Kao krunu ostvarenja svoga braka uzeli su Stjepan Mandić i supruga mu Dragica rođena Carević rođenje svoga dvanaestog djeteta, nadjenuvši mu ime Bogdan – Adeodat – dan od Boga. Obitelji Mandić i Carević potječu iz Bosne, hrvatskog su podrijetla, a naseljeni u Herceg Novom zbog bijega pred Turcima. Plemenitaškog su podrijetla. Carevići su pripadali obitelji Kosača koja nam je poznata po plemenitoj i blaženoj Katarina Kotromanić Kosača. Continue reading
Category Archives: Evanđeoska misao
Evanđeoska misao
UZAŠAŠĆE – SPASOVO KROZ GODINU B
Govor u slikama
Biblija nije ni filozofska ni teološka knjiga, već knjiga koju zanima samo istina spasenja. Tu istinu ona ponajviše nudi u susretima, razgovorima, primjerima i slikama. Evanđelje kojim Crkva naviješta svetkovinu Uzašašća također treba shvatiti kao slikovit govor kojim se želi nešto izreći, a ne kao protokol nekog ili kronologiju nekog događaja. Ne smijemo to uzeti u prostornom smislu, kao da je Isus krenuo na neko daleko putovanje na kraju kojega ga čeka nebo kao nekakav za nj posebno pripremljen prostor u kojem se on sad nalazi, dok smo mi ostali bez njega na zemlji. Continue reading
ŠESTA VAZMENA NEDJELJA KROZ GODINU B
Čitanja: Dj 10,25-26.34-35.44-48; Ps 98,1-4; 1Iv 4,7-10; Iv 15,9-17
Ljubite jedni druge!
Ljubav je jedna od velikih tema Ivanova evanđelja, ali i njegovih poslanica. U devet redaka Ivanova teksta ništa manje već devet puta spomenuta je bilo imenica ljubav bilo glagol ljubiti. Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da je u pitanju nepotrebna i suvišna inflacija te riječi, kao što je to slučaj s rječnikom suvremenog čovjeka. Štogod se danas o ljubavi više govori, pjeva ili piše čini se kao da je prave ljubavi sve manje. Continue reading
Bl. Jakov Zadranin
Spomendan 27. travnja
Beatificiran 29. prosinca 1700.
Zaštitnik Bitetta
Franjevac, redovnik (Zadar, oko 1400. – Bitetto, 27. IV 1490.)
Bl. Jakov Zadranin u dokumentima je zapisan kao Ilirski (Illyricus), Zadranin (a Jadera, di Zara), Slaven (Schiavone), Dalmatinac i sl. U kasnijoj talijanskoj literaturi prevladava “da Bitetto” (gradić u kojem je živio i umro). Međutim, svi se životopisci slažu da je bio Hrvat, čak su mu zapisali ime roditelja: Leonardo i Beatrica (Blaženka) Varindjec.
Mlad je stupio u Franjevački red u samostanu sv. Frane u Zadru. Nije bio svećenik, nego samo redovnik. Kad je kustos (zamjenik provincijala) trebao poći na generalni kapitul Reda, Jakov ga je pratio i nakon kapitula zaželio ostati u Provinciji sv. Nikole biskupa (Bari). Continue reading
SV. FIDEL SIGMARINGENSKI, PREZBITER I MUČENIK- 24. travnja
Fidel (lat. Fidelis – vjeran) je rođen u 1573./8. g. u obitelji gradonačelnika Roya u Sigmaringenu, na Dunavu u Njemačkoj. Na krštenju je dobio ime Marko. U 20. g. studira u Freiburgu. Doktorirao je iz filozofije 1603. g., a 1611. iz obaju prava. Kao pravnik i sudac odlikovao se pravednošću i poštenjem pa ga prozvaše ‘odvjetnikom sirotinje’. On stupa u zajednicu redovnika kapucina i uzima si redovničko ime Fidei. Napisao je kratak spis pod naslovom ‘Vježbe serafske pobožnosti’. Poslije studija teologije prima svećenički red. Provodio je život bdijući i moleći. Continue reading
Još jednom NA PUTU U EMAUS
U ŠKOLI USKRSLOGA GOSPODINA – NA PUTU U EMAUS
Proslavili smo veliko sveto Trodnevlje – muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova. Sve su to veliki i svečani nadnevci naše vjere. Tijekom šest tjedana – do Duhova – slavit ćemo Uskrsloga, Proslavljenoga. Treba nam to vrijeme da bismo što dublje proniknuli u tajnu, u otajstvo Uskrsa; pa i sam je Gospodin tijekom četrdeset dana poučavao svoje učenike prije silaska Duha Svetoga. Jer, Uskrs nije samorazumljiv događaj. On treba tumača, za nj treba promišljanja, treba vremena da se shvati doseg toga događaja. I ne samo nama, trebalo je to i onima koji su s Isusom izravno godinama drugovali. Ni njima nije bilo jasno, napose ne onih prvih dana, sve do Duhova. Trebao ih je Uskrsli po(d)učavati, pa ni na kraju im nije bilo jasno, koja je Isusova misija. Oni još uvijek sanjaju o obnovi Davidova, židovskog kraljevstva. Continue reading
PROPOVIJED SV. IVANA PAVLA II. U POVODU PROGLAŠENJA SVETOM BLAŽENE FAUSTINE KOWALSKE – 30. travnja 2000.
