Rođen: Francuska, Poissy, 1214./15.
Preminuo:Tunis, 25. X. 1270.
Spomendan: 25. kolovoza
Značenje imena: Ljudevit germanski hold – slava i wig – borba
Znak: kruna, globus
Zaštitnik: kraljevi, Franjevački svjetovni red, vlasuljara, francuske vojne biskupije, pozamentari

Sine, od svega se trebaš čuvati što znaš da se Bogu ne sviđa… (…) Rado i pobožno slušaj crkvenu službu.

Nek ti je srce blago kad je riječ o siromasima, bijednima i žalosnima. Pritječi im u pomoć prema svojim mogućnostima i tješi ih. (…) prema svojim podložnicima budi pravedan, te se u tome drži crte pravednosti i ne skreći ni desno ni lijevo.

Budi odan i poslušan našoj majci rimskoj Crkvi i vrhovnom svećeniku… Nastoj da se iz tvoje zemlje ukloni svaki grijeh, nadasve pak bogohulstvo i krivovjerja.

…blagosljivljam te svim blagoslovom što ga odani otac može podijeliti sinu. Nek te cijelo Trojstvo i svi sveti čuvaju od svakog zla. Dao ti Bog milost da vršiš njegovu volju te mu služiš i častiš ga. (Ljudevit, Duhovna oporuka sinu)

Ako ponekad trošim mnogo novca, radije ga dajem kao milostinju iz ljubavi prema Bogu nego za ispraznosti svjetovne stvari. Sve što imam, Bog mi je dao. Što tako utrošim dobro je utrošeno. (Ljudevit, Pismo De Joinvilleu)

 Jako bih želio da budem nazvan poštenjakom, ali pod uvjetom da to doista budem… To je bila želja francuskoga kralja Ljudevita IX. jer je to nešto veliko i dobro. Ono čime je ispunio oko pedest i pet godina svoga života pokazalo je da je to doista i bio.

Ljudevit je zadivio svoje suvremenike osjećajem za pravednost, dubokom pobožnošću i velikom ljubavlju prema siromasima. U puku je ostalo pamćenje na Ljudevita kako je dijelio pravdu u sjeni velikoga hrasta blizu svoga dvorca.

Ljudevit je bio pošten prema Bogu, kojemu je bio odan svim bićem. Svoje poštenje Ljudevit je učvršćivao molitvom, liturgijskom i osobnom. Zamislimo danas vladara ili predsjednika države koji i u svom prijevoznom sredstvu hoće neizostavno sudjelovati u misi i molitvi božanskoga časoslova… Ljudevitu je to bilo posve naravno.

Duboka vjera, u koju ga je uvela majka, pomogla je Ljudevitu da se razvije u uravnoteženu osobu. U ljubavi i skladnom braku sa svojom ženom Margaritom Ljudevit je dao na svijet jedanaestero djece: pet kćeri i šest sinova. On je imao vremena za svoju djecu: svake večeri, nakon molitve, upućivao ih je u vjernički i čestit život. Zajedno sa suprugom pošao je na prvo putovanje u oslobađanje Svete zemlje. Međutim, bio je zatočen te se nakon oslobođenja vratio u domovinu.

U kraljevstvu je Ljudevit poduzeo razne preuredbe; između ostaloga dokinuo je pravni dvoboj. Osnovao mnoge bolnice i samostane. U srcu Pariza dao je sagraditi dragulj-crkvicu Sainte-Chapelle, kao moćnik od svjetla i vitraja, gdje je naumio pohraniti relikvije Kristove muke, poglavito trnovu krunu. Svojoj sestri blaženoj Izabeli, koja se odlučila za samostanski život sestara klarisa, dao je zemljište na kojoj je bio sagrađen samostan toga reda.

Doba Ljudevitova kraljevstva poznato je kao doba kulturnoga, intelektualnoga i teološkoga razvitka. On je rado primao tadašnje najznamenitije teologe sv. Bonaventuru i sv. Tomu Akvinskoga. Suutemeljitelj je glasovitog pariškoga sveučilišta Sorbone. Brižno je pratio dovršenje pariške katedrale Notre-Dame. Neki vole reći da je Ljudevit htio od Francuske učiniti stariju kćer Crkve, naziv koji joj je u XIX. stoljeću dao dominikanac Henri Lacordaire.

Ljudevit se zalagao za izmirenje zaraćenih strana i naroda.

Ljudevitova legendarna ljubav prema siromasima i bolesnicima te redovnicima koji su prigrlili dragovoljno siromaštvo nije bila tek simbolična. Svakoga dana hranio je i do dvije stotine siromaha, a nekoliko puta tjedno nekolicinu bi sam posluživao, dok bi trojica sretnika jela uvijek za njegovim stolom. Posjećivao je i posluživao bolesnike, pa i oboljele od kuge. Pobrinuo se da dostojno budu sahranjeni kršćanski mučenici a i sam je prenašao njihova već raspadajuća tjelesa. Njegovo poštenje nije dolazilo na manje ni u odnosu prema neprijateljima, Saracenima kojima bi održao zadanu riječ. Jednostavno je naravno da se čovjek takve vjere i takvih vrlina pridružio franjevačkom bratstvu.

Ljudevitova pisma djeci – i kćeri Izabeli i duhovna oporuka sinu prijestolonasljedniku – gotovo preslikavaju njegov život čovjeka poštena i vjernika. Zna se njegova ljestvica prednosti: ljubav i odanost Bogu, osjetljivost prema potrebnima, ljubav prema narodu, trijeznost i skromnost u svakodnevnome životu.

Ljudevit je završio svoj zemaljski život zaražen kugom na svom drugome pohodu prema Svetoj zemlji, u blizini Kartage.

Jako bih želio da budem nazvan poštenjakom…

Ta se Ljudevitova želja ispunila… A po njegovu zagovoru bila ispunjena najdublja želja svih nas, a posebno onih koji svetoga Ljudevita časte svojim zaštitnikom.

Iz: s. Judita Čovo
ISUSOVA MAJKA I BRAĆA
Razmišljanja slijedom slavlja
Bl. Dj. Marije i svetačkih slavlja
III. dio: Imenom zazvani
Glas Koncila, Zagreb 2016.