S čime su se ova dvojica učenika, napuštajući Jeruzalem, morala rastati i pozdraviti te što su morali pokopati u tome gradu pri zapućivanju u Emaus? Rekli bismo jednostavnim rječnikom: Iza njih je ostalo zgarište vlastitih očekivanja i nadanja. U zidinama svetoga grada razoreno je sve u što su polagali svoja životna očekivanja, svoje nade. Continue reading
S gornjim evanđeoskim odsječkom izvorno je završavalo Ivanovo evanđelje. U njemu se odražava vjera prve Crkve. Toma je propustio trenutak “ukazanja”, “viđenja” Uskrslog, kad je ostalim apostolima Gospodin udahnuo svoga Duha i poslao ih na misije u svijet, dao ovlast oprosta grijeha te ih učinio dionicima svoje sudbine u svijetu. Stoga je Toma upućen na svjedočanstvo i izvještaj očevidaca, onih koji su prije njega povjerovali (usp. Lukin programski zadatak: istražiti ‘događaje koji su se ispunili među nama, kako su nam ih predali oni što bijahu od početka očevidci i sluge Riječi”). Continue reading
Znamo da si doistine uskrsnuo, Božji Sine;
Pobjedniče, Kralju divan, budi nama
milostivan!
Poštovane članice i članovi franjevačke obitelji!
Dok čitamo ili molimo ovu pjesmu neka nas otajstvo Uskrsa oslobodi svakog strahovanja i svih tjeskoba koje nas pritišću sa svih strana, napose koronavirusa. Kristovo uskrsnuće jače je od svih ovozemaljskih prijetnji i nemira, jer je On mir naš. Mi nismo sami i ne idemo sami kroz život. U Isusovoj smrti umrla je i naša smrt. S Kristom smo suuskrsli na novi život.
U liturgiji Vazmenog bdijenja slavimo noć „kad je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao“. I zaista s pravom pjevamo: „O divne li pažnje Božje prema nama. O neshvatljive li ljubavi Očeve: da roba otkupiš, Sina si predao.“ Svetkovina Uskrsa proslava je neizmjerne Božje ljubavi prema čovjeku.
Naš život i naša budućnost pripada ljubavi koja je jača od smrti. Sv. Ivan apostol napisao je: „Mi znamo da smo prešli iz smrti u život, jer ljubimo braću. Tko ne ljubi ostaje u smrti“.
Uskrsnuće počinje već ovdje na zemlji po životu iz ljubavi. Uskrsnuće je pobjeda vjere i ljubavi i svaki koji čvrsto vjeruje i nesebično ljubi, uskrsnut će na blaženi vječni život. Dopustimo da uskrsnuće zahvati i preobrazi naš život.
Neka radosna vijest uskrsnuća zasja i sjaji na našem licu u osjećajima i stavovima, u načinu na koji se ophodimo prema drugima. Pomozimo ljudima koji su u potrebi i nevolji. Razgovarajmo više jedni s drugima. Zadržimo duh radosti i nade! Priskočimo jedni drugima u pomoć. Neka u nama bude više ljudskosti i da rastemo u vjeri
U tom duhu neka vam je blagoslovljen i radostan Uskrs!
Fra Jozo Marinčić
predsjednikVijeća
Dj 10,34a.37-43; Kol 3,1-4; Iv 20,1-9
“Tko si ti?” Upitnik je koji se postavlja Isusu za njegova života, poglavito za njegova procesa. Svi su za njegova djelovanja u čudu glede te jedinstvene osobe, a tajanstvenost nije uklonjena skidanjem s križa, polaganjem u grob. Pitanja se postavljaju već dva puna tisućljeća. Odgovor na to kušaju dati evanđelja u svojoj višeslojnosti, ostali spisi Novoga zavjeta koji kušaju probuditi vjeru u slušateljima i čitateljima.
