Camino kapucina naziv je najnovije knjige koja je upravo izišla iz tiska (30. 1. 2024.) u izdanju Kršćanske sadašnjosti d.o.o. iz Zagreba i Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića. Autor knjige je Sergio Lorenzini. Na romansiran način autor prikazuje najraniju povijest kapucinske reforme početkom 16. stoljeća i razvoj mlade franjevačke obitelji u talijanskoj provinciji Marche. Preporučamo djelo. (https://kapucini.hr)
U izdanju Provincijalata Školskih sestara franjevki Provincije Svete Obitelji iz tiska je izišla nova knjiga pod nazivom „Iziđe sijač. Trideset godina molitveno-odgojnih seminara.“
Prigodnu monografiju o 30. obljetnici održavanja molitveno-odgojnih seminara za mlade u Domus pacis u Međugorju (1993.-2023.) uredile su s. Leopoldina Kovačević, s. Petra Bagarić, s. Magdalena Šarić i s. Matija Pačar.
„U rukama imamo knjigu – piše u proslovu provincijska predstojnica s. Franka Bagarić – koja govori o dugogodišnjem kontinuiranom izlasku „sijačica“ sjemena Riječi na njivu Gospodnju. Sijalo se na seminarima za mlade, jednodnevnim duhovnim obnovama za mlade i obitelji, na seminarima posta, molitve i šutnje, te navješćujući Riječ na valovima Radija Herceg-Bosne, Radiopostaje Mir Međugorje, a u novije vrijeme koristeći i druga sredstava u virtualnoj komunikaciji. Najčešće se izlazilo sijati vikendom, ali i u druge dane kada je bilo moguće okupiti mlade i druge tražitelje iskustva susreta s Isusom koji ražaruje srce i daruje mir. Sijalo se s vjerom da će bačeno sjeme Riječi Božje u mnogim srcima naići na plodno tlo koje će u svoje vrijeme donijeti plod Bogu na slavu.“
Knjiga se sastoji od sedam poglavlja, a poglavlja su popraćena tabelama i fotografijama o održavanju molitveno-odgojnih seminara i ostalih oblika odgojnog rada s mladima. (https://ssf-mostar.com)
Patnja i bolest u svjetlu vjere
Čitanja: 1Kr 3,4-13; Ps 119,9-14; Mk 6,30-34
Starozavjetni patnik Job i Petrova punica imaju nešto zajedničko, ali među njima je i puno razlike. Job, čovjek koji je po svom vlastitom uvjerenju u svemu bio vjeran Bogu, iznenada je udaren teškom bolešću za koju ne nalazi nikakvo opravdanje. Ona je potpuno pomutila njegovu sliku o Bogu kojemu je Job vjerno služio i on ne vidi čime je zaslužio da ga Bog tako teško kazni. Zato on zadnjim silama zdvojno govori: «život moj samo je lahor, i oko mi neće više vidjeti sreće» (Job 7,7). On zapravo i ne očekuje ozdravljenje, čime je Job dodirnuo samo dno ljudske nemoći u patnji. Continue reading
ZAGREB (IKA)
31.01.2024. / 13:21
Prigodom Dana posvećenoga života, koji se slavi na Svijećnicu, 2. veljače 2024., predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života mons. Zdenko Križić i predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Lidije Bernardica Matijević uputili su poruku koju prenosimo u cijelosti.
Poštovane redovnice, redovnici i laici posvećeni u svijetu,
drage sestre i draga braćo u Kristu!
1. Kada je 1997. godine papa Ivan Pavao II. uveo slavlje Dana posvećenoga života, nije slučajno za to slavlje izabrao blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu. Promatrajući evanđeoski prizor u kojem Marija i Josip, četrdeset dana nakon Isusova rođenja, donose dijete Isusa u Hram „da ga prikažu Gospodinu” (Lk 2,22), u svojoj poruci za prvi Dan posvećenoga života napisao je sveti Papa, među ostalim, i ove riječi: „Prikazanje Isusovo u Hramu na taj način predstavlja rječitu sliku potpunog darivanja vlastitog života za sve one koji su pozvani životom u Crkvi i svijetu, putem evanđeoskih savjeta, oslikavati ‘karakteristične crte Isusa – djevičanskog, siromašnog i poslušnog’” (Vita consecrata, br. 1). Drugim riječima, u životu osoba koje su se posvetile Bogu zavjetima evanđeoske poslušnosti, siromaštva i čistoće treba biti prepoznatljiv onaj oblik života koji je živio sam Isus Krist, Sin Božji.
Continue readingČitanja: Mal 3,1-4; Heb 2,14-18; Lk 2,22-40
Današnji nas blagdan vraća natrag u tajne božićnih dana. Bog dolazi k nama, postaje čovjekom, nazočan je kao dijete. Utjelovio se u Mariji. Marija čuje riječ. Riječ je pogađa i više je ne pušta iz svog dosega. Marija pristaje na put koji joj Gospodin namjenjuje, makar ni sama ne zna što je sve čeka. Nosi i rađa Riječ. Ništa joj nije uskraćeno u životu, ni križ, ni mač boli, ni patnja. Ali, do kraja ostaje vjernicom. Marija, čovjek kao i mi, pozvan, izabran. Mora se izboriti za svoju vjeru, i to ostaje za nas mjerilom prema kome moramo mjeriti sami sebe.
