Sveta Anđela Merici

djevica, utemeljiteljica redovničke družbe uršulinka

Valja se usuditi
Rođena: Desenzano sul Garda, Brescia, 21. III. 1474.
Preminula: Brescia, 27. I. 1540.
Spomendan: 27. siječnja
Značenje imena: Anđela grč. angelos – vijesnik
Znak: ogrtač, ljestve; poučavateljica s knjigom i djevojčicama
Zaštitnica: boležljive osobe, osoba s posebnim potrebama, siročad

Ljubite svoje kćerke jednako i prema nijednoj ne budite pristrane…
Doista, kako vi možete znati da one koje se vama čine neznatnijima, na koje se manje može računati, ne mogu postati velikodušnije i ugodnije njegovu veličanstvu?
Vi svejedno vršite svoj dio popravljajući ih s ljubavlju i milosrdno…
A onda pustite da Bog čini, a on će činiti divna djela u svoje vrijeme i kada se to njemu svidi. (A. Merici, Spomen, 8) Continue reading →

Sveti Berard, Oton, Petar, Akursije, Adjut – franjevački prvomučenici

Rođeni: Italija –
Preminuli: Marrakech, 16. siječnja 1220.
Spomendan: 16. siječnja
Značenje imena:
Berard germanski berth – blistav i hard – tvrd
Oton germanski odo – bogatstvo i theudo – narod, puk
Petar grč. petros stijena
Akursije lat. accurro – dotrčati; tal. accorrere – hrliti, priteći u pomoć
Adjut lat. Adiutus od adiuvare – pomoći

Kad je međutim blaženom Franji bio donesen životopis i Legenda o mučeništvu gore spomenute braće, slušajući kako se u njoj hvali njega i gledajući kako se braća hvastaju njihovim mučeništvom, on je, kao najveći omalovažavatelj samoga sebe i preziratelj hvale i slave, odbacio Legendu i zabranio da se čita govoreći: „Neka se svatko hvali svojim, a ne tuđim mučeništvom“ (Opom 6).

Jordan Janski, Prolog 8

 Franjevački red spominje se danas svojih prvih mučenika. Petorica braće – Berard, podđakon, Oton i Petar, svećenici, Akursije i Adjut, braća – poneseni žarom želje za mučeništvom i revnošću da šire kršćansku vjeru među pripadnicima muslimanske vjeroispovijesti, dospjeli su u Mauritaniju, današnji Maroko. Pogubljeni su u Marrakechu, 16. siječnja 1220. godine. Na tu vijest sveti je Franjo uskliknuo: Sada mogu reći da doista imam petoricu manje braće. Continue reading →

BLAGADAN SVETE BOGORODICE MARIJE

Da bi se čovjek snašao u vremenu i prostoru, stvorio si je kalendar, podijelio vrijeme, sačinio naprave koje mu pomažu za orijentaciju, satove analogne, danas većma digitalne gdje vidimo kako protječu sekunde, satovi. Jedino on je sposoban razmišljati, sagledati, zauzeti odmak, imati pregled prošloga i sadašnjega i donekle planirati sutrašnjost. Neki je stari filozof rekao da se čovjek po tome razlikuje od životinja što on iz rijeke vremena, koja sa sobom nosi sve, može izroniti, pogledati unaprijed i unatrag. Sve drugo voda nepovratno odnosi, a čovjek je sposoban ovladati vremenom i dati mu smisao. I zato je uvijek na početku Nove godine za nas potrebno zapitati se: Izranjamo li iznad vode vremena, ili nas ta bujica odnosi, a da ne znamo ni odakle smo ni kamo idemo. Čovjek se može lako izgubiti u svakodnevnim poslovima, u suvišnim detaljima, potrebama, nevoljama, žureći s termina na termin, s dužnosti na dužnost, da jednostavno izgubi i glavu i orijentaciju. Continue reading →

SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA

Nema Božića bez obitelji

Nije Crkva slučajno stavila na prvu nedjelju po Božiću svetkovinu Svete nazaretske obitelji. Ta svetkovina u neku ruku je nadopuna Božiću. Ako smo na sam dan Božića posve usredotočeni na Dijete u jaslama, danas nam Crkva želi pred oči staviti svu širinu božićnog misterija. Želi nas podsjetiti koliko je Bog imao povjerenja u čovjeka i u ljudsku obitelj kao osnovnu stanicu ljudskog života. Doista Isus se od samog početka posve prepustio zakonu ljudskog života u obitelji. Rodio se, kao i svi ljudi, u obitelji, u njoj rastao, kroz obiteljski odgoj je prihvaćao vjersku baštinu svoga naroda. U krugu svoje obitelji Isus polagano otkriva i svoje mesijansko poslanje, ali i njegovi roditelji, vršeći propise Zakona, polagano spoznaju istinu o svom djetetu. Noseći ga u hram da ga prikažu Bogu, čut će iz usta starca Šimuna da je on «svjetlost na prosvjetljenje naroda» (Lk 2,32). Continue reading →

DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA B

Početak evanđelja

(Iz 40,1-5.9-11/ 2 Pet 3,8-14/ Mk 1,1-8)

“Početak” (arché), tako glasi prva riječ u današnjem evanđelju. Ta je riječ isto tako prva kao u cijeloj bibliji – “U početku stvori Bog nebo i zemlju…” (Post 1,1) i kao u Ivanovu proslovu: “U početku bijaše Riječ…” (Iv 1,1).

Ipak s tom istom riječju arché označava Marko nešto drugo, on ne gleda na početak stvaranja, kao sastavljač Ivanova proslova ili kao prvi izvještaj o stvaranju. O kakvom se početku radi kod Marka? O sadašnjem početku evanđeliste i njegovih čitatelja. Pri tome se ne radi o početku Isusova zemaljskoga života ili o početku povijesti Crkve poslije Isusova uskrsnuća u godini 30. poslije Krista. Od toga vremena apostoli su naviještali što ih je Isus učio i prije svega svjedočili o smrti na križu i o uskrsnuću. Ipak sada, možda već prije smrti cara Kaligule u godini 41. poslije Krista (malo nakon toga mogao je Mk 13,14  nagovijestiti zabrinutost zbog toga što će  kip cara Kaligule biti postavljen na sveto mjesto, u hramu), dolazi Marko, učenik apostola,   prvi put  koliko znamo na pomisao napisati knjigu na temelju usmene predaje. Continue reading →

PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA B

Istinski ponovo početi

Danas počinje nova Crkvena godina. Počinje Advent-Došašće. Drukčije nego Nova godina. Drukčije nego Silvestrovo. Ne sa bučnom pucnjavom, sa sektom i novogodišnjim koncertom. Nova Crkvena godina počinje mirno, šutljivo, blago i ozbiljno. Tipično Crkva! Mnogi će kazati. Uvijek samo ozbiljno, opominjuće! To sigurno nije. Crkva slavi blagdane rado i veselo, osobito Božić i Uskrs. Ali sve treba svoju pripremu. Advent priprema Božić, Korizma Uskrs.
Ako “uspije” Advent, tada je Božić jedna radost. Inače su oboje pod stresom. Što pokazuje Isus danas na pragu Adventa, kao dobar put kroz ovo vrijeme pripreme?
“Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!” Continue reading →

Sveti Jakov Markijski (1394. – 1476.)

svećenik, franjevac, pučki propovjednik

spomendan 28. studenoga

Svećenik, franjevac, pučki propovjednik Sveti Jakov Markijski, kao i Sv. Bernardin Sienski te sv. Ivan da Capestrano, bijaše veliki propovjednik svoga vremena. Otkako je na blagdan Sv. Antuna Padovanskog god. 1422. u Firenzi u crkvi San Miniato, započeo s propovijedanjem, ostao je tome vjeran sve do svoje blažene smrti 28. studenoga 1476. u Napulju. Više od pola stoljeća krstario je putovima Europe propovijedajući posvuda o imenu Isusovu, što bijaše stalna omiljela tema njegovih propovijedi, kao i njegova velikog učitelja sv. Bernardina Sienskog. Propovijedao je s velikim uspjehom u Italiji, Bosni, Češkoj i Poljskoj. Često je obavljao i veoma delikatne misije u službi papa: Eugena IV., Nikole V. i Kalista III. Bila je u tome upravo poslovična njegova poslušnost. Tako se jednom nalazio baš kod stola kad mu stiže od Pape nalog da putuje u Ugarsku. On odmah ustade od stola i pođe na put. Poslušnost je uvijek shvaćao i tumačio u najstrožem smislu. Continue reading →

SVETKOVINA KRISTA KRALJA

Sin Čovječji u slavi

Evanđelje koje Crkva naviješta na Svetkovinu Krista Kralja završetak je Isusova velikoga govora o posljednjim stvarima u kojemu je Matej povezao različite tekstove koji govore o znakovima prolaznosti ovoga svijeta (24,1-25), o iznenadnosti dolaska Sina Čovječjega (25,26-44), iz čega proizlazi potreba budnosti koja je izražena u trima prispodobama: budni upravitelj (24,45-51); deset djevica (25,1-13), talenti (25,14-30). Vrhunac tog govora je današnje evanđelje koje govori o dolasku Sina Čovječjega u slavi da sudi svijetu. To je istaknuto već u prvoj rečenici: „Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje“ (25,31). Continue reading →