I svi pokušaji da se Isus definira nadilaze običnu pojavnost, na nemogućnost svesti tog Isusa na obična Josipova sina, pa ni putujućeg propovjednika, proroka, čudotvorca, silna na riječi i djelu. Odgovor pada na sam Uskrs: Isus se očituje kao dovršitelj povijesti, Otkupitelj, Spasitelj, Osloboditelj. Sve one značajke stapaju se u jedno nerazdvojivo jedinstvo, makar suvremena egzegeza kušala izdvajati pojedine segmente i promatrati ih izdvojeno iz cjeline te jedincate osobe. Continue reading
Pravi i odlučni trenutak objave Isusa Krista jest u času njegove smrti. “Zavlada Bog s drveta”. U trenutku svoje smrti ovladava on ljudima. Onda kad misle da je s njim svršeno, da je zauvijek taj galilejski čudak uklonjen kao buntovnik, započinje njegova istinska misija u svijetu. Nekoć je hodeći ovom zemljom pokazivao moć svoje riječi, snagu svojih djela, sažimlje sav svoj život kao patnik u posvemašnjoj šutnji na križu. Sav onaj inkvizicijski proces koji se na nj sručio prihvaća na sebe u šutnji.
Nikomu ne odgovara, napose ne onima koji bi se htjeli s njime posljednji put lakrdijaški poigrati. Ionako im je više neškodljiv, misle u sebi. Za jedan jedini odgovor Velikom svećeniku odlazi u smrt, a odgovore koje pruža Pilatu ostavljaju dotičnoga u nedoumici glede vlastite uloge u sramotnom procesu. Šutnjom se zaokružuje ovaj život koji je kao nijedan do njega i iza njega bio jedan jedinstveni veliki zov i poziv Neba čovjeku. Continue reading
Večerašnja je večer nabijena događajima, simbolima, slikama. Radnjama koje same po sebi i od sebe govore, kojima ne treba velika tumača. U ovoj se večeri zgušnjava cjelokupni Isusov život koji bijaše do kraja prozračan i jednoznačan. Nisu trebali njegova riječ ili djelo velikih tumača: kako je on to mislio, što je nakana pojedinih čina ili čuda? Svaki je potez prozračan prema Vječnome tako da se čini da bi svaka druga ljudska riječ mogla biti suvišni komentar koji bi samo krivotvorio i unakazivao iskonski i istinski smisao događaja ili osobe.
Trebali bismo se u ovom trenutku prepustiti govoru Isusovih čina: blagovanja, kruha, vina, pashalnog jaganjca, pranja nogu, i Isusovih popratnih riječi i oproštajnih govora. Sve govori svojim vlastitim rječnikom, a naš govor može samo pratiti smisao tih tajni u koje on poziva i uvodi. Continue reading
Iz 50, 4-7; Ps 22, 8-9.17-20.23-24; Fil 2, 6-11; Mt 26, 14 – 27, 66
Cjelokupni se Isusov život zgušnjava i sažima u danima Velikog tjedna i tu poprima svoje konačno ovjerovljenje pred svojim učenicima, svijetom, vrhovništvima i vlastima. Sve ono što je zborio, počevši tamo od obećavajućeg galilejskog proljeća, kad su mase grnule da ga vide i čuju, da iz dodirne i izliječi, od Govora na gori pa do uhićenja u Getsemaniju, odn. do drame Velikog petka, te gore Kalvarije jedno je veliko poistovjećivanje osobe s riječju i djelom. Time nam je dan temelj i mogućnost vrjednovanja te jedinstvene pojave.
Pobjeći, umaknuti pred neminovnošću ili se suočiti sa silom. Moliti da Gospodin u zadnji čas pošalje dvanaest legija anđela i porazi sve ove koji mu smrću prijete, ili se prepustiti Očevoj volji, križnom putu i ondje skončati, napušten od svih, i Neba i Zemlje. Obračun sa Zlim i Zlom ne treba tražiti u oružju i s oružjem, jer se Bog nikad ne služi svojom svemoći, već radije nemoći. Nikada prisilom, radije ljubavlju. Nikada utjerivanjem, već povjerenjem. Tako se u nama rađa vjera, jedno posve razgoljeno, da ili ne Isusu na križu!
