Fra Darko Tepert: Franjevački jubilej se ne ograničava samo na vanjska slavlja, već potiče na postavljanje pitanja

ZAGREB (IKA) 

13.01.2023. / 12:00

Veliki franjevački jubilej koji će kulminirati 800. obljetnicom preminuća sv. Franje Asiškog svečano je otvoren u subotu 7. siječnja u Grecciu, u nazočnosti šestorice generalnih ministara Franjevačke obitelji. O jubileju koji se proteže od 2023. do 2026. godine govorio je u emisiji Hrvatskog katoličkog radija „Aktualno” fra Darko Tepert, generalni tajnik za formaciju i studije Reda manje braće.

Jubilej kroz četiri godine dotiče četiri velike teme. U 2023. godini razmatrat će se Franjevačko Pravilo i Božić u Grecciu, 2024. godine dar stigmi, 2025. Pjesma stvorova, a 2026. obljetnica povratka Ocu sv. Franje Asiškog. Kako je objasnio fra Darko, sve redovničke skupine koje se nadahnjuju karizmom sv. Franje (Prvi, Drugi i Treći franjevački red) htjeli su se zajedno okupiti kako bi zajedno sa svim simpatizerima sv. Franje obilježili taj niz značajnih obljetnica.

„Jubileji obilježavaju iskustvo, osobno iskustvo  Boga koji je imao jedan čovjek i koja je onda imala ona zajednica i ono bratstvo koje se oko njega počelo okupljati, koje se okuplja do današnjega dana. To iskustvo Boga koje je svima nama potrebno, bez obzira na promjene životnih okolnosti, na napredak tehnologije na promjenu društvenih struktura”, kazao je fra Darko, dodajući da smo kao ljudi stvoreni da budemo u jednom bliskom odnosu s Bogom.

Upravo iz toga razloga, objasnio je, povjerenstvo odgovorno za organizaciju jubileja nije htjelo samo ograničiti proslavu na vanjska velika slavlja, nego prije svega kroz jubileje pozvati na sagledavanje vlastitoga života. „Što je to što mi živimo danas, kako mi danas živimo svoju karizmu, kakav je naš franjevački identitet danas i što možemo pružiti još današnjemu svijetu? Ako pogledamo jaslice u Grecciu, tamo je sveti Franjo htio prikazati jednostavnost i siromaštvo u kojem se rađa Sin Božji, koji želi biti tu među ljudima, pa si onda postavljamo i mi pitanja kako danas živimo među ljudima, kakvo je naše siromaštvo danas, kako smo mi danas ti ‘manji’ koji donose Božju riječ?”

Fra Darko Tepert zbog svoje službe na razini Reda putuje po cijelome svijetu te ima uvid kako se živi franjevačka karizma u raznim zemljama. Dok se uočavaju neke razlike, kroz razgovora fra Darko ističe kako se vidi da ih nešto zajedničko nadahnjuje i vodi. „Prepoznaje se taj franjevački identitet u cijelom svijetu, uvijek je to ona želja za jednim životom u malenosti, u blizini ljudima, među ljudima. Dakle, ne samo da smo poslani ljudima, nego želimo s ljudima dijeliti njihovu sudbinu”. Napose postoji želja da se bude među najmanjima, najsiromašnijima, koji su na rubu društva, napomenuo je u razgovoru fra Darko Tepert.

Prenijeto s: https://ika.hkm.hr/

Svečano otvoren franjevački jubilej u Grecciu

GRECCIO (IKA) 

09.01.2023. / 10:28

Veliki franjevački jubilej povodom obljetnica sv. Franje Asiškog svečano je otvoren u subotu 7. siječnja 2023. u Grecciu, u nazočnosti šestorice generalnih ministara Franjevačke obitelji.

Euharistijsko slavlje u crkvi i talijanskom svetištu Greccio, gdje je u božićnoj noći 1223. godine sv. Franjo slavio posve poseban Božić, predvodio je fra Luciano de Giusti, ministar Provincije sv. Bonaventure Reda manje braće.

Otvaranju jubileja nazočili su fra Massimo Fusarelli, OFM, fra Carlos Alberto Trovarelli, OFM Conv., fra Roberto Genuin, OFM Cap., fra Armando Trujillo Cano, TOR, Tibor Kauser, OFS, i s. Daisy Kalamparamban, dopredsjednica CFI-TOR.

