ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA – Godina B

Bog je poslao Sina na svijet da se svijet spasi po njemu (IV. koriz. nedjelja B)

ČITANJA: 2Ljet 36,14-16.19-23; Ps 137,1-8; Ef 2,4-10; Iv 3,14-21

U svom noćnom razgovoru s Nikodemom Isus među ostalim smisao svoga razapinjanja na križu uspoređuje sa svrhom podizanja zmije u pustinji. Riječ je o događaju opisanom u Br 21,8-9. Na svom putu kroz pustinju Izraleski narod zbog nestrpljivosti počeo je govoriti protiv Boga i Mojsija, te žaliti za Egiptom. Stoga je, kako slikovito priča knjiga Brojeva, Bog na njih poslao zmije koje su ih ujedale i dosta je naroda izginulo. No to je ljude probudilo i osvijestilo. Shvatili su da su sagriješili i obratili se Bogu preko Mojsijeva zagovora. Continue reading

TREĆA KORIZMENA NEDJELJA – Godina B

Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići (III. koriz. nedjelja B)

ČITANJA: Izl 20,1-17; Ps 19,8-11; 1Kor 1,22-25; Iv 2,13-25

O važnosti Deset zapovijedi u Svetom pismu svjedoči i sama činjenica da se one u gotovo istovjetnom obliku navode na dva mjesta u Petoknjižju. Prvi put deset zapovijedi nabrojeno je u knjizi Izlaska (20,1-17), a drugi put u knjizi Ponovljenog zakona (5,6-21). U knjizi Izlaska deset zapovijedi ‘događa se’ tri mjeseca nakon Izlaska iz Egipta. Izraelci dolaze do Sinaja. Mojsije se penje na brdo i Bog mu daje Zakon u kojem je sadržano sve što je njegovu narodu potrebno za život. Međutim, u mnoštvu različitih propisa koji se tiču svakodnevnog osobnog, obiteljskog, vjerskog i društvenog života, deset zapovijedi ima posebno mjesto. To je izraženo dvjema činjenicama. Prvo, deset zapovijedi stoji na samom početku Sinajskog zakona, te su svi daljnji propisi zapravo samo njihova detaljnija razrada. I drugo, dok ostale propise Bog govori Mojsiju koji ih onda prenosi narodu, deset zapovijedi Bog je izrekao tako da ih čitav narod čuje (usp. Izl 19,9). Continue reading

Gorki plač

Stala Majka pod Raspelom,
pod raspetim Sinka tijelom,
zaplakala gorki plač.

Možda se uopće i ne pitamo zašto ova pjesma ne gubi na uvriježenosti u puku već sedam stotina godina. Nije uzmakla ni kad ju je Tridentinski sabor zabranio u crkvama, kao i neke druge pjesme, da kićen stil ne bi zasjenio sadržaj. Međutim, kasnije Benedikt XIII. uveo ju je čak u misno bogoslužje kao posljedicu – pjesma između poslanice i evanđelja – na spomendan Gospe žalosne. Pobožnost križnoga puta gotovo da i ne možemo zamisliti bez isprepletenosti ovom pjesmom. Continue reading

DRUGA KORIZMENA NEDJELJA KROZ GODINU B

ČITANJA:
Post 22,1-2.9a.10-13.15-18; Ps 116,10.15-19; Rim 8,31b-34; Mk 9,2-10

Teško shvatljiv govor

Poruka današnjih liturgijskih čitanja trebala bi biti smisao i potreba žrtve, one koju Bog traži od čovjeka i one koju Bog čini za čovjeka. Od Abrahama Bog ne traži ništa manje nego da mu žrtvuje sina jedinca kojega mu je prethodno čudesno darovao. Sina Izaka, kojeg su on i njegova neplodna žena Sara dobili u dubokoj starosti, na neshvatljiv način sad treba prinijeti kao žrtvu Bogu. Nasuprot tome sv. Pavao govori o veličini Božje žrtve za čovjeka, koja se očitovala u predanju u smrt vlastitog Sina jedinca, a evanđelje donosi primjer Isusa koji ne nastoji, kao njegovi učenici, zaustaviti vrijeme i dalje uživati u slavi preobraženja već ide spremno u susret svojoj muci i smrti. Sve to međutim u nama rađa pitanje: Zašto žrtva? U čemu je smisao žrtve? Ima li ona uopće smisla? Je li to današnjem običnom vjerniku uopće jasno, o nevjernicima da i ne govorimo? Continue reading

Križni put

Križni put u Župi Gospe Sinjske
www.ferata.hr Izvor: www.gospa-sinjska.hr

U korizmenome vremenu kršćanski je puk osobito privučen pobožnošću križnoga puta.

