Pnz 30,10-14; Ps 69,14.17.30-31.33-34.36ab.37; Kol 1,15-20; Lk 10,25-37
Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe
Četrdeset godina nakon izlaska iz egipatskog ropstva i Saveza s Bogom na Sinaju Mojsije se obraća novom naraštaju ističući prostornu i vremensku blizinu Božje riječi. Božja objava na Sinaju nije samo događaj iz prošlosti. Zakon koji je Bog dao Mojsiju nije vrijedio samo za onaj prvi naraštaj naroda koji je izišao iz Egipta, nego se aktualizira u svakom novom pokoljenju. Stoga Mojsije želi reći narodu da se Božja riječ čuje ovdje i sada. Ona nije na nedopenjivoj visini neba niti u nedoronjivoj dubini mora nego nam je nadohvat ruke, srca i usana.
Božja riječ zapisana je u „knjizi ovog Zakona“. To znači da u Svetom pismu nalazimo Božju riječ upućenu čovjeku. Čitajući i proučavajući Sveto pismo komuniciramo s Bogom. Pri tome treba imati na umu da su u toj komunikaciji dva sugovornika: Bog i čovjek, pa je važno znati u Svetom pismu razlikovati Božju riječ od ljudske. A ta se vještina stječe jedino praksom. Što se čovjek više druži sa Svetim pismo to u njemu bolje čuje Božju riječ i bolje kao u ogledalu vidi samoga sebe.
Božja riječ je na čovjekovim ustima. Možda se taj izraz iz Ponovljenoga zakona odnosi na tradicionalni način čitanja zapisane riječi naglas ili barem micanjem usnama. Na taj način izgovoreni tekst ne ostaje mrtvo slovo na papiru. Riječ je izgovorena, a svaka je izgovorena riječ učinkovita. Nema riječi koja ne čini ništa. A ako je čovjeku na ustima Božja riječ onda ona čini samo dobro.
Božja je riječ u čovjekovu srcu. Ovaj redoslijed mjestâ prema kojem se Božja riječ iz Knjige preko usana spušta u srce, znači da je srce mjesto u kojem riječ donosi plod koji se ostvaruje u vršenju onoga što je Bog zapovjedio.
Ta blizina Božje riječi u Knjizi, na ustima i u srcu sposobna je od čovjeka napraviti bližnjega, koji se u odnosu prema drugom čovjeku ponaša po Božju.
Primjer je milosrdni Samaritanac iz današnjega evanđelja.
Nakon Isusove pouke o dvjema zapovijedima ljubavi, jedan zakonoznanac osjetivši se valjda prozvanim pita: „Tko je moj bližnji?“. U dvjema zapovijedima, naime, kaže se kako treba ljubiti Boga iz svega srca, svom dušom, snagom i umom, a bližnjega kao samoga sebe. Zakonoznanac nema pitanja u vezi s ljubavlju prema Bogu, ali nije mu jasno tko je njegov bližnji.
Isus odgovara prispodobom u kojoj se kao bližnji pokazuje jedan Samaritanac, pripadnik naroda koji Židovi nisu smatrali samo tuđim nego i neprijateljskim. Međutim, za razliku od židovskoga svećenika i levita koji nisu pomogli pretučenom čovjeku pokraj puta, Samaritanac se zaustavlja pokraj ranjenika, povija mu rane i jednostavno se pokazuje bližnjim čovjeku u potrebi. Dok se svećenik i levit od njega udaljuju Samaritanac se približava i poistovjećuje se s potrebnikom upravo prema zapovijedi Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.
Premda se riječ bližnji u svakodnevnom govoru redovito primjenjuje na čovjeka u potrebi, treba primijetiti da Isus bližnjim ne naziva pretučenoga čovjeka ostavljena pokraj puta, nego Samaritanca koji mu je pritekao u pomoć. Postoji vjerojatno više razloga zašto je to tako, ali jedan nam se čini temeljnim. Nazivajući Samaritanca bližnjim Isus ističe da u bližnjemu ne smijemo vidjeti samo primatelja ili davatelja neke materijalne, medicinske, duhovne ili bilo koje druge pomoći. Bližnji nije objekt, nego subjekt odnosno osoba s kojom se treba uspostaviti komunikacija.
Kao što je Božja riječ blizu – u Knjizi, na ustima, i u srcu, ali ju je potrebno čitati, govoriti, slušati i usvojiti, tako je potrebno posvijestiti koliko toga zajedničkoga imamo s drugim ljudima. Veliki libanonski pjesnik Halil Džubran izrazio je to ovim riječima „Tvoj susjed je tvoje drugo ‘ja’ koje boravi iza jednoga zida.“, i „svi će se zidovi srušiti u razumijevanju“.
Govoreći o blizini Božje riječi Mojsije je naraštaju koji se rodio u pustinji rušio zidove nerazumijevanja koji su Božju objavu na Sinaju smještali u neponovljivu prošlost, a prispodobom o milosrdnom Samaritancu Isus rušio zidove nerazumijevanja onih ljudi koji u drugom čovjeku ne vide čovjeka poput samoga sebe.
Fra Domagoj Runje
Prenijeto s: https://www.mir.hr/