Evanđeoska misao
Post 18,1-10a; Ps 15,2-4.5ab; Kol 1,24-28; Lk 10,38-42
Jedna od najvećih biblijskih kreposti jest gostoljubivost. Abraham je u svojoj gostoljubivosti i ne znajući ugostio anđele, a njegov sinovac Lot sa svojom obitelji spasio se od sodomske propasti također zbog svoje gostoljubivosti. A Sodoma je stradala upravo zbog svoje negostoljubivost prema strancima, putnicima i namjernicima. Continue reading
Pnz 30,10-14; Ps 69,14.17.30-31.33-34.36ab.37; Kol 1,15-20; Lk 10,25-37
Četrdeset godina nakon izlaska iz egipatskog ropstva i Saveza s Bogom na Sinaju Mojsije se obraća novom naraštaju ističući prostornu i vremensku blizinu Božje riječi. Božja objava na Sinaju nije samo događaj iz prošlosti. Zakon koji je Bog dao Mojsiju nije vrijedio samo za onaj prvi naraštaj naroda koji je izišao iz Egipta, nego se aktualizira u svakom novom pokoljenju. Stoga Mojsije želi reći narodu da se Božja riječ čuje ovdje i sada. Ona nije na nedopenjivoj visini neba niti u nedoronjivoj dubini mora nego nam je nadohvat ruke, srca i usana. Continue reading
Iz 66,10-14c; Ps 66,1-3a.4-7a.16.20; Gal 6,14-18; Lk 10,1-12.17-20
Još dok su njegovi učenici tek bili na putu nasljedovanja i učenja Isusu ih već šalje propovijedati o Kraljevstvu Božjem i liječiti. Evanđelisti Matej i Marko pripovijedaju kako je Isus to poslanje dao dvanaestorici svojih apostola, a evanđelist Luka uz to opisuje kako je Isusu poslao i drugu sedamdeset i dvojicu svojih učenika. Za razliku od Dvanaestorice čija su nam imena poznata, ne znamo tko su bila sedamdeset i dvojica drugih učenika. No simbolika broja sedamdeset i dva (ili u nekim rukopisima sedamdeset) govori sama od sebe. Naime, taj broj redovito se povezuje s tekstom u Post 10 gdje se opisuje potomci Noinih sinova od kojih potječe čitavo poslijepotopno čovječanstvo. Drugim riječima, možda čak i više negoli na same Isusove učenike broj sedamdeset i dva odnosi se na one kojima su poslani, a to su svi narodi svijeta. Poruka je, dakle, dvojaka. Prvo, poslanje propovijedanja evanđelja nije ograničeno samo na uski krug Isusovih učenika (Dvanaestorice) nego je to poslanje svih Isusovih učenika. I drugo, Isusovi učenici nisu poslani samo jednom narodu ili skupini, nego svim narodima i ljudima svijeta. Continue reading
ISUSOV POZIV: ZADNJA ŽIVOTNA ŠANSA
1 Kr 19,16b.19-21; Gal 5,1.13-18; Lk 9,51-62
Sva su tri današnja čitanja poziv na konačnu egzistencijalnu, životnu odluku. Odgode ne smije biti, jer se ‘kairos’ ne smije ispustiti, mora ga se uhvatiti za „čuperak“. Samo jednom se obraća Ilija Elizeju i daje mogućnost za oproštajnu gozbu. Ne posluša li, proigrava Božji zov koji je jedinstven i jedincat u svačijem životu. Sa sličnim se problemom suočava Pavao u galaćanskoj Crkvi. Jedno je Evanđelje i treba uza nj prianjati. Svako drugo je krivotvorina i vodi u zabludu, novu zarobljenost. Continue reading
Zah 12,10-11; Gal 3,26-29; Lk 9,18-24
Ponovno se vraćamo u normalni niz nedjelja kroz godinu. Danas imamo pred očima Petrovo priznanje Isusova mesijanstva. Sljedećih ćemo nedjelja pratiti Isusa na njegovu putu u Jeruzalem, a putovanje je središnji motiv cjelokupnoga Lukina izvješća o Isusovu javnom djelovanju. Isus je beskućnik, trajno na putu. Hodo-časti, hodočasnik, kao i praotac Abraham. Putovanje je smisao Isusove karijere ali i središnji smisao učeničke egzistencije. Luka je u svome evanđelju grupirao mnogo predaja i sažeo ih u ovaj izvještaj o Isusovu odlučnom putu u Jeruzalem. U Djelima apostolskim vjernici su „sljedbenici novoga Puta“. Continue reading
Lk 9,11b-17
Sve što jest, što na bilo koji način opstoji, jest tajna, velika. Fizičari ne mogu dokučiti tajnu materije, tvari. Pa ni svjetla. Je li svjetlo zraka ili čestica? Bog je tajna, stvorenje je tajna, čovjek također. Tajna ostaje nerješiva, o-tajna. Problemi se mogu rješavati, zagonetke također, ali tajne ne. Tajni se može samo pristupiti. Nježno, s osjećajem odgovornosti. Zato uvijek kad čovjek pokušava dosegnuti Boga, svijet ili sebe, dotiče u biti jednu veliku tajnu. Continue reading
