Među mnoge mučenike pobijene 1900. god. u kini, za vrijeme progonstva sa strane boksera, ubrajaju se članovi Franj. reda: tri biskupa: i to Grgur Grassi, Anton Fantosati i franjo Fagolla; četiri svećenika: Cesidije Giacomantonio, Josip Gambaro, Ilija Facchini i Teodorik Valat; sedam sestara Marijinih misionarki i petnaest članova Trećeg franj. reda.
Moj Bog je punina
Rođena: Saragozza, Španjolska, 1271.
Preminula: Estremoz, Portugal, 4 .VII. 1336.
Spomendan: 4. srpnja
Značenje imena: Elizabeta hebr. Ehli sheva – Bog je punina,
Bog je moje obećanje, Bog je moja zakletva
Zaštitnica: mirotvorci, udovice, dobrotvori, dobrotvorna društava, brak u poteškoćama, krivo optuženi, kraljice, franjevački trećoredci i trećoretkinje, žrtve preljuba, nevjere i ljubomore, Coimbra; Portugal
Blago mirotvorcima:
oni će se sinovima Božjim zvati! (Mt 5, 9)
Krist, veliki prorok koji je svjedočenjem života i snagom riječi proglasio Očevo Kraljevstvo, ispunja sve do punoga očitovanja slave svoju proročku službu ne samo po hijerarhiji (…) nego i po laicima, koje je tako učinio svjedocima i opremio ih osjećajem vjere i milošću riječi (usp. Dj 2, 17-18; Otk 19, 10) da snaga evanđelja sjaji u svagdašnjem obiteljskom i društvenom životu. (LG 35, Proročka služba laika)
Od vremena zemaljskoga života svete Elizabete Portugalske dijeli nas više od sedam stoljeća. Međutim životne poteškoće koje su pratile Elizabetu, aktualne su na svoj način i u ovom našem vremenu.
Naći i(li) izgubiti
Kad planiraju bilo kakav pothvat, ljudi se obično pitaju što im to donosi. Hoće li se uloženi trud i novac isplatiti ili će se na kraju pokazati kao promašena investicija, čisti gubitak? No kad su u pitanju ideje do kojih je ljudima jako stalo, pogotovo ako su to drage osobe koje puno znače, nestaje te računice. Nju potiskuje ljubav prema spomenutoj ideji ili osobi, a ljubav nema cijene i mjere. Ona ne kalkulira već se nesebično daje. Te pretpostavke su nam nužno potrebne da bismo razumjeli nevjerojatno zahtjevne Isusove riječi. Tko želi biti njegov učenik, taj ne može više ljubiti ni oca ni majku, ni sina ni kćer nego njega.
Uostalom Isus govori onima koji su već prije čuli njegov poziv: ostavi sve i pođi za mnom! Slijedeći njega, zasigurno su već čuli i njegovu riječ: „Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge“(Mt 20,28). To je cijena Isusove ljubavi prema učenicima i to je opravdanje njegova zahtjeva učenicima. Ako je čovjek vrijedan njegove vlastite smrti, zar onda može biti išta što bi opravdalo čovjekovu veću ljubav prema bilo kome nego prema Isusu. Ljubav se ne može zapovjediti, već može samo doći kao uzdarje za već primljeni dar. Isus je to znao i zato u njega nema „moraš“ ili „trebaš“, već svojim: „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan“ učenike podsjeća na ono što je učinio za njih, ostavljajući im potpunu slobodu da sami odgovore tko bi im mogao biti važniji od njega.
Ne bojte se!
U vrlo kratkom razmaku Isus je tri puta ponovio: „Ne bojte se!“ Taj tekst dio je veće govorne cjeline u koju je Matej smjestio tekstove što govore o ustanovljenju dvanaestorice i o njihovu poslanju u svijet. Kao i u mnogim drugim stvarima, Isus se i tu razlikuje od uobičajenoga ljudskog ponašanja. Naime kad ljudi žele nekoga osloboditi straha, redovito ne traže od njega puno, pogotovo ne traže ništa opasno. Katkada i protiv svoga vlastitog uvjerenja ljudi jedan drugoga uvjeravaju kako se nemaju čega bojati.
Vukovarske izgnanice i izgnanici devedesetih godina prošloga stoljeća, raseljeni po hrvatskim krajevima, sa boli i tugom za svojim najbližima i domom, uz zavežjaj što im je jedino ostalo od imovine, nosili su spomen na svoga nebeskoga zaštitnika sv. Bonu. Spominjali su ga u nadi u Svečev zagovor da će se opet sastati sa članovima svoje obitelji. Uz molitve, vapaje i zavjete vrijedne ruke vukovarskih žena vezle su oltarnike i ostale predmete kojima će na povratku uresiti oltar i škrinju s relikvijama svoga sveca zaštitnika.
U drugom čitanju Pavao podsjeća na Isusovu smrt za nas da budemo opravdani krvlju njegovom, ali odmah dodaje: »Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe?« U nastavku kaže: »Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti, životom njegovim.«
Za područje Srednje Bosne, Zlatna Harfa 2017. održana je u župi sv.Martina biskupa u Bučićima 31. svibnja uz sudjelovanje 10 zborova i najavljenih 408 sudionika. Sudjelovali su župe Dolac i voditeljica Vlatka Čabro, Rankovići i voditelj Zlatko Senkić, Novi Travnik Župa Presvetog Trojstva i voditeljica s. Anđela Brkić KBLJ, Novi Travnik Župa Uzašašća Gospodinova i voditelj Zlatko Senkić, Travnik Župa sv.Ivana i voditeljica s.Silvija Nikolić KBLJ, Vitez Župa sv.Jurja i voditelj fra Velimir Bavrka, Nova Bila Župa Duha Svetoga i voditeljica Ivona Grebenar, Lug-Brankovići Župa sv.Ivana i voditeljica s.Marinela Zeko SMI, Guča Gora Župa i samostan sv.Franje i voditelj fra Drago Pranješ i Bučići Župa sv.Martina i voditeljica s.Vlatka Dujmović SSF.
U četvrtak poslije svetkovine Presvetoga Trojstva u Crkvi se slavi svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. Za tu svetkovinu uvriježeni su i nazivi Tijelovo – Corpus Domini, Božji dan te Brašančevo, što potječe od riječi brašno od čega se peku hostije. Blagdan je ustanovljen u XIII. stoljeću, što je potaknuto dvjema privatnim objavama.
Sveti Antun, krsnim imenom Fernando Martins de Bulhões rođen je u plemićkoj vojničkoj obitelji. Vrlo mlad ušao je u red regularnih kanonika sv. Augustina. U Coimbri, znamenitom učilištu i središtu redovničkoga života, stekao je izobrazbu i zaređen je za svećenika.
Presveto Trojstvo nije apstraktna istina, nije samo dogma, nego ono potresa srce. Jedina božanska bit u tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti, to je Presveto Trojstvo. Nije lako shvatiti to otajstvo. Grgur Nazijanski je svojim tumačenjem Presvetog Trojstva pripravio put sv. Augustinu koji Boga imenuje Ljubavlju, stoga je Bog Trojstvo.