„Tko si ti, Svjetlo blago, koje me preplavljuješ i prosvjetljuješ noć moga srca? Ti si bliži meni nego što sam ja sama sebi, Ti si mi prisniji negoli sam ja sama sebi u svojoj najskrovitijoj nutrini. A ipak, nitko te ne dotiče niti te obuhvaća. I nijedno te ime ne može u sebe zatvoriti: Duše Sveti, Vječna Ljubavi.“ Uz te riječi uranjala je Edith Stein u otajstvo Duha Svetoga.
PEDESETNICA
Očitovanje Duha
I ja ću moliti Oca
i on će vam dati drugoga Branitelja
da bude s vama zauvijek:
Duha Istine…(Iv 14, 16-17)
…svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. (Dj 1, 14; 2, 1-4)
Sedma vazmena nedjelja A
Oče, došao je čas…
Tekst koji smo čuli kao današnje evanđelje početak je Isusove veličanstvene molitve Ocu prije njegova rastanka s učenicima. Ona se bitno razlikuje od dvaju prethodnih oproštajnih govora u kojima je Isus posve okrenut učenicima i njihovoj povezanosti s njime posredstvom obećanog Duha Branitelja. Ovdje je Isus u prvom redu okrenut Ocu kojemu povjerava učenike i svoje zajedništvo s njime. Dok se učenicima obraća u obliku pouke i obećanja, Ocu se obraća u obliku molitve. To evanđelist želi naglasiti i isticanjem promjene Isusova držanja: „To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori…“ (Iv 17,1).
UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO
I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo.
Lk 24, 51
Kristovo uzašašće, naše uzdignuće
„Kada Krist trpi na križu, on je kao zrno o kojemu je on sam govorio, koje mora umrijeti da bi donijelo plod; kada je Krist okružen vjerom svojih brojnih apostola, on je zrno koje je plodom plodilo. Što je bio Isus sa svojim učenicima za vrijeme tih četrdeset dana nakon uskrsnuća? On ih poučava mudrosti zrele dobi, daje im plodonosne upute koje ih obraćaju. Potom uzlazi na nebo, to jest svome Ocu; njegovo utjelovljenje tada donosi plod te on priopćuje svojim učenicima sjeme posvećenja.” (Sv. Maksim, torinski biskup, Homilija za Uzašašće)
Šesta vazmena nedjelja A
Izazov rastanka
Tekst i ovoga današnjeg evanđelja uzet je iz Isusova prvog oproštajnog govora s učenicima. Rastanci u životu uvijek su teški. Nije se doduše teško rastati od nekoga koga smo slučajno susreli i s njim proveli neko kraće vrijeme. Ako nam je taj susret nešto značio, zahvalili smo čovjeku, pružili mu ruku, zaželjeli sve dobro i svatko je krenuo svojim putom. Ovdje nije riječ o takvom rastanku. Isus se rastaje od učenika s kojima je proveo tri godine, koje je pripravljao da nastave njegovo djelo spasenja i sad je došao čas da se rastane od njih.
Sv. Bernardin Sijenski
Bernardin se rodio 1380. blizu talijanskog grada Siene. Kad su Bernardinu bile četiri godine, umrli su mu roditelji te je ostao siroče. Kako nije imao braće i sestara, rođaci su ga uzeli k sebi u Sieni. Bernardin je bio sposoban i marljiv te se upisao na slavno sijensko sveučilište. Svoju ljubav prema čovjeku pokazao je na poseban način kada je u Sieni zavladala kuga. Ostao je u gradu i pomagao oboljelima od kuge. Bernardin je sve svoje imanje podijelio siromasima te je 1404. ušao u franjevački red te postao svećenik.
Sv. Feliks Kantalicijski, redovnik I reda
Feliks Porri je rođen 1515. god., a u Kapucinski red stupio je god. 1543. Četrdeset je godina u Rimu obavljao službu sakupljača milostinje, odlikovao se sjajnim primjerom skromnosti, nevinosti i ljubavi. Ukrašen izvanrednim Božjim darovima umro je u Rimu 1587. godine.
Sv. Paškal Bajlonski, redovnik I. reda
Paškal se rodio u Španjolskoj 1540. god. Dok je kao dječak čuvao stada isticao se pobožnošću, osobito prema svetoj Euharistiji. Poznat je kao krepostan čovjek; stupi u Franjevački Red 1564. god. U samostanu je obavljao najteže službe. Tako je bio obdaren od Boga nebeskim darovima, da je ne samo bližnjima koristio dobrim savjetima, nego je napisao i neke male spise, u kojima je iznio plodove svoga vlastitog religioznog iskustva. Umro je 1592. g.
SV. MARGARITA KORTONSKA, III reda
Margarita se rodila u Lavianu u Toslani 1247. god. U mladosti se sprijateljila s nekim čovjekom i s njim živjela devet godina, a Montepulcianu. Kad je umro, pođe u Cortonu, primi odijelo III reda pod vodstvom braće franjevaca započe novi način života. Vršila je djela ljubavi, posebno prema bolesnicima. Da im više pomogne, okupila je oko sebe suradnice i sagradila bolnicu. Mnogo je molila, pobožno razmišljala i postila. Ustrajno se vježbala u poniznosti i siromaštvu. Plamtjela je žarkom ljubavlju prema Euharistijskom otajstvu i Kristovoj muci. Umrla je 22. 2. 1297. godine.
Peta vazmena nedjelja
Vjera nadvladava nemir
Tekst današnjeg evanđelja početak je Isusova prvog oproštajnog govora sa svojim učenicima. U dva oproštajna govora i u takozvanu velikosvećeničku molitvu evanđelist je utkao Isusove riječi koje otkrivaju tajnu njegove osobe i njegova odnosa s Ocem, ali i smisao života učenika u povezanosti s njime. Pažljivi čitatelj četiriju evanđelja lako će zapaziti da se govor ovog evanđelja poprilično razlikuje od onog ostalih evanđelja.