Jubilej tijekom četiri godine dotiče četiri velike teme. U 2023. godini razmatrat će se franjevačko Pravilo i Božić u Grecciu, 2024. godine dar stigmi, 2025. Pjesma brata Sunca, a 2026. obljetnica povratka Ocu sv. Franje Asiškog.

U prvom dijelu otvaranja jubileja, nakon što je postavljen primjerak Pravila na podnožju oltara, pročitani su odlomci iz Pravila i Oporuke sv. Franje. U drugom dijelu prisutni su se prisjetili prvog Franjinog Božića u Grecciu. Kako pripovijeda Toma Čelanski – prvi životopisac sv. Franje – svetac je ondje htio „suvremenim očima prikazati teškoće s kojima se suočavala nazaretska obitelj”, izradivši tako „žive jaslice”.

Potom su sva šestorica generalnih ministara, u pratnji fra Luciana de Giustija, u procesiji prenijela kip Djeteta Isusa u špilju svetišta.

Izraz Franjevačka obitelj koristi se u širem smislu za označavanje svih redovničkih skupina koje se nadahnjuju karizmom svetoga Franje. Konferenciju Franjevačke obitelji čini šest članova: generalni ministar Reda manje braće (OFM), generalni ministar Reda manje braće konventualaca (OFM Conv.), generalni ministar Reda manje braće kapucina (OFM Cap.), generalni ministar Trećeg samostanskog reda (TOR), generalni ministar Franjevačkog svjetovnog reda (OFS), predsjednik Međunarodne franjevačke konferencije braće i sestara Trećeg samostanskog reda (CFI-TOR).

Prenijeto s: https://ika.hkm.hr/

DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU – Godina A

ČITANJA: Iz 49,3.5-6; Ps 40,2.4ab.7-10; 1Kor 1,1-3;

Isus odnosi grijeh svijeta

Kada je Abraham stavljen na kušnju da žrtvuje svoga sina Izaka i dok su išli prema mjestu žrtvovanja, upitao je Izak svoga oca: „Evo kremena i drva, ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?“ Abraham je odgovorio: „Bog će već providjeti janje, sine moj!“ (Post 22,7-8). Kad je pak Abraham uzeo u ruku nož da žrtvuje sina i Anđeo ga Božji spriječio da to ne učini, jer je Bog vidio da mu je Abraham spreman i sina žrtvovati, pojavio se u blizini ovan komu su se rogovi zapleli u grmlju. Na kraju je Abraham toga ovna žrtvovao umjesto svoga sina.

Odavno su crkveni oci u ovom dramatičnom događaju primijetili jedan detalj koji je potrebno razjasniti. Naime, premda je Abraham rekao svom sinu da će Bog providjeti janje za žrtvu, na kraju Abraham nije prinio za žrtvu janje nego ovna. Prema tome žrtva koju je Abraham prinio u zamjenu za svoga sina označila je po sudu mnogih teologa uspostavu starozavjetnoga žrtvenoga bogoslužja, ali je istodobno označila i njegovu nepotpunost i prolaznost. Ovan koji je prinesen umjesto Izaka, žrtva je po Božjoj volji i proviđenju u tom trenutku, ali ipak žrtva je to nepotpuna, jer to nije ono janje za koje je Abraham rekao da će ga Bog providjeti. Continue reading

KRŠTENJE GOSPODINOVO – Godina A

Iz 42,1-4.6-7; Ps 29,1a.2.3ac-4.3b.9b-10; Dj 10,34-38; Mt 3,13-17

Krštenje je objava našeg pravog identiteta

Opis Isusova krštenja u Evanđelju po Mateju svjedoči nam kako je od samoga početka u kršćanskoj zajednici postavljano pitanje zašto se Isus trebao krstiti. To pitanje proizlazi iz shvaćanja krštenja kao očišćenja od grijeha i rađanja na novi obraćenički život. U tom smislu, budući da nam je Isus postao u svemu sličan osim u grijehu (usp. Heb 4,15),  nije jasno zašto se onda trebao krstiti.