Tu je Arhimedova točka, ono mjesto sposobno pokrenuti i preokrenuti svijet i poredak u njemu. Simbolizira to i onaj potres za Isusova preminuća. Zemlja se potresla u svojim temeljima, svojim osovinama i stožerima. Trese se svijet zbog smrti Boga, cijela povijest odsada stoji u znaku ovoga koji je pobijedio smrt svojom smrću. Upravo je Isusova smrt onaj obrat, iz kojega je svakomu moguće živjeti i svoj život usmjeravati prema ovome, Bogu u Isusu Kristu.
Taj je potres istodobno i žal ove zemlje. Zemlja se trese i grozi zbog takva zločina počinjena nad ovim jedinim Nevinim. Nema više na toj Zemlji ništa poštena ni sveta, nema nikakva uporišta, ako bijaše moguće ubiti ovoga koji je mnogima značio život, donio u mnoga srca nadu i spas. Zbog toga se i grobovi otvaraju da pokažu što je učinjeno kad je ono na Kalvariji učinjeno. Zbog toga oni uskrsavaju da bi kazali svima nama živućima kako je sve na svijetu samo jedan ubojiti stroj, mašinerija smrti. Bit će moguće pokopati ga u grob i zapečatiti ga, staviti pod stražu, ali je nemoguće uništiti ono što je započelo i zaživjelo u ovome Isusu u tolikim srcima.
Mateju je stalo pokazati kako se u Isusu ispunjava sve, od samog početka. Sva Božja obećanja kulminiraju u ovome Jednom, Jedinstvenom. To je moguće prepoznati. Samo treba otvoriti oči za znakove, viđenja, riječi, nebesko zborenje. Jednom je to na početku prepoznao Josip kroz snove, zatim mudraci s Istoka, poučeni i vođeni zvijezdom, ovdje u Isusovoj muci to su Pilatova žena, poučena u snu, stotnik pod križem koji ga priznaje Božjim Sinom.
Zato i cijelo Matejevo evanđelje, a poglavito izvješće o Muci stoji u znaku onoga upitnika ali i uključenog odgovora: “Tko je taj Isus”? Pitaju se mase za Isusova ulaska u Jeruzalem, u kraljevskom mimohodu, kad se sav grad uskomešao (usp.Mt 21,10sl), baš kao i za dolaska onih mudraca s Istoka. Tko je taj što jaše na magarcu? Koja naivčina ili suludi čovjek? Continue reading
Projekt „CRO Laudato si’ ‒ o brizi za naš dom“ odobrilo je Hrvatsko katoličko sveučilište (HKS) kao dio svog plana i djelovanja. Ono ga provodi u suradnji s nacionalnim bratstvima Franjevačkoga svjetovnog reda i Franjevačke mladeži u Hrvatskoj. Započeo je 10. prosinca 2019., a trajat će do kraja studenog ili početka prosinca 2020. Voditelj projekta je dr. sc. Zoran Turza, docent na Katedri za teologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, u suradnji s članovima projektnog tima u kojem su stručnjaci s HKS-a, s nekoliko fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i drugi. Glavna projektna platforma je Facebook stranica „CRO Laudato si’“, pokrenuta na početku projekta, 10. prosinca; ta je stranica 5. ožujka dosegla je broj od 1500 prijatelja, a potkraj ožujka pratilo ju je 1644 osobe.
