Opečaćeni da budemo ikonopisci

Sveti Ivan u viđenju koje smo čuli u današnjem prvom čitanju vidi „jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga“. Tom je anđelu bio zadatak opečatiti na čelima sluge Božje, koji su poslije trebali biti dionici nebeske slave oko prijestolja Božjega. Anđeo je opečatio one koji su Bogu vjerno služili na zemlji, kako bi im taj isti pečat na čelu bio jamstvo vjernosti i ulaznica u nebesku slavu. No istina o opečaćenima još je mnogo dublja. Oni su bili sluge Boga živoga te su svjedočili za Boga svojim životom na zemlji. Već su bili opečaćeni u srcima Duhom Božjim, pa je ovaj vidljivi znak na čelu samo potvrda da je Bog uočio njihovu vjernost i zapečatio ju svojim svetim pečatom. U tom duhu možemo iznijeti prvu istinu o svecima: to su oni koji su na zemlji bili opečaćeni pečatom Boga živoga i ostali vjerni tom pečatu. A pečat Boga živoga jest sveto krštenje, kojim smo oprani od grijeha, prihvaćeni za djecu Božju i osnaženi da živimo u skladu s njegovom riječju. Svi koji su tako živjeli primili su jamstvo da ih Bog i Otac neće zaboraviti za život vječni, bez obzira na to koliko tegoban i zahtjevan život provodili na zemlji i koliko patili zbog svoje vjernosti njemu. Vjernost i ljubav koje su nosili u srcima njemu su bile vidljive te ih je on u svome milosrđu i velikodušnosti nagradio neprolaznim životom.

Uistinu, oni su živjeli sukladno znaku pečata koji su nosili utisnut u svoje biće. A taj je pečat bio slika Božja. Nosili su sliku Boga živoga te su potom bili opečaćeni pečatom Boga živoga. U dušu im je bio utisnut lik Sina Božjega, čime im je vraćena bogolikost izgubljena grijehom. Njihova je zadaća, ili bolje rečeno poslanje, potom bila da tu istu sliku utiskuju u stvarnost oko sebe: u cijelo stvorenje, a nadasve u ljude s kojima su dijelili stvarnost života. U biti, to su bili ljudi koji su ispisivali Kristov lik u srca ljudi. Oni su istinski ikonopisci, koji su strpljivo i polako, u svakodnevnim nevoljama i patnjama, ispisivali Kristov lik, to jest utiskivali ga u srca i živote ljudi oko sebe. Zato je drugo obilježje svetih da su ikonopisci, to jest kristopisci, koji su živjeli blaženstva kao nasljedovanje Krista i kao poziv drugima da ga nasljeduju. Dok su upisivali njegov lik u svoja srca, sa zanosom su isticali koliko je lijepo biti dijete Božje već sada na zemlji, kao što sveti Ivan zapisa u poslanici: „Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti.“ Sveci su oni kojima je Kristov lik upisan u srce, a oni su ga životom ispisivali dalje u srca drugih ljudi. Snagom toga primit će dar: jednom će im se očitovati punina sličnosti s Bogom, u trenutku kad padne svaki veo s naših očiju i otkrije se koliko smo bogoliki, to jest koliko smo čuvali svoju bogolikost ostajući vjerni utisnutome pečatu, odnosno slici Sina Božjega: „Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest.“

U tom duhu slavimo danas svetkovinu Svih svetih, svih onih koji su vjerno i postojano živjeli pred Bogom, svjesni svoga krsnog dara i milosti koju su primili, a znak je toga bio krsni pečat. Ali osim što su, unatoč okolnostima koje im nisu išle u prilog, čuvali taj pečat neoskvrnjenim, trajno su svjedočili svoju kristolikost, pa su upisivali Kristov lik živeći kreposno i potičući druge da u kreposnom životu pronađu uporište i ostave iza sebe kristolike tragove. Kao što je njima u srce bila upisana slika Kristova, tako su i oni oko sebe upisivali i ispisivali njegov lik, čineći da sve dobije smisao po ovoj neizrecivoj sličnosti. Zato su i nama prenijeli i ostavili golemo duhovno naslijeđe te su nam poticaj da i sami živimo sveto, puni odgovornosti za dar i pečat Boga živoga kojim smo obdareni i opečaćeni. Trudimo se i nastojmo odgovoriti na Božji poziv koji je stavljen pred nas, jer velika je čast nositi pečat Boga živoga, ali i velika milost i odgovornost, koju Bog na kraju nagrađuje darom neprolaznog života u svom nebeskom domu. Taj cilj i plan doduše nadilaze ljudske moći i sposobnosti, ali zato smo primili njegovu svetu ljubav, koja je unutarnja snaga darovana nam da mu se suobličimo i da suoblično živimo dok jednom ne prispijemo do punine života, gdje ćemo njega, svoga Boga, zajedno sa svim anđelima i svetima hvaliti i slaviti po sve vijeke vjekova. Amen.

don Ivan Bodrožić

Prenijeto s: https://patrologija.com/