Zajednica živi od vjere u Isusa Krista, Uskrsloga. Ta je vjera istodobno i divljenje i radost, ona je i zahvala i vjernost. Tko se od zajednice udalji, imat će poteškoća s vjerom. Vjera ne živi od umovanja, mudrovanja, razbijanja glave umovanjima, već od slušanja, zajedničkoga slavljenja Boga i bogoslužja, ona živi i od zajedničkih zadaća, zajedničke misije, konkretnoga poslanja što ga imaju vjernici u svijetu. Continue reading
NEDJELJA MUKE GOSPODNJE. CVJETNICA – Godina B
Ljudska tragedija Isusove smrti na križu se preobražuje u znak i sredstvo spasenja (Cvjetnica B)
ČITANJA: U procesiji s grančicama: Mk 11,1-10; U misi: Iz 50,4-7; Ps 22,8-9.17-20.23-24; Fil 2,6-11; Mk 14,1 – 15,47
Na nedjelju Muke Gospodnje čitaju se dva evanđeoska izvještaja. Prvi o Isusovu mesijanskom ulasku u Jeruzalem koji se naviješta prije mise u obredu blagoslova grančica, a drugi u misi kada se čita izvještaj o njegovoj muci i smrti. Ove godine u oba slučaja čitaju se dotični odlomci iz Evanđelja po Marku. Continue reading
PETA KORIZMENA NEDJELJA – Godina B
Boga se ne može spoznati u slovu zakona, nego u zajedništvu s drugim ljudima (V. koriz. nedjelja B)
ČITANJA: Jr 31,31-34; Ps 51,3-4.12-15; Heb 5,7-9; Iv 12,20-33
Prorok Jeremija optimističan je i realističan čovjek. On u budućnosti uvijek vidi mogućnost ostvarenja dobra, ali ne zanoseći se neutemeljenim idejama nego polazeći od konkretnog stanja u kojem se trenutno nalazi. Dok su vojno nadmoćni Babilonci opsjedali Jeruzalem Jeremija je spas svoga naroda vidio u dragovoljnoj predaji, koja bi jamčila ostanak i opstanak naroda u njegovoj zemlji. Židovi bi doduše izgubili političku samostalnost, ali povijest pokazuje da ono što garantira opstojnost jednoga naroda nije njegova politička samostalnost ili vojna snaga, nego otvorenost životu i ljubav prema zemlji na kojoj i od koje živi. Kad je doživio neuspjeh jer ga kralj i glavari nisu poslušali, nego su ga čak optužili da svojim riječima slabi vojnički duh naroda, i kad je Jeruzalem pao u babilonske ruke, prorok i patnik Jeremija i dalje ostaje optimist. U novonastaloj lošoj situaciji on u budućnost opet gleda pozitivno. Kad narod odlazi u sužanjstvo, Jeremija izgnanicima piše poslanicu u kojoj među ostalim poručuje: „Ženite se i rađajte sinove i kćeri! Ženite svoje sinove i udajite svoje kćeri da i oni rađaju sinove i kćeri! Množite se da se ne smanjite! Ištite mir zemlji u koju vas izagnah, molite se za nju Jahvi, jer na njezinu miru počiva i vaš mir!“ (Jr 29,6-9). To Jeremija kaže zato jer je to jedini način da narod u sužanjstvu preživi i da se opet vrati u svoju zemlju. On je uvjeren da će sužanjstvo biti privremeno i da će u njemu narod proživjeti potrebnu katarzu, a potom slijedi obnova u kojoj Bog sklapa sa svojim narodom novi savez različit od onoga sinajskoga kada je Bog Mojsiju dao Zakon. Postavlja se pitanje u čemu je novost toga saveza. Odgovori su različiti, ali se čini da se novost toga saveza otkriva upravo u tome što Bog ovaj put ne daje neki drugi novi Zakon koji bi zamijenio stari. Novost nije u sadržaju nego u načinu sklapanja Saveza. Božji zakon neće biti upisan na kamene ploče nego u srca ljudi. Tako se novi savez neće ostvarivati samo vanjskim obdržavanjem zakonskih propisa, nego u čovjekovoj nutrini. Continue reading
Veronika
U šestoj postaji Križnoga puta razmišljamo kako neka žena Veronika pruža Isusu rubac da obriše svoje iskrvavljeno i popljuvano lice, a Isus joj vraća rubac i na njemu utisnutu svoju sliku.
Tko je ta žena? Odakle joj to ime? Što zapravo i ponajprije to ime znači i što označava? U evanđeljima nema spomena o prizoru sa spomenute postaje križnoga puta, već o ženama koje su pratile Isusa na križnome putu sve do Kalvarije i kojima se Isus izravno obratio. O ženi, pak, kojoj je dano ime Veronika govori neka stara legenda iz apokrifske knjige Pilatova djela iz VI. stoljeća. Continue reading