Margarita se rodila u Lavianu u Toslani 1247. god. U mladosti se sprijateljila s nekim čovjekom i s njim živjela devet godina, a Montepulcianu. Kad je umro, pođe u Cortonu, primi odijelo III reda pod vodstvom braće franjevaca započe novi način života. Vršila je djela ljubavi, posebno prema bolesnicima. Da im više pomogne, okupila je oko sebe suradnice i sagradila bolnicu. Mnogo je molila, pobožno razmišljala i postila. Ustrajno se vježbala u poniznosti i siromaštvu. Plamtjela je žarkom ljubavlju prema Euharistijskom otajstvu i Kristovoj muci. Umrla je 22. 2. 1297. godine.

Iz Božanskog Časoslova, sv. II.

Sveta Margareta Kortonska naziva se “franjevačka Magdalena” ,jer je dio života provela u priležništvu. Smrt čovjeka s kojim je živjela toliko ju je potresao da se odlučila na pokornički život. Stupila je u Treći red Svetog Franje, te je uz duhovno vodstvo braće franjevaca čudesno napredovala u svetosti. I njezin sin je postao franjevac.

Posvetila se skrbi za bolesne i siromašne. Uspjela je da se izgradi jedna bolnica u kojoj su posluživale “Poverelle” žene pobožne udruge koju je osnovala Sveta Margarita. Gospodin ju je obdario mističnim iskustvom. Rodila se u Lavianu u srednjoj Italiji.  Roditelji su je odgajali dobro i čuvali ju od svake nedostojne riječi.  Margareta se razrasla u lijepu djevojčicu.

Njoj je jako godilo kad su drugi počeli opažati njenu  ljepotu i milinu. U njoj je rasla i oholost. U lijepim kostimima znala je sate provoditi pred zrcalom  promatrajući ljepotu svojeg tijela. Majka ju je poticala da više pokloni pažnje svojoj duši.

Margareta je ostala bez  majke kad joj je bilo 8 godina. U Margariti je vremenom rasla i  želja za uživanjem svijet i tijela. Sa 16 godina otišla je služiti u grad kod nekog mladog plemića, kojemu je  osobito u oči pala njezina ljepota.

Za par tjedana stupili su grešan odnošaj gospodar i sluškinja. To je trajalo punih devet godina. Iz te veze se rodio i jedan sin. Jednom zgodom je Margaritin ljubavnik otputovao na nekoliko dana. Njegov se pas  vratio sam i cvilio. Margaretu je obuzeo veliki strah.  Pošla je za psom, koji ju je doveo do jame prekrite granjem.  Kad je u stranu otklonila granje nađe u jami mrtvo tijelo svojeg ljubavnika. Ubili su ga razbojnici.

Užasan pogled na to raspadnuto tijelo izjedeno crvima.  Margareta se skamenila. Dugo je buljila u mrtvo tijelo, sa kojeg je nestala svaka ljepota.  Strašno ju je  potresla ova Božja kazna, koja je zadesila njezinog grešnog ljubavnika.  Odmah je odlučila da će se odreći grijeha i započeti oštru pokoru. U gradu, tom gnijezdu griješenja, ne može  izdržati ni koji trenutak. Kamo da krene? Suznih očiju vrati se u očev dom. No maćeha ju je otjerala kao javnu grešnicu, koja je  toliku bruku nanijela njihovoj obitelji.

Margareta se stoga uputi najprije u Kortonu te kod franjevaca učini veliku ispovijed cijeloga života.  Franjevci su Margaretu zajedno s njezinim sinom preporučili plemenitim gospođama kod kojih se nastanila. Margareta je započela oštru pokoru. Rasprodala je sve dragocjenosti i novac podijelila siromasima. Preko dana ništa nije jela.  Samo u predvečer uzimala je  suhi kruh i prijesno povrće.  Bez ičije tužbe je na sebe preuzela velika poniženja. U pokorničkom odijelu sa užetom oko vrata vrati se u svoje selo da javno od svojih mještana traži oproštenja za sablazan što je počinila grešnim životom.

Izrazila je spremnost da stupi u neki strogi red da bi tamo mogle više oplakivati svoje grijehe. Bila je od svećenika upozorena da mora ostati u svijetu radi  brige za sina. No bilo joj je dopušteno da stupi u Treći red Svetog Franje. Za njezinog sina su se brinule dvije gospođe, kod kojih je u pokorničkoj poniznosti služila Margareta. Kad je dječak odrastao, stupio je u Franjevački red i bi zaređen za svećenika. Margareta je nastavila sa pokorom. U više navrata je javno priznala svoje grijehe i dala svjedočanstvo o  Božjem milosrđu.

To potakne u Kortoni i okolici mnoge grešnike da i oni čine pokoru. Tako su se ostvarile riječi koje je Gospodin povjerio Margareti u jednom ukazanju: “ Izabrao sam te da budeš grešnicima kao zrcalo. I najtvrdokorniji grešnici  će na tvom primjeru upoznati kako sam Ja milosrdan u spašavanju. Ti ćeš  biti ljestve, stube za grešnike, po kojima će oni doći k Meni. Kćeri moja! Postavio sam te za svjetlost u tmini. U tebi dajem svijetu zvijezdu, da slijepi dobiju svjetlost a zalutali pronađu povratak k Meni, te se tako opet nađu gore grešnici, koji su bili satrveni grijehom.  Ti si staza za one koji zdvajaju i glas smilovanja.”

Gospodin joj je udijelio brojne milosti. U zanosu joj je pokazao svoju neizmjernu ljubav.  A ona je na tu ljubav uzvraćala još većom pokorom.  Tako je uz  Svetu Mariju Magdalenu postala uzor pokornicima svih vremena. Ovoj Svetici je Krist objavio da će u zadnja vremena Mala braća Svetog Franeje bili pozvani da se suprotstave, uđu u boj sa Antikristom. Vršila je djela ljubavi prema bolesnicima. Da više pomogne bolesnike – okupila je oko sebe suradnice i sagradila bolnicu.  Napredujući u kreposti  doživjela je milost mnogih ukazanja Spasitelja.  Plamtila je žarkom ljubavlju prema Euharistijskom Otajstvu i Kristovoj Muci.

Ostvarila je vrhunac anđeoske ljubavi i poklonstva. Sa serafskom ljubavlju završila je svoju pokoru 22. veljače 1297. u Kortoni. Tijelo joj je ostalo neraspadnuto. U Franjevačkom redu njen je spomendan 16. svibnja.

Sa internetske stranice Sveci.net