Category Archives: Evanđeoska misao

Evanđeoska misao

Gorki plač

Posted on by

Stala Majka pod Raspelom,
pod raspetim Sinka tijelom,
zaplakala gorki plač.

Možda se uopće i ne pitamo zašto ova pjesma ne gubi na uvriježenosti u puku već sedam stotina godina. Nije uzmakla ni kad ju je Tridentinski sabor zabranio u crkvama, kao i neke druge pjesme, da kićen stil ne bi zasjenio sadržaj. Međutim, kasnije Benedikt XIII. uveo ju je čak u misno bogoslužje kao posljedicu – pjesma između poslanice i evanđelja – na spomendan Gospe žalosne. Pobožnost križnoga puta gotovo da i ne možemo zamisliti bez isprepletenosti ovom pjesmom. Continue reading →

DRUGA KORIZMENA NEDJELJA KROZ GODINU B

Posted on by

ČITANJA:
Post 22,1-2.9a.10-13.15-18; Ps 116,10.15-19; Rim 8,31b-34; Mk 9,2-10

Teško shvatljiv govor

Poruka današnjih liturgijskih čitanja trebala bi biti smisao i potreba žrtve, one koju Bog traži od čovjeka i one koju Bog čini za čovjeka. Od Abrahama Bog ne traži ništa manje nego da mu žrtvuje sina jedinca kojega mu je prethodno čudesno darovao. Sina Izaka, kojeg su on i njegova neplodna žena Sara dobili u dubokoj starosti, na neshvatljiv način sad treba prinijeti kao žrtvu Bogu. Nasuprot tome sv. Pavao govori o veličini Božje žrtve za čovjeka, koja se očitovala u predanju u smrt vlastitog Sina jedinca, a evanđelje donosi primjer Isusa koji ne nastoji, kao njegovi učenici, zaustaviti vrijeme i dalje uživati u slavi preobraženja već ide spremno u susret svojoj muci i smrti. Sve to međutim u nama rađa pitanje: Zašto žrtva? U čemu je smisao žrtve? Ima li ona uopće smisla? Je li to današnjem običnom vjerniku uopće jasno, o nevjernicima da i ne govorimo? Continue reading →

Križni put

Posted on by

Križni put u Župi Gospe Sinjske
www.ferata.hr Izvor: www.gospa-sinjska.hr

U korizmenome vremenu kršćanski je puk osobito privučen pobožnošću križnoga puta.

Naime, već od svojih ranih stoljeća kršćani su privrženi i mjestima Isusova zemaljskoga života, poglavito mjestu Kristove muke i ukopa. Uz čuvanje tih mjesta povezuje se apostol Jakov, kojemu je bila povjerena jeruzalemska zajednica. Caricu Jelenu, majku cara Konstantina, predaja povezuje s podizanjem bazilike Svetoga groba i našašća Isusova križa: odatle joj i naziv Jelena križarica. U skrbi za čuvanjem svetih mjesta, poglavito uz mjesto Svetoga groba, organizirale su se kršćanske bratovštine muškaraca i žena; nastao je tako i red templara te nekih ženskih redovničkih zajednica, postojećih još i danas. Tu se razvijao liturgijski, dotično molitveni život, kojemu su se pridruživali hodočasnici kao i križari koji bi se tu povlačili i provodili život molitve. Bila je i praksa da se europsko plemstvo oviteživalo pokraj Svetoga groba. Continue reading →

Sveti Konrad Pjačentski pokornik, pustinjak, franjevački trećoredac (1290. – 1350.)

Posted on by

spomendan 19. veljače

Sveti Konrad rodio se godine 1290. Od rane mladosti posvetio se oružju. Kad su mu bile 23 godine, nalazeći se jednom u lovu, naredio je da se naloži velika vatra, kako bi divljač potjerala iz gnijezda, duplja i brloga. Plamen je zahvatio silne razmjere pa je opustošio žetvu i čitav jedan zaseok. Vlasnici polja i kuća tražili su od krivca nadoknadu štete. Guverner Piacenze Galeazzo Visconti osudio je na smrt čovjeka koga su našli na mjestu požara, ali taj ga nije podmetnuo i prema tome nije bio ni kriv ni dužan.  Continue reading →

PRVA KORIZMENA NEDJELJA KROZ GODINU B

Posted on by

ČITANJA:
Post 9,8-15; Ps 25,4bc-5ab.6-7bc.8-9; 1Pt 3,18-22; Mk 1,12-15

Kušnja u pustinji

Na prvu nedjelju Korizme slušamo evanđelje o Isusovoj kušnji. Nakon Pepelnice koja nas podsjeća na prolaznost ljudskog života, ovo je novo važno upozorenje: u tom kratkom životu čovjek mora još i kroz vatru kušnje, od koje nije bio pošteđen ni Isus na početku svoga javnog djelovanja. Nadvladavši kušnju, on se obraća ljudima učeći ih kako i sami mogu nadvladati svoje vlastite kušnje, oduprijeti se zavodljivostima Zloga i ostvariti zajedništvo s Bogom: «Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!» (Mk 1,15). Continue reading →

Sveta Koleta djevica, obnoviteljica klarisa (1381. – 1447.)