Kad bi krštenje bio čin koji bi označavao samo očišćenje od grijeha na navedeno pitanje bilo bi nemoguće teoretski odgovoriti. Međutim, događaj Isusova krštenja svjedoči nam da krštenje nije samo čin očiščenja od grijeha. Premda se čini da i sam Ivan Krstitelj smatra krštenje isključivo obraćeničkim činom, pa se u to smislu – jer nije bilo potrebe – opire Isusovoj namjeri da se krsti, krštenje je puno više od toga. Ivan Krstitelj navijestio je Isusa Krista kao većeg od sebe. Kao onoga koji ne krsti vodom nego Duhom Svetim. I upravo u Isusovu krštenju to se očituje. Kao veći od njega, svojim krštenjem Isus Ivana Krstitelja, a s njime i sve nas, poučava dubljem značenju krštenja koje je on (Ivan) obavljao, a da mu i nije bio poznat čitav doseg značenja toga otajstvenoga čina. U Isusovu krštenju pokazuje se upravo to da krštenje nije samo prijelomni trenutak u kojem čovjek doživljava veliku promjenu života, nego je krštenje objava našega pravoga identiteta. Continue reading

Bogojavljenje

ZVJEZDANI TRENUTAK VJERE I ČOVJEČANSTVA

Iz 60,1-6; Ef 3,2-3a.5-6; Mt 2,1-12

U ovome božićnom krugu svetkovanja doživljava čovječanstvo svoj pravi zvjezdani trenutak. Sve stoji u znaku betlehemske zvijezde i Zvijezde koja iz Jakova izlazi (usp. Bileamovo proroštvo: Br 24,17), koja se spušta nad Isusom. Kao što reče tragični St. Zweig, nijedan umjetnik nije neprekidno umjetnik. Sve ono bitno što mu uspijeva stvoriti, stvara u nekoliko rijetkih trenutaka nadahnuća. Jednako i povijest u neprekinutu lancu niže očicu za očicom, činjenicu za činjenicom, kroz tisućljeća godina, da bi se pojavio jedan zaista povijesni, zvjezdani trenutak za svijet i čovječanstvo. Takav se trenutak i događaj zbio u Isusu Kristu. Taj trenutak odlučuje o stoljećima, tisućljećima, zapravo o vječnosti. Trenutak Isusova rađanja i objave svijetu, već kao dijete onim zvjezdoznancima čini ga neopozivim za sva pokoljenja i određuje život pojedinaca, naroda pa i tijek cjelokupnog čovječanstva. U njemu se usredotočuje, usredištuje sudbina svih nas. Continue reading

BOŽIĆ: DIJETE NAM SE RODILO

Napokon! Tako bismo mogli nakon tisućljeća čekanja obilježiti ovaj dan. U prošlonedjelj¬nom Ivanovu upitu sažeta su pitanja i nadanja čovječanstva: „Jesi li ti pravi?“ To će pitanje odzvanjati i provijavati cijelim potonjim Isusovim životom. I najbliži Isusovi su neprestance u čudu glede njega. Isus sve iznenađuje, neprestano ‘isklizava’ iz uhodanih kolotečina. Pitat će se i njegova majka, i hranitelj, i najuža rodbina, tko bi on bio.
Kasnije učitelji u hramu, puk koji ga sluša, apostoli koji se za njim u dosadi lijeno vuku, narod koji doživljava čudesne promjene na pojedincima, koje je dotaknuo ili im uputio svoju riječ. Pogotovo se sve zgušnjava u nezaboravne prizore zadnjeg tjedna njegova života. Nastupi u Hramu, dvorana večere, sudište pred Anom, Kajifom, Herodom, Pilatom. Svi se u čudu pitaju, tko je taj Isus. „Odakle si ti?“ – pita namjesto svih nas Pilat. Odakle si Isuse, da bismo dobili odgovor pod križem od rimskog satnika: „Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji“. Continue reading

ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA – Godina A

Iz 7,10-14; Rim 1,1-7; Mt 1,18-24

SAN ILI ZBILJA

Sva tri današnja čitanja govore o novim početcima. Početcima početka. Izaija pretkazuje novo vrijeme u znaku Djeteta, nakon što Ahaz odbija znak iz proročkih usta. Pouzdaje se u svoj smisao za realnost, vodi svoju realnu politiku pred nadolazećom opasnošću. Vjeruje u sebe, makar sa svih strana prijete neprijatelji. Odbija Božju ponudu i suradnju, ne vjeruje snovima ni viđenjima.
Pavao teološkim kategorijama uvodi svoje čitatelje u tajnu Isusa Krista kako je razlaže u Poslanici Rimljanima. Ono što slavimo na Božić nije plod čovjekovih dostignuća i nastojanja, već je ishod Božjeg spuštanja. Da nije bilo Božjeg silaska, ma koliko se čovjek trudio, ostao bi zatvoren u granice svog svijeta i duha. Započinje ‘vita nuova’ (Dante) snagom Božjeg Duha. Continue reading

TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA – Godina A

Iz 35,1-6a.10; Jak 5,7-10; Mt 11,2-11

DA ČEKAMO DRUGOGA?

