Dođite, prevrnimo stolove!

Razbacajmo sve pomno složeno!

Uklonimo svaku ispraznost koja zaokuplja našu

pozornost!

Odstranimo sve čime bismo bezazlene mogli odvratiti

od zagledanosti u ono što život čini svetim, navesti

ih da svrnu pogled sa žiška svoje duše i upuste se u

nadmetanje i trgovanje!

 

Okanimo se svake proračunatosti!

Svega čime nastojimo opravdavati ono što činimo.

I zbog čega toliko toga propuštamo.

Nemojmo prividom besprijekornosti prikrivati svoj

život.

Svoje disanje.

Nemojmo uskrsnuće odgađati za vremena poslije

naših dana.

 

Iziđimo na raskrižja! Iziđimo na trgove!

Nemojmo se zaklanjati iza kojekakvih privida!

Nemojmo stavljati nikakve zapreke prolasku Duha

Svetoga našim životom, njegovim nadahnućima u

našim srcima!

Ne tražimo zasluge u spoticanju o svoje slabosti!

Vrijeme je da progovorimo svojim očima.

I svojim suzama, ako je potrebno.

Vrijeme je da svime što jesmo – i mimo svake riječi –

izvikujemo da smo Gospodnji!

i naše disanje da bude svjedočanstvo za njega!

 

Vrijeme je da hramove naših duša ne svodimo na

trgovišta i zapuštena skladišta zaboravljenih obećanja i

nada!

Vrijeme je da ih učinimo prostranima, slobodnima i

prozračnima.

I da srdačnu gostoljubivost nastanimo u njima.

Vrijeme je da nam sigurnost na putu ne daju ni kesa ni

torba ni štap moćnika.

 

Uskrsnuli nemože čekati!

On je već pohitio našim putovima!

Ostavimo sve na što smo u svojoj neodlučnosti

usredotočeni!

Pođimo, potrčimo za njim! Pođimo uz njega!

I na pitajmo kamo će nas hod s njim odvesti.

Samo hod s Uskrslim, samo uskrsli hod učinit će naše

korake uistinu ljudskima.

 

Stjepan Lice