NASLJEDOVATI: BITI U ISUSOVOJ ŠKOLI
Jer 20,7-9; Rim 12,1-2; Mt 16,21-27
Kad Gospodin nekoga uzima u svoju službu, u Starom ili Novom zavjetu, onda ga istodobno uzima u svoju školu. Učenik mora naučiti slijediti Gospodina, ići za njim ustopice, ne zaustaviti se na pola puta. Nikad ne bijaše moguće, a pogotovo to nije danas, samom poukom ili preko riječi pridobiti ljude za Boga ili za Isusovu osobu. Isus je išao ususret čovjeku, otvarao mu svoje srce, ćutio njegove patnje i nevolje te time stvarao zajedništvo, prisno i intimno između sebe i onoga komu se priopćavao. Isus traži isto i od svojih. Da bi to bilo moguće, svaki koji se priznaje njegovim treba imati vremena za Isusa, treba mu darovati svoje srce. To srce mora biti preobraženo snagom i ognjem Duha Svetoga, o čemu zbori Pavao u odlomku iz Poslanice Rimljanima. Pavao govori o preobrazbi (izvorno: metamorfoza, o ‘metamorfozama’ je pjevao i poganski rimski pjesnik Ovid) i ta preobrazba mora zahvatiti čovjeka iznutra. Osoba mora zračiti duhovnom zbiljom, biti nešto poput sakramenta koji uprisutnjuje Isusovu blizinu. Nešto što nije moguće posredovati riječima ili bilo kojom drugom moći, već vlastitim bićem i tu-bitkom. Continue reading
