Što je potrebno za život?

Iako ljudi nisu shvatili Isusov čudesni znak umnoženja kruha, ipak ima u njima nešto što ih tjera k njemu, a što oni nisu u stanju objasniti. Oni sami osjećaju da nije dosta biti sit, ali još uvijek nisu načistu što bi im Isus mogao dati više od čudesno umnoženog kruha. Ovdje smo na tragu onoga što je jedan ugledni mislilac prošloga stoljeća (E. Fromm) opisao kao dva različita svijeta koji u sebi utjelovljuju riječ IMATI i riječ BITI. Prvi svijet jest svijet posjedovanja materijalnih dobara i blagostanja koje ta dobra omogućuju, a drugi svijet jest svijet duha u kojem se čovjek pita kako će postati duhovno zreo i sretan. Continue reading →

Jer 23,1-6; Ef 2,13-18; Mk 6,30-34

Prethodno je Isus odaslao dvanaestoricu apostola na njihovo prvo misijsko, misionarsko putovanje. Vraćaju se (Mk 6,30), poskakujući od radosti, živahni, razdragani. Prašnjavi, znojni, ali ipak prepuni samopouzdanja, ponosni na polučene uspjehe na djelu evangelizacije. Izvješćuju o svemu. Međutim, Isus nema mira. Oko njega velika stiska. Nema vremena ni za jelo. Iz svih krajeva dolaze ljudi tražeći pomoć i zdravlje. Dođite na samotno mjesto i malo se odmorite uza me veli Isus Dvanaestorici (r.31). Poput brižne i dobre majke, prepun dirljive sućuti, tako se i Isus brine oko svojih. Jednostavne su njegove riječi, suosjećajne. Continue reading →

Jer 23,1-6; Ef 2,13-18; Mk 6,30-34

Suvremeno je društvo obilježeno odrednicama proizvodnje i potrošnje, aktivizma i neumornog zalaganja u izgradnji tehničke civilizacije. U toj pomami za napretkom čovječanstvo nije ni svjesno da ga je industrija i tehnika sa svojim učincima dovela na sami rub propasti. Zemlja su i atmosfera ugroženi, gotovo uništeni, prijeti nam ozbiljno i kozmička katastrofa. A s kakvom samo mržnjom navaljuju narodi jedni na druge! Tražeći sreću, naša je civilizacija naišla na tome putu na rasulo, nesreću i smrt. Kao da je negdje u genima čovječanstva nezatomljivi nagon za samouništenjem. Continue reading →

Am 7,12-15; Ef 1,3-14; Mk 6,7-13

VJERODOSTOJNI NAVJEŠTAJ I OVJEROVLJENI NAVJESTITELJ

Koje kvalitete mora posjedovati riječ da bi dospjela do ušiju i srca slušateljstva? Kakvi moraju biti navjestitelji riječi da bi bili vjerodostojni? Od kakva tvoriva moraju biti ti koji donose svijetu, prema njihovu uvjerenju, jedini spas i budućnost? Sve su to pitanja koja se nameću i svijetu, ali isto tako i onima koji upućuju bilo svoju ili tuđu riječ u pustinju života. Što se mora dogoditi u svijesti i ponašanju ljudi da bi učinili nužni životni zaokret? Stanje u kome živimo nezavidno je. Međutim, ‘ništa nova pod suncem’. S istim se problemima susreću ili su se susretali i onovjeki kao i ovovjeki proroci. Continue reading →

Čitanja: Ez 2,2-5; 2 Kor 12,7-10; Mk 6,1-6a

ISUS: ŽIVI IZAZOV ZA SUMJEŠTANE

Vjerovati nekoj konkretnoj osobi vezano je uvijek s nadilaženjem, nadvladavanjem nutarnjih otpornih mehanizama. Pogotovo u prilikama kad su riječi koje ta osoba upućuje izazovne, kad nas sile na premišljanje vlastitih stavova, na zaokret u životu. Kad osoba postaje porukom, odnosno izazovom. Lako je vjerovati “na daljinu”. Ali kad se suočimo s osobom u svoj njezinoj pojavnosti, tu redovito ustuknemo. Jer nerijetko zbiljnost pojave opovrgava našu sliku o nekome… Continue reading →

Čitanja:

Mudr 1,13-15;2,23-24; 2Kor 8,7.9.13-15; Mk 5,21-43

PA TKO JE TAJ ISUS?

Smrt je neminovna stvarnost našeg života. U sebi strašna, čovjeku ledi krv u žilama. Ali je, čini se, u očima ljudi strašniji onaj koji ima vlast nad životom i smrću. Koji vraća život u mrtvo biće. Sa smrću se čovjek mora pomiriti. Ali da netko može kao čovjek povratiti drugoga od mrtvih u život: Tu pak razum staje! Tko je taj čovjek?

Tako se ljudi pitaju u današnjem evanđeoskom čitanju. Nakon što Isus vraća život u ženu iz koje je život otjecao (za Židove, naime, krv je bila princip života, i zato zabrana uživanja krvi kod zaklanih životinja, da ne bi duh životinje i njezin nagon prešao u čovjeka). Isto tako vraća u život Jairovu kćerkicu. – Pa ako nam knjiga Mudrosti daje odgovor na problem smrti: Ona je plod đavolske zavisti, a ne Božje volje: Bog se divi životu i stvara ga, a đavao je zavidnik, i uništava ga, onda u Isusu Kristu među nama boravi sami Život. Isus je vječnost u vremenu, besmrtnost u smrtnom tijelu. Continue reading →

ČITANJA:
vl. svetkovine: Iz 49,1-6; Ps 139,1-3.13-15; Dj 13,22-26; Lk 1,57-66.80

Božja i ljudska logika

Obično se kaže da velika vremena rađaju velike ljude. Pod tim velikim vremenima podrazumijevaju se vremena velikih previranja, vremena kada se stari oblici života pokazuju dotrajalim i potrošenim, kada se osjeća potreba za novim i drukčijim. A velikim se ljudima smatraju oni koji znaju prepoznati te znakove vremena i imaju hrabrosti na njih na pravi način odgovoriti. Continue reading →