27. nedjelja kroz godinu A

BLAGOSLOV ODGOVORNA SLUŽENJA ILI PROKLETSTVO NEPLODNE AUTONOMIJE
Iz 5,1-7; Fil 4,6-9; Mt 21,33-43

Postoje u evanđeljima izričaji iz Isusovih usta koje bismo rado izbrisali jer su otužni, sumorni, pesimistični, odveć nabijeni tragičnošću ljudskog neposluha, lutanja. Najradije ih se ne bismo ni spominjali. Nu, unatoč tome toliko su zbiljski, istiniti, do te mjere odražavaju ‘condition humaine’, da su neizbrisivi iz Božje povijesti s ljudima. I moramo ih prepričavati jer tvore neotuđivi isječak svačijeg života. Continue reading

FRANJO ASIŠKI – EVANGELIZATOR MILOSRĐEM

opisan kao preobrazba
iz robovanja sebi u djelo milosrđa, evangelizatora milosrđem

Robovao je strasti da postane slavan, vitez: to ga vodilo u rat gdje je mogao i život izgubiti.
Ali prima milost: sluša Božje nadahnuće, odgovara na Božje milosrđe – uči od Božjega milosrđa iskazana njemu i iskazuje ga drugima:
– gubavci
– braća
– svi ljudi
– sva stvorenja. Continue reading

26. nedjelja kroz godinu A

RELIGIJA VANJŠTINE ILI SRCA
Ez 18,25-28; Fil 2,1-11; Mt 21,28-32
Kome i kada upućuje Isus gornju prispodobu? Prenesimo se u povijesno surječje u kome je izrečena. Isus je u Jeruzalemu, tragični je kraj neminovan, sukob se s vrhovništvima i vlastima zaoštrava, kao da očajnički želi posljednji put pridobiti i osvijestiti za povijesni i životni kairos vođe naroda. Pokušava svima pojasniti kako nije dovoljno u odnosu na Boga imati skup predanih propisa, zakona, kako u kraljevstvo Božje neće unići oni koji izgovaraju na sav glas “Gospodine, Gospodine”, nabrajajući potom sve što su u Božje ime činili ili čine (poput onog carinika u hramu), već oni koji prepoznaju Božju volju u stvarnim povijesnim okolnostima i vrše je (usp. Mt 7,21sl). Nije dovoljno prihvaćati obrede i propise, već se treba otvoriti Božjem zovu i zaputiti se odlučno na posao u Božji vinograd. Vinograd je metafora za kraljevstvo Božje u ovom trenutku. Najavljeno u Ivanovu dolasku, ozbiljeno u Isusovoj osobi, poprima svoje konkretne oblike. Isus upućuje posljednji zov da se vođe naroda predomisle i okrenu novome. Continue reading

Sv. Elzearij Sabranski i bl. Delfina, supruzi, III reda

spomendan 26. rujna

Elzearij se rodio u Francuskoj. Bio je knez grada. Sklopio je brak s blaženom Delfinom i, kako se pripovijeda, s njom je djevičanski živio. Zajedno sa svojom suprugom proslavio je Treći franjevački red izvanrednim krijepostima. Oboje su bili vrlo bogati, pa su sve svoje bogatstvo širokogrudno podijelili siromasima. Posvetili su se potpuno molitvi i dobrim djelima. Elzearij je umro u Parizu 27. rujna 1323. g., a Delfina kao čestita udovica živjela je još gotovo 35 godina i umrla 26. studenog 1358. blizu grada Apta u Francuskoj.
Iz Časoslova Continue reading

Sveti Josip Kupertinski

spomendan 18. rujna


Svetac koji je mogao letjeti pomaže studentima
Zvali su ga “leteći svetac”. Moglo bi se reći da je dobar dio života proveo “u zraku”. Ti su se zanosi i “letovi” događali naročito za vrijeme Euharistije i prigodom različitih blagdana i svečanosti. Među svecima, povrh svetosti obdarenima izvanrednim Božjim darovima, ističe se naš franjevački brat sv. Josip Kupertinski. Rodio se na jugu Italije, 17. lipnja 1603. godine, u gradiću Copertino. Više je puta kucao na vrata različitih samostana, ali su ga odbijali smatrajući ga nedoučenim. U međuvremenu nije bio danguba, prihvaćao se svakoga posla. Napokon su ga, godine 1626., prihvatili franjevci konventualci. Continue reading