Naime, već od svojih ranih stoljeća kršćani su privrženi i mjestima Isusova zemaljskoga života, poglavito mjestu Kristove muke i ukopa. Uz čuvanje tih mjesta povezuje se apostol Jakov, kojemu je bila povjerena jeruzalemska zajednica. Caricu Jelenu, majku cara Konstantina, predaja povezuje s podizanjem bazilike Svetoga groba i našašća Isusova križa: odatle joj i naziv Jelena križarica. U skrbi za čuvanjem svetih mjesta, poglavito uz mjesto Svetoga groba, organizirale su se kršćanske bratovštine muškaraca i žena; nastao je tako i red templara te nekih ženskih redovničkih zajednica, postojećih još i danas. Tu se razvijao liturgijski, dotično molitveni život, kojemu su se pridruživali hodočasnici kao i križari koji bi se tu povlačili i provodili život molitve. Bila je i praksa da se europsko plemstvo oviteživalo pokraj Svetoga groba. Continue reading

Sveti Konrad Pjačentski pokornik, pustinjak, franjevački trećoredac (1290. – 1350.)

spomendan 19. veljače

Sveti Konrad rodio se godine 1290. Od rane mladosti posvetio se oružju. Kad su mu bile 23 godine, nalazeći se jednom u lovu, naredio je da se naloži velika vatra, kako bi divljač potjerala iz gnijezda, duplja i brloga. Plamen je zahvatio silne razmjere pa je opustošio žetvu i čitav jedan zaseok. Vlasnici polja i kuća tražili su od krivca nadoknadu štete. Guverner Piacenze Galeazzo Visconti osudio je na smrt čovjeka koga su našli na mjestu požara, ali taj ga nije podmetnuo i prema tome nije bio ni kriv ni dužan.  Continue reading

PRVA KORIZMENA NEDJELJA KROZ GODINU B

ČITANJA:
Post 9,8-15; Ps 25,4bc-5ab.6-7bc.8-9; 1Pt 3,18-22; Mk 1,12-15

Kušnja u pustinji

Na prvu nedjelju Korizme slušamo evanđelje o Isusovoj kušnji. Nakon Pepelnice koja nas podsjeća na prolaznost ljudskog života, ovo je novo važno upozorenje: u tom kratkom životu čovjek mora još i kroz vatru kušnje, od koje nije bio pošteđen ni Isus na početku svoga javnog djelovanja. Nadvladavši kušnju, on se obraća ljudima učeći ih kako i sami mogu nadvladati svoje vlastite kušnje, oduprijeti se zavodljivostima Zloga i ostvariti zajedništvo s Bogom: «Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!» (Mk 1,15). Continue reading

Sveta Koleta djevica, obnoviteljica klarisa (1381. – 1447.)

spomendan 7. veljače

Sveta Koleta Boillet rodila se 13. siječnja 1381. u Corbiju od roditelja koji su bili već poodmakli u dobi te vjerovali da su je dobili po zagovoru dobroga sveca sv. Nikole. Po njemu su je i nazvali Nikoleta, a skraćeno i od milja počeše je zvati Koleta pa je pod tim imenom ušla i u povijest svetaca. Njezin otac Robert bio je čovjek i duboko pobožan i milostiva srca prema svakomu. U opatiji Corbie vršio je službu majstora tesara.  Continue reading

6. veljače – SV. PETAR KRSTITELJ, PAVAO MIKI I DRUGOVI

Sveti Petar Krstitelj rodio se u Španjolskoj 1542. godine. Kad je završio školovanje i postao svećenik, pošao je u istočne zelje da propovijeda Evanđelje. Više je godina djelovao u Filipinima. Godine 1593. poslan je s još pet redovničke braće franjevaca u Japan. Tu se neumorno trudio i mnoge obratio na pravu vjeru te gradio crkve i bolnice. Ali kad su nastupile vjerske i političke razmirice i apostolski rad dokinu, Petar je uhvaćen i iz izrugivanje svjetine odveden u Nagasaki. Tu je s ostalim franjevcima i tri isusovca te petnaest franjevačkih trećoredaca osuđen na smrt na križu. Slavno su mučeništvo podnjeli 5. veljače 1598.godine
Iz pisama Svetog Petra Krstitelja 4. siječnja i 2. veljače 1597. Continue reading

4. veljače – JOSIP LEONIŠKI, prezbiter I. reda

Josip Desideri, prije Eufranije, rodio se g. 1556. U Leonessi (Rieti), a g. 1572. ušao u Red braće kapucina. Odlikovao se čistoćom i strogošću te, plamteći revnošću vjere, pošao k Turcima u carigrad, bio uhvaćen i mučen, ali je čudesno izbjegao smrti. Vrativši se u domovinu, ukrašen od Boga nebeskim darovima, vrlo je plodonosno djelovao u apostolatu. Umro je u Amatrici 4. veljače 1612. god. Papa Benedikt XIV. proglasio ga je svetim. Continue reading