Arhiva kategorije: Tekstovi

Gospa od anđela - Porcijunkula

Sveti Franjo i Porcijunkula – u perspektivi hoda na putu obraćenja

O Porcijunkuli

Porcijunkula ili Sveta Marija Anđeoska je crkva nadomak Asiza u italijanskoj pokrajini Umbriji te jedno od najvažnijih mjesta Franjevačkog reda. Franjini životopisci opisuju Porcijunkulu kao mjesto, koje je sv. Franjo posebno volio te čiji mu je službeni naziv – Sveta Marija od Anđela bio posebno drag. Siromaštvo kapelice izražavalo je njeno ime; bila je na osami, u tišini, blizu bolnice za gubavce, za koje je skrbio. Ovu crkvicu, koja je bila posvećena Majci Božjoj, Franjo je dobio od opata sv. Benedikta od gore Subasia blizu Asiza (usp. Mala oporuka iz Seine 55.1774). U nju je navraćao i prije svoga obraćenja te je u njoj otkrio „…put savršenstva po duhu evanđeoske istine…“ (usp. Legenda minor svetog Bonaventure II,1.1339). Nakon što je Franjo popravio kapelice sv. Damjana i sv. Petra od Trna na red je došla i Porcijunkula. Od ove malene crkvice Franjo je načinio sjedište svoga Reda.
Pisac prvog životopisa sv. Franje piše o Franjinu odnosu prema Porcijunkuli: “Iako je u svakom zemaljskom boravištu spoznavao stvari nebeskoga kraljevstva i vjerovao da se milost Božja na svakome mjestu daje Božjim izabranicima, ipak je crkvu svete Marije u Porcijunkuli doživio kao mjesto koje većma obiluje milošću.” (usp. Prvi životopis sv. Franje, 106). Franjo je želio je da se kapituli održavaju kod Svete Marije Porcijunkulske. (usp. Nepotvrđeno pravilo 18,50). Braći je govorio, da nikada ne napuste ovo mjesto (usp. Prvi životopis Tome Ćelanskoga 106.503). Sam je u njoj želio umrijeti i biti pokopan ali je narod zatražio da se njegovo tijelo prenese u grad Asiz (usp. Jordan iz Giana 50.2377). U Porcijunkuli je sveti Franjo preminuo 3. listopada 1226. preporučivši kapelicu vjernoj zaštiti i skrbi svoje braće. Nastavi čitati Sveti Franjo i Porcijunkula – u perspektivi hoda na putu obraćenja

Sv. Franjo i euharistija

Franjin stav prema euharistiji, svećenicima i Presvetom Oltarskom sakramentu može se reći, da je bez sumnje istovremeno je stav izgrađen na iskustvu susreta s Bogom ali i njegov odgovor na različite pojavnosti i krivovjerja koja su se javljala u Srednjem vijeku.  Možda je prvi dojam njegova teksta o Euharistiji kojeg nalazimo u njegovu Pismu čitavom Redu zamarajući, ali kad se dublje uđe u njega, može otkriti njegova sadržajnost i poruka. Nastavi čitati Sv. Franjo i euharistija

Duh Sveti i sveti Franjo

Čitajući različite životopise sv. Franje kao i njegove spise može se prepoznati tijesna povezanost sv. Franje s Duhom Svetim. Tako je Franju Duh Sveti svojim pohodima vrlo često nadahnjivao. Kolika je bila Franjina tankoćutnost i osjetljivost za prihvaćanje Duha Božja čitamo u Drugom životopisu Tome Čelanskoga, gdje on piše da nakon obraćenja “blaženi otac nije običavao nijedan pohod Duha Svetoga zanemariti….” (2 Čel 9:682). Nastavi čitati Duh Sveti i sveti Franjo

RASPETI KH. DŽUBRAN (Zabilježeno na Veliki petak)

Danas kao i svake godine na ovaj dan sa strahom biva čovjek istrgnut iz svoga dubokog sna. Nalazi se pred utvarom vremena i očiju punih suza gleda prema Golgoti da dadne svjedočanstvo za Isusa iz Nazareta, pribijena na križ… Ali kad mine dan i spusti se večer, ljudi se vraćaju da kleknu pred svoje kumire koje su podignuli na svakom brežuljku, svakoj uzvisini, svakom polju, svakoj tržnici. Nastavi čitati RASPETI KH. DŽUBRAN (Zabilježeno na Veliki petak)

Obraćenje

 

Prve rečenice starozavjetnog teksta proroka Joela pozivaju na obraćenje i vraćanje Gospodinu i to naglašavajući potrebu promjene srca „razderite srca a ne halje svoje“ te uključivanje čovjeka u taj proces „svim srcem svojim“ ( usp. Jl 2,12-13). Sami obred pepeljanja u jednoj svojoj formuli govori o obraćenju naglašavajući sadržaj cjelokupne biblijske poruke: „Obratite se i vjerujte Evanđelju.“ Ove riječi su doslovno uzete iz Markova evanđelja, gdje on opisuje početak Isusovog javnog djelovanja u Galileji (usp. Mk 1,15), iako ih u sličnom obliku susrećemo kod propovijedanja Ivana Krstitelja: „Obratite se jer je blizu kraljevstvo nebesko“ (Mt 3,2), dok treće sinoptičko evanđelje govori o potrebi donošenja plodova obraćenja (usp. Lk 3,8). Poziv na obraćenje predstavlja imperativ kršćanskoga života koji u liturgiji Crkve odzvanja uvijek  iznova a napose u korizmi. Nastavi čitati Obraćenje

Utaži nam žeđ

Utaži nam žeđ svojom pitkom Riječju, Kriste.

Žednimo u vrućini ovoga svijeta gdje lahor svetosti povremeno zapuše i osuši znojne kapi niz lice.

U vrućini brzih, nemirnih koraka, usputnih dodira u prolazu, umorni od neprospavanih noći i briga, okruženi smo ljudima a ipak izgledamo kao da sami tumaramo pustinjom.

A Riječ Tvoja osvježava i iznova obnavlja. Nastavi čitati Utaži nam žeđ

Korizmeni izbor

Korizma je posve osobito vrijeme. I prije nego vrijeme odricanja, ona je vrijeme vrednovanja, odabiranja. Vrijeme u kojem čovjek nastoji upoznati sebe u dubinama svoje duše, upoznati dubine života u koji ga je Bog pozvao. U koji ga je uputio.

Korizma je i vrijeme blagosti. Neshvatljive blagosti: Bog umire za čovjeka. Bog postaje prahom da bi čovjeka uveo u svjetlo. Dok smjerno i sa strahopoštovanjem slušamo riječi: Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.“, riječi koje nas pozivaju da hod od praha do praha preobražavamo u hod u svjetlosti, hod ususret svjetlosti, ne bi bilo dobro da se u svoj krhkosti osjetimo neznatni. Krajnje neznatni. Bilo bi dobro da se prepoznamo bliski, neizrecivo bliski i s ljudima i s Bogom. Ta prah smo zajedno s njima. Nastavi čitati Korizmeni izbor