Knjige se mogu napisati i knjižnice napuniti, pa i napisane su kao odgovor na Ivanov upit iz tamnice, je li Isus konačni, pravi Mesija, Božji Pomazanik ili nije. Onaj koji ima doći. Apologe¬tski se može dokazivati kako se sve slijeva i uvire u Isusovu osobu, sva obećanja i iščekivanja, pa ipak je kroz cijelu potonju povijest bilo mnoštvo onih koji su sebi svojatali mesijanske vjerodajnice.
Suvremena pozornica prepuna je kojekakvih gurua, božanskih prosvjetitelja, asketa, jogina, učitelja kontemplacije, donositelja objave, šamana i sl., koji od svojih traže apsolutni posluh, podložnost, nastupaju s božanskim autoritetom. I ljudi hrle k njima, u indijske ashrame, čak i vrhunski intelektualci išli su jednomu, već pokojnom, Sai-Babi.
U minulom stoljeću bijasmo suočeni s totalitarističkom protubožnom komunističkom, u biti mesijanskom idejom i ideologijom, koja je obećavala mir, pravdu, spas, život, samo bez Boga. Raspala se i implodirala, urušila u sebe. Spram te komunističke ishlapjele ideje pronaći ćemo u izlozima naših knjižara, ali i u oglasnicima naših novina i magazina bezbroj suvremenih mesijanskih obećanja. Continue reading

DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA – Godina A

ČITANJA: Iz 11,1-10; Rim 15,4-9; Mt 3,1-12

NEMA ZAOBILAZNOGA PUTA

Nedavno smo mogli pročitati u crkvenom tisku smjelu, ali jednoznačnu izreku poznatoga europskog kardinala, kako je za vjeru najopasnija religija! Zaključili bismo: paradoks, protuslovlje u sebi. Što je time htio izreći spomenuti kardinal? Jednostavno ono što su govorili kroz sva tisućljeća i stoljeća, u svim naraštajima i religijama ljudi poput Ivana Krstitelja, proroci.

Proroci kao utjelovljeni prigovor, kao živo protuslovlje svemu kako se živi. Od Noe, preko Abrahama, Mojsija, Jeremije, Izaije, Ivana, zatim potonjih kršćanskih svetaca, a istovjetnih ćemo likova pronaći i u drugim religijama.

Religija i vjera kao suprotstavljenost slova i Duha, zakona i slobode, formalizma i spontanosti, svećenika i proroka, institucije i karizme. Moguće je suprotstaviti spontanu vjeru ritualnoj religiji. S religijom je kao i s ljubavlju. Opisana je u bezbroj slika i oblika, prikazana na bezbroj načina. Religija je kao i ljubav: nadvremenska, svevremen­ska, sveopća, sveprisutna.   Shvatiti se i doživjeti može samo u osobnoj zahvaćenosti, predanju, u egzistencijal­noj neposred­nosti. U žaru srca, u treptaju svakog živca (nije naodmet spomenuti kako je Bog mysterium tremendum et fascinosum: pred njim se drhti u ošinutosti cijela bića, u vatri Duha, mistici predanja). Continue reading

PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA – Godina A

ČITANJA: Iz 2,1-5; Ps 122,1-2.4-9; Rim 13,11-14a; Mt 24,37-44

BOG  KOJI  DOLAZI

Noa je, veli se (Post 5) bio jedini pravednik u moru bezakonja, nasilja, bezboštva. A kako su likovi iz knjige Postanka, napose iz prvih poglavlja nešto poput arhetipova koji se mogu pretočiti u svako vrijeme, dopušteno nam je smjestiti ga i u ove naše dane. Po naravi tih, bez velikih riječi, zapaža jasno znakove vremena, vidi kako se nadvijaju oblaci katastrofa i apokalipse nad čovječanstvo, vidi kako se sustavno uništava čovjekov svijet, nutarnji i vanjski, i sve sluti blizu kraju. Promatra, meditira, u svojim dugim danima prima nadahnuće sagraditi spasonosnu korablju. Čovjek koji s misli, zrenja, riječi prelazi na djelo, kako bi se spasio od nadolazeće kataklizme. Continue reading