Dj 7,55-60; Otk 22,12-14.16-17.20; Iv 17,20-26
Jedva ćemo pronaći u svim evanđeljima i prenesenim Isusovim riječima dirljivije i snažnije molitve i riječi od ovih koje je prenio evanđelist Ivan u svojoj Velikosvećeničkoj Isusovoj molitvi. Nema snažnijeg izričaja ljubavi s Isusove strane spram onih koje mu je Otac dao od ove molitve. Posljednje Isusove riječi upućene učenicima su riječi vjekovječne molitve i nemoguće se ljubljenoj osobi obratiti drugim riječima nego i osim riječima molitve. Molitva je najsnažniji izričaj ljubavi prema nekome. Svi drugi izričaji i iskazi nešto su vanjsko, dok je molitva izričaj srca, bića. Mi se možemo oko nekoga truditi, skrbiti, biti zabrinuti, ali jedino je molitva ono čime smo sposobni dirnuti u srž i srce ljubljene osobe i bića. U tom slučaju postajemo spram drugoga nešto poput svećenika koji stoji između osobe i Boga, a gledamo li i promatramo bližnjega očima ljubavi, uranjamo ga u Božje biće iz kojega je pojedinac i proistekao i kamo će se povratiti. U Božji izvir i uvir. Continue reading
Vijeće franjevačkih zajednica u RH i BiH održalo je 25. svibnja 2022. godine u Franjevačkom samostanu o. Ante Antića u Splitu – Trstenik svoju redovitu sjednicu na kojoj je izabralo novo Predsjedništvo Vijeća. Za predsjednicu je izabrana s. M. Darija Jovanović (vrhovna poglavarica Sestara franjevki Bez-grješnog začeća iz Dubrovnika), za potpredsjednika je izabran fra Zdravko Dadić (provincijal Franjevačke provincije sv. Križa – Bosne Srebene), a za trećeg člana predsjedništva fra Marko Mrše (provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja). Četvrti član Predsjedništva, tajnik, izabran je na sjednici u siječnju.
Članovi Vijeća franjevačkih zajednica u RH i BiH, sjednica Vijeća 25.05.22. – Split
Presjedništvo Vijeća franjevačkih zajednica u RH i BiH, s lijeva nadesno:
fra Zdravko Dadić, potpredsjednik
s. M. Darija Jovanović, predsjednica
fra Marko Mrše, član Predsjedništva
Anto Matković, tajnik Vijeća
Dj 15,1-2.22-29; Ps 67,2-3.5-6.8; Otk 21,10-14.22-23; Iv 14,23-29
Pitanje trebaju li pogani prije negoli se krste prihvatiti i Mojsijev zakon potresalo je prvu kršćansku zajednicu. U odlomku današnjeg prvog čitanja imamo apostolsko pismo sastavljenu na skupu koji se tradicionalno naziva Jeruzalemskim saborom. Na tom saboru govorili su Petar, Pavao, Barnaba i Jakov te su na koncu na prijedlog Jakova predstojnika jeruzalemske zajednice donijeli odluku. Zaključak je u osnovi taj da ne moraju prihvatiti Mojsijev zakon niti se obrezati, ali se trebaju uzdržavati od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi. Drugim riječima, u svakodnevnom životu kršćani se trebaju držati onih zakona koje je Bog dao Noi i njegovim sinovima nakon potopa. Ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je baš taj biblijski događaj utjecao na odluku jeruzalemskoga sabora, ali podudarnosti su očite. Pogotovo ako su potopne vode pralik vode krštenja, a Noina korablja pralik Crkve, zajednice spašenika. Continue reading
ČITANJA: Dj 14,21b-27; Ps 145,8-13b; Otk 21,1-5a; Iv 13,31-33a.34-35
Kad je prije nekoliko (2012./2013.) o pedesetoj obljetnici početka Drugoga vatikanskoga sabora papa Benedikt XVI. proglasio Godinu vjere, za početne riječi svoga prigodnog apostolskog pisma izabrao je izraz „Vrata vjere“ koji stoji na kraju današnjeg prvog čitanja iz Djela apostolskih: „Kada (Pavao i Barnaba) stigoše (u Antiohiju), sabraše crkvu i pripovijediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere.“ (Dj 14,27).
Sada smo pak u izvanrednoj jubilejskoj godini milosrđa kada vrata opet imaju posebno značenje. Kao što je poznato, u svojoj buli „Lice milosrđa“ sadašnji papa Franjo odredio je da se Vrata milosrđa u ovoj godini prema odluci mjesnih biskupa otvore na svim katedralama i ostalim značajnijim crkvama svijeta. Na taj način Crkva proglašava svijetu da su vrata Božjega milosrđa širom otvorena svakom čovjeku. Pa ako se u kraljevstvo Božje ulazi i kroz uska vrata, pristup je otvoren svakomu tko kroz ta vrata želi proći. Continue reading