo u šestoj godini svoga obraćenja, iz želje za mučeništvom, htio poći u sirijske strane da Saracenima propovijeda evanđelje Kristovo. Kad se ukrcao u neku lađu da onamo otplovi, zbog protivnih se vjetrova našao u slavenskim krajevima. Kad se izjalovio njegov naum i želja, budući da nije našao nikoga tko bi plovio u Siriju, jer su mornari uporno odbijali da ga povezu sa sobom, krišom se s drûgom ukrcao u jednu lađu koja je plovila u Ankonu. Po Božjem je proviđenju tu bio neki čovjek koji je sa sobom nosio potrebitu hranu, koju je predao nekom čovjeku na lađi, da je po potrebi dade Božjem svecu i njegovu drugu. Kad su mornari, zbog dugotrajne oluje koja je izbila na moru, pojeli svu hranu, dogodilo se da se hrana siromašnoga Franje Božjim djelovanjem toliko umnožila da je više dana, sve do ankonske luke, dostajala potrebama sviju. Stoga mornari, uvidjevši da su zaslugom sluge Božjega umakli pogibelji, dadoše hvalu milosrđu Spasiteljevu .
2
Napustivši more, Sluga je Božji putovao zemljom i orao je ralom riječi, sijao sjeme života, a kao plod ubirao duše mnogih koji su ga tada pobožno slijedili. Ali uzvišeni naum i žarka želja za mučeništvom nisu se u njemu nipošto ohladili. On naime nakon kratka vremena krenu u Maroko da Kristovo evanđelje navješćuje miramamolinu i njegovim najbližima. Doista ga je vukla tolika želja da je napokon ostavio sudruga svoga putovanja i hitao da, opijen duhom, ostvari svoj naum. No kad je dospio sve do Španjolske, Gospodin ga je uz pomoću veoma teških tjelesnih bolesti pozvao natrag u Italiju na spas mnogima .
3
A kad se on vratio u crkvu svete Marije u Porcijunkuli, u Red uđoše neki obrazovani muževi i neki plemići. On je s njima, budući da je bio obdaren posebnom obzirnošću, postupao časno i dostojanstveno i svakome je davao ono što mu je pripadalo .
4
Tada je Red iz njegove ruke primio brat Ivan Parenti, koji je poslije zbog očite svetosti i znamenja postao generalni ministar Reda. On je sve dok je živio cijelu svoju obitelj učio da nasljeduje Krista i nije prekršio ni potezić ni slovce od sve redovničke poslušnosti i evanđeoskog savršenstva .
5
No sveti Franjo još uvijek nije mogao mirovati, nego je još žarče nastojao ispuniti svoj blaženi naum. Trinaeste godine svoga obraćenja otputovao je u sirijske krajeve, pa dok su se svakodnevno vodile teške borbe između kršćana i Saracena, prezrevši smrt kod Damiette je ušao među poganske tabore. Nakon što ga veoma išibaše i izrugaše, on se na koncu istrgnu iz bezbožničkih ruku i neustrašivo pođe k sultanu. Tko bi mogao pripovjediti s kolikom je postojanošću duha pred njim stajao, s kolikom mu je srčanošću navješćivao Krista? Sultana su ganule njegove riječi, rado ga je slušao i kušao ga je počastiti mnogim skupocjenim darovima. Kad je on sve to prezreo kao izmet, zaprepasti se nevjernik i divio mu se kao onomu kome nema slična. U svemu ovome Gospodin nije ispunio njegovu želju , nego ga je odlučio poslije počastiti osobitom slavom svojih svetih rana .