Ciljevi
Ovaj projekt, na tragu enciklike pape Franje „Laudato si’ ‒ O brizi za zajednički dom“ (2015.) kao i crkvenog nauka njegovih prethodnika, ima za cilj potaknuti sudionike projekta, ali i širu javnost, na usvajanje novih životnih navika, promicati „cjelovitu ekologiju“ i zagovarati „ekološko obraćenje“, utemeljeno na kršćanskoj antropologiji. Nadahnjuje se i primjeron sv. Franje Asiškog koji je, živeći stvarnost novog života u Kristu, ”vidio” već sada uključenost svih stvorenja u Božji plan spasenja. Osim toga projekt se vodi načelom povezanosti ekološke krize s moralnom krizom čovjeka i načelom da briga za okoliš uvijek podrazumijeva i brigu za dostojanstvo svake ljudske osobe. Stavljajući u središte života tehnički i ekonomski napredak, suvremeni se čovjek izložio opasnosti nepoštivanja dostojanstva ljudske osobe i stvorenoga svijeta. Briga za okoliš podrazumijeva ljubav prema Bogu i brigu za ljude. Continue reading
U Kući susreta Tabor u Samoboru održan je od 9. do 11. ožujka 14. nacionalni tečaj za duhovne asistente Franjevačkoga svjetovnog reda (OFS) i Franjevačke mladeži (FRAMA) o temi „Skrb za očuvanje stvorenja u životu i djelovanju OFS-a i FRAMA-e“. Sudjelovala su petnaestorica asistenata iz svih franjevačkih redovničkih provincija u Hrvatskoj. U rad tečaja je u ime fra Ante Pervana, OFMCap, predsjednika Konferencije nacionalnih duhovnih asistenata OFS-a, uveo fra Zvonimir Brusač, TOR, član Konferencije, a zatim su se sudionicima prigodnim riječima obratile, nova nacionalna ministra OFS-a Anđa Slunjski i nacionalna predsjednica FRAMA-e Ana Matić. U radnom je dijelu članica Pravnoga povjerenstva Predsjedništva Međunarodnoga vijeća OFS-a Danijela Rebac prikazala dokument Predsjedništva o upravljanju vremenitim dobrima OFS-a. Continue reading
U samostanu sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu, sjedištu Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, održan je 2. i 3. ožujka 2019. pod vodstvom provincijala fra Ive Martinovića godišnji susret gvardijanâ i članova provincijske uprave. Susret je važan za život Provincije jer pruža priliku za upoznavanje sadašnjega redovničkog života u samostanima i jer omogućuje realan uvid u život i djelovanje cijele Provincije, rekao je provincijal u uvodu. Sudjelovali su dvanaestorica gvardijana i svi članovi uprave.
Prijepodne prvoga dana bilo je posvećeno trajnoj formaciji. Fra Josip Blažević, OFMConv, provincijal franjevaca konventualaca, održao je predavanje o djelu sv. Bonaventure „Put duha k Bogu“ i njegovoj aktualnosti u današnjem traženju autentičnoga duhovnog iskustva, a nakon predavanja bila je prilika za razgovor s predavačem. On je u kontekstu predavanja podsjetio kako „prva i glavna dužnost svih redovnika„ treba biti „kontemplacija božanskih stvari i neprekidna sjedinjenost s Bogom u molitvi“ (kan. 663) te kako se „bez molitve gase nadnaravni motivi redovničkog života“ (fra Kajetan Esser). U nastavku se na temelju predavanja razgovaralo na temu „Zajednička molitva u našim bratstvima: stanje, oblici, mogućnosti rasta“.
U drugom su dijelu susreta, nakon provincijalova prikaza aktualnosti iz života Provincije, gvardijani iznijeli godišnja izvješća iz svojih samostana, poslana Provincijalatu, u kojima se govori o životu braće i bratstava, vođenju bratstava, djelima apostolata, ekonomskom stanju na kraju kalendarske godine, o važnim događajima u prošloj godini te o planovima za skoru budućnost.
Na susretu je predstavljena nova mrežna stranica Provincije www.franjevcitrecoredci.hr. Fra Branko Janjić, administrator stranice, prikazao je njezin koncept i tehničke mogućnosti, a fra Mirko Mišković, jedan od urednika, njezine nove rubrike i podrubrike te mogućnosti rasta i dopunjavanja stranice. S mrežne stranice Provincije može se posjetiti i njezina stranica na Facebooku i njezin youtube kanal.
Na kraju susreta provincijski ekonom fra Branko Lovrić iznio je aktualnosti s područja provincijske ekonomije, a zatim se svima završnom riječju obratio provincijal fra Ivo Martinović ističući važnost susreta ne samo za razmjenu informacija nego i za trajnu formaciju i rast u zajedništvu.
fra Zvonimir Brusač
