«Blažena ti što povjerova…»
Odgovor na pitanje, što slavimo današnjim blagdanom Gospina uznesenja na nebo nalazimo u kliktanju njezine rođakinje Elizabete: «Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina» (Lk 1,45). A to je opet samo potvrda onoga što je Marija prethodno odgovorila anđelu: «Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj» (Lk 1,38). Blagdan Gospina uznesenja na nebo trijumf je njezine vjere i služenja. To je ujedno i poruka današnje svetkovine Crkvi i svijetu. Samo vjerom i služenjem može se graditi bolji svijet, Božji svijet.
Promatrajući kako je svijet danas izložen mržnji, osveti, teroru, ratovima, zbog čega najviše stradaju maleni, nemoćni i siromašni, pitamo se često: Koja to zapravo sila pokreće ovaj svijet i njime vlada? Katkad nam se čini da je to sila oružja, drugi put moć kapitala ili sve veći utjecaj medija i pritom smo u napasti da nemoćno zdvajamo nad stradanjima nedužnih pojedinaca i cijelih naroda. Ali dosta je samo pogledati malo natrag u povijest, pa da shvatimo kako ni sila oružja, ni moć kapitala, ni utjecaj medija nemaju presudnu ulogu u svijetu. Povijest nas uči kako su i najmoćnija carstva nestala s lica zemlje kad se urušio sustav duhovnih vrijednosti na kojem su počivala, kako kapital i novac nije nikoga usrećio. Ona nam pomaže shvatiti kako ovaj svijet ipak opstoji zahvaljujući čestitosti i duhovnoj snazi onih koji su naoružani samo vjerom i koji nisu usmjereni na sebično bogaćenje i vladanje nad drugima, već nesebično služenje slabijima.
Vjerničkim očima možemo promatrati kako se trajno ostvaruje Marijina proročka riječ koja je dio njezina odgovora Elizabeti: «Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne» (Lk 1,52s). Tijek povijesti čovječanstva ipak ne usmjeruju silnici i moć njihova oružja, već moralna snaga i vjera njihovih žrtava. Ne čine ovu zemlju boljom i plemenitijom oni koji bezočno zgrću materijalna dobra na štetu drugih, već oni koji se nesebično razdaju i služe drugima. U tome je Marija Crkvi veliki znak i veliko obećanje, da se zaputi putem njezine vjere i njezina služenja.
Novi svijet je moguć
Jedna suvremena njemačka drama posvećena je pitanju koje su postavljali svi naraštaji kroz povijest, je li moguć novi svijet. Glavni akteri radnje su članovi obitelji jednog industrijalca. Njihova tvornica u koju su puno uložili nikako da počne poslovati pozitivno. Kupljeni su novi strojevi, na vodeća mjesta postavljeni mladi školovani ljudi, proizvodni proces je dobro osmišljen, ali uspjeha nema. U jednom razgovoru između starog vlasnika tvornice i njegova sina i kćeri, na njegovo zdvojno pitanje, što učiniti, ta mlada djevojka skače na noge i viče na glas: Rodit ću novog čovjeka!
To bi mogao biti odgovor svima onima koji se i danas tjeskobno pitaju, je li moguć bolji i pravedniji svijet. Glavni čimbenik uspjeha i neuspjeha, sreće i nesreće nisu ni znanost ni tehnika, ni novac ni tvornice, nego čovjek. Zato ostaje jedino pravo pitanje: Tko je čovjek?
«Novi svijet» i «novo društvo» bila je želja svih revolucija i svih društvenih prevrata, svih odgoja i preodgoja, ali bijaše to istodobno i njihova velika zabluda, jer se stoljećima to «novo društvo» nastoji stvarati bez Boga, štoviše protiv Boga. Ako je čovjek – kako nas uči Sveto pismo – stvoren na sliku Božju (usp. Post 1,26s), onda svako udaljavanje od Stvoritelja jamči samo još veću karikaturu od čovjeka. Imao je zato pravo M. Heidegger kad je malo prije svoje smrti rekao: «Ovaj svijet može spasiti još samo Bog!»
Novi čovjek moguć je samo uz Božju pomoć i on je do kraja ostvaren samo u Mariji na nebo uznesenoj i proslavljenoj. Zato nam je ona slika i uzor uspjela života i to ponajprije svojom vjerom i poslušnošću Bogu. Zato je Gospino uznesenje na nebo ne samo proslava najveće Gospine svetkovine, već i provjera naše osobne vjere. Što je s mojom vjerom kad nevjera sve više uzima maha i pokazuje svoju rušilačku moć? Mogu li i ja s Marijom iskreno ponoviti kao iskustvo svoje vjere: «Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo» (Lk 1,49)? Marija je klicala iz punine svoga vjerničkog bića, a mi smo često nijemi i nikakva molitva neće preko naših usana, a kamoli klicanje. Zato je danas potrebno obnoviti svoju vjernost Bogu po uzoru na Marijinu vjernost, pa će onda i naš život biti ispunjen srećom i postati zalogom boljeg svijeta.
Fra Ivan Dugandžić
(preuzeto sa www.franjevci.info)