Pnz 4,1-2.6-8: Ps 15,2-4ab.5ab; Jak 1,17-18.21b-22.27; Mk 7,1-8.14-15.21-23

Prava mjerila

Postoje neka mjerila po kojima ljude razvrstavamo u različite kategorije: tako primjerice razlikujemo lijepe i ružne, pametne i glupe, okretne i smušene, uspješne i neuspješne. Mnogi misle da je moguće točno razlučiti ljude i s obzirom na njihovu vjeru i njihov odnos prema Bogu. Za takve dobri vjernici su oni koji vrše sve crkvene propise, idu redovito u crkvu, primaju sakramente i pomažu crkvene pothvate. To su bez sumnje hvale vrijedne osobine svakoga vjernika, ali to još nije nikakvo jamstvo da će ti ljudi i u Božjim očima biti bolji od onih koji možda nisu takvi. Continue reading →

Jš 24,1-2a.15-18b; Ps 34,2-3.16-23; Ef 5,21-32; Iv 6,60-69

Tvrdoća Isusove riječi

Već treću nedjelju za redom čitamo iz čuvenog Isusova govora u kojem on sebe naziva «kruhom koji je s neba sišao» i kruhom koji je «njegovo tijelo za život svijeta» (Iv 6). Prva reakcija na te riječi bilo je  mrmljanje i prepirka Židova, a danas smo svjedoci pravog otpada koji su one proizvele u redovima samih Isusovih učenika. Govoreći o tome, evanđelist doista ne želi ništa uljepšavati ni umanjivati, već izravno donosi riječi kojima su neki učenicima popratili Isusov govor: «Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?» (Iv 6,60). To nam govori i o njihovoj dubokoj razočaranosti zbog te riječi. Continue reading →

Euharistija – ispit vjere

Nakon što je Isus rekao: «Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta» (6,51) mrmljanje Židova nikako da se smiri. Štoviše ono prerasta u otvorenu prepirku koja se pretvara u izravno pitanje: «Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?» (6,52). Da je Isus kojim slučajem rekao kako će ih ponovo čudesno nahraniti kruhom, vjerojatno bi to bili primili s pravim oduševljenjem. Da ih je podsjetio i na brojna iscjeljenja njihovih bolesnika, vjerojatno ni protiv toga ne bi imali ništa, već bi mu izrazili zahvalnost. Continue reading →

«Blažena ti što povjerova…»

Odgovor na pitanje, što slavimo današnjim blagdanom Gospina uznesenja na nebo nalazimo u kliktanju njezine rođakinje Elizabete: «Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina» (Lk 1,45). A to je opet samo potvrda onoga što je Marija prethodno odgovorila anđelu: «Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj» (Lk 1,38). Continue reading →

Zašto Židovi mrmljaju?

Ovo što nas se na prvi pogled doimlje kao veliki nesporazum između Isusa i njegovih slušatelja zapravo je ozbiljna i dalekosežna lekcija vjere. Divljenje naroda nad Isusovim čudesnim umnoženjem kruha kojim je utažio njihovu tjelesnu glad pretvorilo se u mrmljanje i gotovo pravu pobunu kad je nakon toga progovorio: «Ja sam kruh koji je sišao s neba» (Iv 6,41). Continue reading →

Što je potrebno za život?

Iako ljudi nisu shvatili Isusov čudesni znak umnoženja kruha, ipak ima u njima nešto što ih tjera k njemu, a što oni nisu u stanju objasniti. Oni sami osjećaju da nije dosta biti sit, ali još uvijek nisu načistu što bi im Isus mogao dati više od čudesno umnoženog kruha. Ovdje smo na tragu onoga što je jedan ugledni mislilac prošloga stoljeća (E. Fromm) opisao kao dva različita svijeta koji u sebi utjelovljuju riječ IMATI i riječ BITI. Prvi svijet jest svijet posjedovanja materijalnih dobara i blagostanja koje ta dobra omogućuju, a drugi svijet jest svijet duha u kojem se čovjek pita kako će postati duhovno zreo i sretan. Continue reading →

Jer 23,1-6; Ef 2,13-18; Mk 6,30-34

Prethodno je Isus odaslao dvanaestoricu apostola na njihovo prvo misijsko, misionarsko putovanje. Vraćaju se (Mk 6,30), poskakujući od radosti, živahni, razdragani. Prašnjavi, znojni, ali ipak prepuni samopouzdanja, ponosni na polučene uspjehe na djelu evangelizacije. Izvješćuju o svemu. Međutim, Isus nema mira. Oko njega velika stiska. Nema vremena ni za jelo. Iz svih krajeva dolaze ljudi tražeći pomoć i zdravlje. Dođite na samotno mjesto i malo se odmorite uza me veli Isus Dvanaestorici (r.31). Poput brižne i dobre majke, prepun dirljive sućuti, tako se i Isus brine oko svojih. Jednostavne su njegove riječi, suosjećajne. Continue reading →

Jer 23,1-6; Ef 2,13-18; Mk 6,30-34

Suvremeno je društvo obilježeno odrednicama proizvodnje i potrošnje, aktivizma i neumornog zalaganja u izgradnji tehničke civilizacije. U toj pomami za napretkom čovječanstvo nije ni svjesno da ga je industrija i tehnika sa svojim učincima dovela na sami rub propasti. Zemlja su i atmosfera ugroženi, gotovo uništeni, prijeti nam ozbiljno i kozmička katastrofa. A s kakvom samo mržnjom navaljuju narodi jedni na druge! Tražeći sreću, naša je civilizacija naišla na tome putu na rasulo, nesreću i smrt. Kao da je negdje u genima čovječanstva nezatomljivi nagon za samouništenjem. Continue reading →

Am 7,12-15; Ef 1,3-14; Mk 6,7-13

VJERODOSTOJNI NAVJEŠTAJ I OVJEROVLJENI NAVJESTITELJ

Koje kvalitete mora posjedovati riječ da bi dospjela do ušiju i srca slušateljstva? Kakvi moraju biti navjestitelji riječi da bi bili vjerodostojni? Od kakva tvoriva moraju biti ti koji donose svijetu, prema njihovu uvjerenju, jedini spas i budućnost? Sve su to pitanja koja se nameću i svijetu, ali isto tako i onima koji upućuju bilo svoju ili tuđu riječ u pustinju života. Što se mora dogoditi u svijesti i ponašanju ljudi da bi učinili nužni životni zaokret? Stanje u kome živimo nezavidno je. Međutim, ‘ništa nova pod suncem’. S istim se problemima susreću ili su se susretali i onovjeki kao i ovovjeki proroci. Continue reading →