Čitanja: Ez 2,2-5; 2 Kor 12,7-10; Mk 6,1-6a

ISUS: ŽIVI IZAZOV ZA SUMJEŠTANE

Vjerovati nekoj konkretnoj osobi vezano je uvijek s nadilaženjem, nadvladavanjem nutarnjih otpornih mehanizama. Pogotovo u prilikama kad su riječi koje ta osoba upućuje izazovne, kad nas sile na premišljanje vlastitih stavova, na zaokret u životu. Kad osoba postaje porukom, odnosno izazovom. Lako je vjerovati “na daljinu”. Ali kad se suočimo s osobom u svoj njezinoj pojavnosti, tu redovito ustuknemo. Jer nerijetko zbiljnost pojave opovrgava našu sliku o nekome… Continue reading →

Čitanja:

Mudr 1,13-15;2,23-24; 2Kor 8,7.9.13-15; Mk 5,21-43

PA TKO JE TAJ ISUS?

Smrt je neminovna stvarnost našeg života. U sebi strašna, čovjeku ledi krv u žilama. Ali je, čini se, u očima ljudi strašniji onaj koji ima vlast nad životom i smrću. Koji vraća život u mrtvo biće. Sa smrću se čovjek mora pomiriti. Ali da netko može kao čovjek povratiti drugoga od mrtvih u život: Tu pak razum staje! Tko je taj čovjek?

Tako se ljudi pitaju u današnjem evanđeoskom čitanju. Nakon što Isus vraća život u ženu iz koje je život otjecao (za Židove, naime, krv je bila princip života, i zato zabrana uživanja krvi kod zaklanih životinja, da ne bi duh životinje i njezin nagon prešao u čovjeka). Isto tako vraća u život Jairovu kćerkicu. – Pa ako nam knjiga Mudrosti daje odgovor na problem smrti: Ona je plod đavolske zavisti, a ne Božje volje: Bog se divi životu i stvara ga, a đavao je zavidnik, i uništava ga, onda u Isusu Kristu među nama boravi sami Život. Isus je vječnost u vremenu, besmrtnost u smrtnom tijelu. Continue reading →

ČITANJA:
vl. svetkovine: Iz 49,1-6; Ps 139,1-3.13-15; Dj 13,22-26; Lk 1,57-66.80

Božja i ljudska logika

Obično se kaže da velika vremena rađaju velike ljude. Pod tim velikim vremenima podrazumijevaju se vremena velikih previranja, vremena kada se stari oblici života pokazuju dotrajalim i potrošenim, kada se osjeća potreba za novim i drukčijim. A velikim se ljudima smatraju oni koji znaju prepoznati te znakove vremena i imaju hrabrosti na njih na pravi način odgovoriti. Continue reading →

Tajna vjere

U najvažnijem trenutku euharistijskog slavlja svećenik svaki put izgovara istu riječ: Tajna vjere!, ističući tako da Euharistija nije puki obred već doista tajna, misterij koji okuplja Crkvu i od kojeg ona živi. Na euharistijskom slavlju kupljena zajednica svaki put čini tu tajnu prisutnom kroz svoje priznanje vjere: «Tvoju smrt, Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo!» To je Euharistija: slavlje zajednice Isusovih učenika, njemu na spomen, a u očekivanju vječnog slavlja za stolom Oca nebeskog. To je sadržaj današnje svetkovine: Crkva na svetkovinu Tijelova na posebno svečan način slavi ono što je Isus učinio na posljednjoj večeri s učenicima, ostavivši im spomen-čin svoje muke i uskrsnuća. Continue reading →

Čitanja:
Dj 2,1-11; Ps 104,1ab.24ac.29bc-31.34; Gal 5,16-25; Iv 15,26-27; 16,12-15

Duhovi –  rođendan Crkve

S pravom se može reći da Crkva na Duhove slavi svoj rođendan. Lukino izvješće o onom što se u Jeruzalemu dogodilo na židovski blagdan Pedesetnice (Dj 2) nije samo slikovit opis prvog izlaska u javnost male zajednice Isusovih učenika, već je time izražena duboka teološka stvarnost Crkve koju Pavao zove tijelom Kristovim (1 Kor 12,27). Tijelo je živi organizam, a svaki organizam se rađa i nastavlja živjeti životom koji je primjeren samo tom organizmu. Pa kao što je djetinjstvo neotuđiva tajna ljudskog života i temelj na kojem počiva svaki kasniji rast, tako su i Duhovi i tajna i trajni temelj života Crkve. Isus je za svoga života okupljao učenike, poučavao ih  i upućivao u tajnu svoga poslanja, a onda im je na kraju obećao «silu odozgo», Duha Svetoga (Lk 24,49). Continue reading →