Da bi se čovjek snašao u vremenu i prostoru, stvorio si je kalendar, podijelio vrijeme, sačinio naprave koje mu pomažu za orijentaciju, satove analogne, danas većma digitalne gdje vidimo kako protječu sekunde, satovi. Jedino on je sposoban razmišljati, sagledati, zauzeti odmak, imati pregled prošloga i sadašnjega i donekle planirati sutrašnjost. Neki je stari filozof rekao da se čovjek po tome razlikuje od životinja što on iz rijeke vremena, koja sa sobom nosi sve, može izroniti, pogledati unaprijed i unatrag. Sve drugo voda nepovratno odnosi, a čovjek je sposoban ovladati vremenom i dati mu smisao. I zato je uvijek na početku Nove godine za nas potrebno zapitati se: Izranjamo li iznad vode vremena, ili nas ta bujica odnosi, a da ne znamo ni odakle smo ni kamo idemo. Čovjek se može lako izgubiti u svakodnevnim poslovima, u suvišnim detaljima, potrebama, nevoljama, žureći s termina na termin, s dužnosti na dužnost, da jednostavno izgubi i glavu i orijentaciju. Continue reading →

Nema Božića bez obitelji

Nije Crkva slučajno stavila na prvu nedjelju po Božiću svetkovinu Svete nazaretske obitelji. Ta svetkovina u neku ruku je nadopuna Božiću. Ako smo na sam dan Božića posve usredotočeni na Dijete u jaslama, danas nam Crkva želi pred oči staviti svu širinu božićnog misterija. Želi nas podsjetiti koliko je Bog imao povjerenja u čovjeka i u ljudsku obitelj kao osnovnu stanicu ljudskog života. Doista Isus se od samog početka posve prepustio zakonu ljudskog života u obitelji. Rodio se, kao i svi ljudi, u obitelji, u njoj rastao, kroz obiteljski odgoj je prihvaćao vjersku baštinu svoga naroda. U krugu svoje obitelji Isus polagano otkriva i svoje mesijansko poslanje, ali i njegovi roditelji, vršeći propise Zakona, polagano spoznaju istinu o svom djetetu. Noseći ga u hram da ga prikažu Bogu, čut će iz usta starca Šimuna da je on «svjetlost na prosvjetljenje naroda» (Lk 2,32). Continue reading →

Početak evanđelja

(Iz 40,1-5.9-11/ 2 Pet 3,8-14/ Mk 1,1-8)

“Početak” (arché), tako glasi prva riječ u današnjem evanđelju. Ta je riječ isto tako prva kao u cijeloj bibliji – “U početku stvori Bog nebo i zemlju…” (Post 1,1) i kao u Ivanovu proslovu: “U početku bijaše Riječ…” (Iv 1,1).

Ipak s tom istom riječju arché označava Marko nešto drugo, on ne gleda na početak stvaranja, kao sastavljač Ivanova proslova ili kao prvi izvještaj o stvaranju. O kakvom se početku radi kod Marka? O sadašnjem početku evanđeliste i njegovih čitatelja. Pri tome se ne radi o početku Isusova zemaljskoga života ili o početku povijesti Crkve poslije Isusova uskrsnuća u godini 30. poslije Krista. Od toga vremena apostoli su naviještali što ih je Isus učio i prije svega svjedočili o smrti na križu i o uskrsnuću. Ipak sada, možda već prije smrti cara Kaligule u godini 41. poslije Krista (malo nakon toga mogao je Mk 13,14  nagovijestiti zabrinutost zbog toga što će  kip cara Kaligule biti postavljen na sveto mjesto, u hramu), dolazi Marko, učenik apostola,   prvi put  koliko znamo na pomisao napisati knjigu na temelju usmene predaje. Continue reading →

Istinski ponovo početi

Danas počinje nova Crkvena godina. Počinje Advent-Došašće. Drukčije nego Nova godina. Drukčije nego Silvestrovo. Ne sa bučnom pucnjavom, sa sektom i novogodišnjim koncertom. Nova Crkvena godina počinje mirno, šutljivo, blago i ozbiljno. Tipično Crkva! Mnogi će kazati. Uvijek samo ozbiljno, opominjuće! To sigurno nije. Crkva slavi blagdane rado i veselo, osobito Božić i Uskrs. Ali sve treba svoju pripremu. Advent priprema Božić, Korizma Uskrs.
Ako “uspije” Advent, tada je Božić jedna radost. Inače su oboje pod stresom. Što pokazuje Isus danas na pragu Adventa, kao dobar put kroz ovo vrijeme pripreme?
“Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!” Continue reading →

