Često umjesto da molimo za životnu hrabrost i

životno ispunjenje, mi u molitvi tražimo da nam život

pogoduje, da kroz život što jednostavnije prođemo.

Svojim molitvama mi Bogu upravo crtamo život za koji

molimo.

 

Govorimo mu – manje ili više uvijeno – koliko smo i u

čemu spremni prihvatiti život koji nam povjerava.

Procjenjujemo koliko ćemo se primaknuti Bogu i

određujemo koliko blizu ćemo mu dopustiti da nam priđe.

 

No Bog je dosjetljiv i u našim najoskudnijim,

najsuzdržanijim molitvama.

Jer on čuje dublje od naših riječi.

Vidi dalje od naših želja i snova.

 

Bog bi htio da u molitvi nađemo snage za uskrsnuće

svoga srca. Svoga života.

Htio bi da po molitvi postajemo novi ljudi i da u svemu

što jesmo, u svemu što nam život jest, dajemo prostora za

novost njegova života.

 

Bog bi volio da imamo toliko životne hrabrosti da

pozorno osluškujemo njegovu molitvu.

Za nas. Za naše. Za život. Za svijet.

I da joj se odazovemo.

 

Stjepan Lice