Posted on by

spomendan 7. veljače

Sveta Koleta Boillet rodila se 13. siječnja 1381. u Corbiju od roditelja koji su bili već poodmakli u dobi te vjerovali da su je dobili po zagovoru dobroga sveca sv. Nikole. Po njemu su je i nazvali Nikoleta, a skraćeno i od milja počeše je zvati Koleta pa je pod tim imenom ušla i u povijest svetaca. Njezin otac Robert bio je čovjek i duboko pobožan i milostiva srca prema svakomu. U opatiji Corbie vršio je službu majstora tesara.  Continue reading →

6. veljače – SV. PETAR KRSTITELJ, PAVAO MIKI I DRUGOVI

Posted on by

Sveti Petar Krstitelj rodio se u Španjolskoj 1542. godine. Kad je završio školovanje i postao svećenik, pošao je u istočne zelje da propovijeda Evanđelje. Više je godina djelovao u Filipinima. Godine 1593. poslan je s još pet redovničke braće franjevaca u Japan. Tu se neumorno trudio i mnoge obratio na pravu vjeru te gradio crkve i bolnice. Ali kad su nastupile vjerske i političke razmirice i apostolski rad dokinu, Petar je uhvaćen i iz izrugivanje svjetine odveden u Nagasaki. Tu je s ostalim franjevcima i tri isusovca te petnaest franjevačkih trećoredaca osuđen na smrt na križu. Slavno su mučeništvo podnjeli 5. veljače 1598.godine
Iz pisama Svetog Petra Krstitelja 4. siječnja i 2. veljače 1597. Continue reading →

4. veljače – JOSIP LEONIŠKI, prezbiter I. reda

Posted on by

Josip Desideri, prije Eufranije, rodio se g. 1556. U Leonessi (Rieti), a g. 1572. ušao u Red braće kapucina. Odlikovao se čistoćom i strogošću te, plamteći revnošću vjere, pošao k Turcima u carigrad, bio uhvaćen i mučen, ali je čudesno izbjegao smrti. Vrativši se u domovinu, ukrašen od Boga nebeskim darovima, vrlo je plodonosno djelovao u apostolatu. Umro je u Amatrici 4. veljače 1612. god. Papa Benedikt XIV. proglasio ga je svetim. Continue reading →

Svjedočanstvo založenoga života Fra Vjeko Ćurić

Posted on by

franjevac, misionar, svećenik i mučenik

Rođen: Lupoglav, BiH, 26. IV. 1957.
Preminuo: Kigali, Ruanda 31. I. 1998.
Značenje imena: Vjeko od Vjekoslav hrv. vijek i slava
Zaštitnik: učenici i učenice škola u Kivumu koje nose fra Vjekino ime

…’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25, 37-40)

Fra Vjeko je još jedna žrtva dodana dugom nizu misionara koji su svoju ljubav prema Kristu i afričkim narodima potvrdili žrtvujući vlastiti život.

Ivan Pavao II.

 Nitko mi ne oduzima život, nego ja ga sam od sebe polažem. (Iv 10,18). Te Kristove riječi primijenjene su na život i smrt fra Vjeke Ćurića, našega misionara ubijenoga u Ruandi 31. siječnja 1998. godine. Continue reading →

4. nedjelja kroz godinu B

Posted on by

MOĆAN NA RIJEČI I DJELU

Čitanja: Pnz 18,15-20;1Kor 7,32-35;Mk 1,21-28

Isus je jasno proglasio svoju misiju, poslanje, dao svoj uvodni manifest kojim se legitimira i ovjerovljuje pred svijetom. Uloga mu je jasno definirana. Kraljevstvo je Božje nastupilo, vrijeme  kritičnih odluka je došlo, oklijevanja nema. Bog toga kraljevstva je milosrdni i samilosni Bog, koji želi privući k sebi ljudsku djecu, na način kakav bijaše neviđen u dotadanjoj povijesti svijeta. Isus je posvema uronjen u zbiljnost svog Oca koga oslovljava djetinjim “Abba” – “Tatice”, a svoje riječi i nauk prožima ljubavlju i praštanjem grijeha. Stoga, nakon kritika upućenih mu sa strane moćnika i tobože odgovornih za sudbinu naroda, traži bolesne, siromašne, nemoćne, rubne, otuđene, mučene zlim silama da bi ih učinio dionicima svoje poruke i kraljevstva Božjeg. Continue reading →