Sveta Ruža Viterbska (1233.-1252.)

djevica, trećoredica franjevačka, mistika
spomendan 4. rujna
2015-9-3_4_rujna_sveta_ruza_viterbska_djevica
Djevica, trećoredica franjevačka, mistika Sveta Ruža je rođena u Viterbu godine 1233. od oca Ivana i majke Katarine. Već kao dijete imala je mistične doživljaje. U dobi od svega tri godine, uskrisila je majčinu sestru Voljela je ptičice hraniti kruhom. To su joj priječili, jer su bili siromašni. Jednom su je uhvatili kako nosi u rupcu kruh. Bog je učinio čudo, kruh se pretvorio u pregršt ruža. Kad je jednom išla na izvor po vodu razbila je vrč. Čudesno ga je sastavila. Voljela je pohađati crkve. Rado je u crkvi Svetog Franje slušala propovijedi Male braće. U susretu sa prijateljicama prepričavala je propovijedi. Continue reading

22. nedjelja kroz godinu A

NASLJEDOVATI: BITI U ISUSOVOJ ŠKOLI
Jer 20,7-9; Rim 12,1-2; Mt 16,21-27

Kad Gospodin nekoga uzima u svoju službu, u Starom ili Novom zavjetu, onda ga istodobno uzima u svoju školu. Učenik mora naučiti slijediti Gospodina, ići za njim ustopice, ne zaustaviti se na pola puta. Nikad ne bijaše moguće, a pogotovo to nije danas, samom poukom ili preko riječi pridobiti ljude za Boga ili za Isusovu osobu. Isus je išao ususret čovjeku, otvarao mu svoje srce, ćutio njegove patnje i nevolje te time stvarao zajedništvo, prisno i intimno između sebe i onoga komu se priopćavao. Isus traži isto i od svojih. Da bi to bilo moguće, svaki koji se priznaje njegovim treba imati vremena za Isusa, treba mu darovati svoje srce. To srce mora biti preobraženo snagom i ognjem Duha Svetoga, o čemu zbori Pavao u odlomku iz Poslanice Rimljanima. Pavao govori o preobrazbi (izvorno: metamorfoza, o ‘metamorfozama’ je pjevao i poganski rimski pjesnik Ovid) i ta preobrazba mora zahvatiti čovjeka iznutra. Osoba mora zračiti duhovnom zbiljom, biti nešto poput sakramenta koji uprisutnjuje Isusovu blizinu. Nešto što nije moguće posredovati riječima ili bilo kojom drugom moći, već vlastitim bićem i tu-bitkom. Continue reading

21. nedjelja kroz godinu A

TKO JE I ŠTO JE ZA MENE ISUS KRIST?
Iz 22,15.19-23; Rim 11,33-36; Mt 16,13-20

“A vi, što vi velite, tko sam ja?” Kroz stoljeća i tisućljeća ove naše povijesti upućuje se taj upit na koji je odgovoriti cijelim svojim bićem. Jer u odgovoru danu na taj upit izriče se sve ono što pojedinac misli, u što vjeruje, što mu je u životu vrijedno, čemu se nada i na kraju, zbog čega je na ovome svijetu. Odgovor je uvijek krajnje subjektivan, osoban i u njemu treba da bude sadržana cjelokupna dinamika vlastite osobe, osobnoga životnog iskustva, mjera vlastite vjere i nadanja. Zato je moguće i mora na Isusov upit svatko za sebe dati odgovor koji obvezuje u savjesti, u stavovima, u cijelom životu. Odgovor koji mi pokazuje put do sretna, osmišljena i uspjela života. Odgovor koji na koncu pruža u ruke ključ koji je to smisao ljudske egzistencije ovdje. To su zapravo i glavni te ujedno temeljni upitnici koji se postavljaju u svakom pojedinačnom životu. Continue reading