Sin Čovječji u slavi

Evanđelje koje Crkva naviješta na Svetkovinu Krista Kralja završetak je Isusova velikoga govora o posljednjim stvarima u kojemu je Matej povezao različite tekstove koji govore o znakovima prolaznosti ovoga svijeta (24,1-25), o iznenadnosti dolaska Sina Čovječjega (25,26-44), iz čega proizlazi potreba budnosti koja je izražena u trima prispodobama: budni upravitelj (24,45-51); deset djevica (25,1-13), talenti (25,14-30). Vrhunac tog govora je današnje evanđelje koje govori o dolasku Sina Čovječjega u slavi da sudi svijetu. To je istaknuto već u prvoj rečenici: „Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje“ (25,31). Continue reading →

Dade im svoj imetak

Vjerujem da mnogi kršćani, slušajući ovu Isusovu prispodobu, imaju poteškoća s onako strogom osudom ovog posljednjeg sluge. Teško nam je shvatiti u čemu bi bila njegova krivnja koja bi zasluživala takvu kaznu. Zar nije vjerno sačuvao ono što mu je bilo povjereno i to vratio gospodaru? Razmišljajući o tome, mogli bismo se i ovako pitati: Što bi bilo s tim čovjekom da je pokušao s povjerenim novcem trgovati pa sve izgubio? Što bi bilo da se tim novcem nepravedno obogatio ili da je taj novac potrošio u lošem društvu? Vjerojatno nam ni u jednom od tih slučajeva ne bi smetalo što je oštro kažnjen, ali ovako se teško mirimo s njegovom kaznom, jer ne vidimo što je loše učinio. Continue reading →

LJUBI BOGA I BLIŽNJEGA
Izl 22,20-26; 1Sol 1,5-10; Mt 22,34-40

Da nadovežemo na ono iz protekle nedjelje: Bogu Božje, caru carevo! Novac i sve blago banalni su, jeftini, jednostavni, relativni. A Bogu pripada najljepše: Srce, cijelo biće, ljubav. Novac nije naš život i ne bi smio određivati smjernice ili pak davati koordinate u našemu životu. Ne trošiti svoj život na bezvrijedno, već ga istrošiti u ljubavi, to je temeljna zapovijed Božja. Postoji samo jedna sila sposobna otopiti svaki led, mržnju, okončati pustinju u srcima: ljubav. Continue reading →

ISUSOV POLITIČKI I RELIGIJSKI REALIZAM

Iz 45,1.4-6; 1Sol 1,1-5b; Mt 22,15-21

Moramo se prenijeti u povijesni kontekst cjelokupne zgode. Vrijeme je židovske pashe. U to je doba rimski namjesnik redovito znao umarširati sa svojim trupama u tvrđavu Antonia jer su takvi masovni skupovi bili redovito praćeni demonstracijama, provalama mržnje protiv Rimljana, pobunom u narodu. Pri ruci je bio uvijek ‘interventni policijski vod’ koji je redovito u krvi gušio svaku pobunu. Na drugoj strani antipolitičke demonstracije oko Isusova ulaska u grad. Mesija na magaretu, kralj mirotvorac. Za herodovce, lojalne rimskoj vlasti, sumnjiv je on tip, a za farizeje i pismoznance ozloglašeni znani heretik, koji se ne drži Mojsijeva Zakona ni otačkih predaja. Svakomu je Isus trn u oku. Sad je trenutak da ga se riješe pa mu šalju skupno poslanstvo, svoje glasnike. Kolika zapravo ironija sudbine!? Kroz cijelu je povijest Bog slao svoje glasnike s neba, a ovi sad šalju svoje protu-glasnike, protuposlanstvo Božjem jasnom glasu. Proroci i protuproroci! U očima ovih potonjih mora Isus iščeznuti s pozornice. Nepomirljivi protivnici složni su u jednome: Ukloniti, (s)maknuti Isusa. A najbolji je način prokazati ga protivnikom Rimljana, nelojalnim građaninom, buniteljem naroda. Boljeg povoda nema od svakomu mrska poreza. Jer otkad je svijeta i vijeka, nitko nije nikad rado plaćao carine ni poreze. Zavisno od odgovora Isus će dopasti u šake jednoj od struja, herodovcima ili revniteljima za Božji zakon. U oba slučaja omča i vješala su mu zajamčena. Continue reading →

BOG OSTVARUJE ZACRTANI PLAN

Iz 25,6-10a; Fil 4,12-14.19-20; Mt 22,1-14

Koji je razlog da ljudi ne mogu vidjeti i dokučiti sreću i ispunjenje za kojima, podržavani svojom vjerom i predajama, stalno čeznu ili očekuju, makar je ta sreća nadohvat ruke i nudi im se otvoreno u obliku poziva na veliku svadbenu gozbu? Glavni je razlog zaokupljenost svakodnevnim poslovima, robovanje prividu, opojnoj iluziji, obmani svakodnevnog i privremenog te prividnom važnošću onoga s čime se čovjek svakodnevno suočava u svome životu. Continue reading →