Marija – osoba čvrste vjere
Ono što Pismo veli za Mariju, proteže se na sve nas, tiče se našeg ponašanja, naših odluka koje moramo svaki dan donositi. Kad mislimo o Mariji, onda nije toliko bitno da spoznamo nešto o njoj, njezinu životu, prizorima iz za nas skrovitih godina Nazareta ili Egipta, nego je riječ o tome da živimo poput Marije. Da nam Marija postane uzorom. Ispravan odnos prema Mariji mora biti za svakog vjernika istinska životna pomoć. Uz Mariju bi vjernički život morao biti ispunjeniji, sretniji, uspjeliji, do kraja blagoslovljen. Marija je konkretna životna pomoć na našem vjerničkom putu, u svim odsječcima našega vlastitog života.
Marijin je život svakom svojom niti utkan u povijest Božjeg naroda, starozavjetnog, a poglavito novozavjetnog. U proročkom okruženju, pravi proročki lik. Ovaj prizor u Hramu nije obični obred, ritual ili ceremonija, već proročko pretkazivanje: Bog od nje traži, na usta starca, ne žrtvu Zakonom propisanih ptica, nego žrtvu vlastita života (‘mač boli’), ali i žrtvu vlastitog Sina. Zacijelo joj je malo toga jasno, ili gotovo ništa joj nije jasno, i zato nastavlja svoj život u okružju vjere i zaogrnuta oblakom svjedoka. Continue reading
Pnz 18,15-20; 1 Kor 7, 32-35; Mk 1, 21-28
Evanđelist Marko, kad opisuje život i djelo Isusa Krista, započinje s Isusovim nastupom u sinagogi u Kafarnaumu. S tim je želio pokazati koliko se Isus razlikuje od njihovih pismoznanaca. Oni koji su ga čuli, prepoznali su kako Isus zastupa samo Boga i njegovo kraljevstvo i govori „kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci“ (Mk 1,22). Već se tu ispunja Božje obećanje Mojsiju da će svojim vjernima poslati proroka kojeg trebaju slušati. Prvi i vrhunski prorok bio je Mojsije koji je Božjom snagom izveo Izraelce iz ropstva u slobodu i na svetoj gori dobio Dekalog, Deset zapovijedi, u kojima su ukratko iznesene upute za sretan život. Proroci, koje je Bog pozivao iz različitih obitelji i plemena, bili su savjest naroda Božjega. Oni su trebali podsjećati narod na Zakon Božji. U kriznim vremenima oni su bili tješitelji naroda, podržavali su u narodu vjeru te najavljivali da će im doći izbavljenje od Gospodina. A sam Bog obećava da će „riječi svoje stavljati u prorokova usta.“ Tako je bilo s Mojsijem, s Jeremijom, s Izaijom i drugim prorocima. Oni su bili posrednici između Boga i naroda: iznose Božji nauk, zastupaju narod pred Bogom.
ZAGREB (IKA)
26.01.2024.
Plenarna sjednica Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini održana je u petak 26. siječnja u samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu, izvijestilo je Vijeće franjevačkih zajednica.
Sjednicu je otvorio i njome predsjedao potpredsjednik VFZ-a i provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić. Sudjelovali su provincijali i provincijalke franjevačkih zajednica na području Hrvatske i BiH, nacionalni ministri Franjevačkoga svjetovnog reda, nacionalni duhovni asistenti Frame, kao i pročelnici povjerenstva koji djeluju pri Vijeću.
Continue reading
ZADAR (IKA) 20.01.2024. / 07:30
Generalni ministar Reda Manje braće fra Massimo Fusarelli bit će od ponedjeljka 1. do srijede 3. srpnja 2024. u posjetu Franjevačkoj provinciji sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru, objavljeno je na mrežnoj stranici Provincije.
Generalni ministar u Zadar će doći u pratnji generalnog definitora fra Konrada Cholewe. Tom prilikom organizirat će se i susret dvaju definitorija u Samostanu sv. Frane u Zadru u utorak 2. srpnja u sklopu procesa prestrukturiranja s ciljem da Provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri postane ovisna kustodija o Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda.
Continue readingNovi broj Fraternitasa od 10. siječnja 2024. dostupan je online i može se preuzeti na hrvatskome jeziku.
OBRAĆENJE KAO PREDUVJET
Čitanja: Jona 3,1-5.10; Kor 7,29-31; Mk 1,14-20
Obratite se! Vrijeme je kratko! – Prva riječ jest iz Isusovih usta, s njome je nastupio u Galileji. Druga je njegova učenika Pavla, naime, današnje drugo čitanje. U biti pogađaju isti cilj. Prolazi obličje svijeta. A tko danas nije šokiran prolaznošću, smrtnošću? “Zemlja je smrtnim posijana sjemenom” izrazio se naš pjesnik. Što nam je zornije i prisutnije od toga u našem svagdanu? Smrt na svakom koraku, smrt kao nešto naravno i najobičnije, u ratovima, na cestama, u terorističkim napadima. I nije li nad cijelim svijetom omča beznađa, propasti, apokaliptičke kataklizme? Cijeli je svijet postao veliko smetlište. Koliki su samo problemi ako nekoliko dana štrajkaju vozači smeća ili čistači ulica? Kadli-tadli, sve svršava na otpadu ili reciklaži. Za mnoge i čovjek. To je ishod potrošačkog mentaliteta koji je neprestano u čovjeku budio njegove potrošačke i uživačke mogućnosti. Iskoristi sve, uživaj sve, bez razlike i zadrške. Mijenjaj sve. I stanove, i kuće, i poslove, i bračnog druga. Troši koliko možeš i sve što možeš. Nije li to konačni cilj beskrajnih reklamnih ponuda u gotovo svim medijima? Continue reading