Što je potrebno za život?

Iako ljudi nisu shvatili Isusov čudesni znak umnoženja kruha, ipak ima u njima nešto što ih tjera k njemu, a što oni nisu u stanju objasniti. Oni sami osjećaju da nije dosta biti sit, ali još uvijek nisu načistu što bi im Isus mogao dati više od čudesno umnoženog kruha. Ovdje smo na tragu onoga što je jedan ugledni mislilac prošloga stoljeća (E. Fromm) opisao kao dva različita svijeta koji u sebi utjelovljuju riječ IMATI i riječ BITI. Prvi svijet jest svijet posjedovanja materijalnih dobara i blagostanja koje ta dobra omogućuju, a drugi svijet jest svijet duha u kojem se čovjek pita kako će postati duhovno zreo i sretan. Continue reading →

Da bi se čovjek snašao u vremenu i prostoru, stvorio si je kalendar, podijelio vrijeme, sačinio naprave koje mu pomažu za orijentaciju, satove analogne, danas većma digitalne gdje vidimo kako protječu sekunde, satovi. Jedino on je sposoban razmišljati, sagledati, zauzeti odmak, imati pregled prošloga i sadašnjega i donekle planirati sutrašnjost. Neki je stari filozof rekao da se čovjek po tome razlikuje od životinja što on iz rijeke vremena, koja sa sobom nosi sve, može izroniti, pogledati unaprijed i unatrag. Sve drugo voda nepovratno odnosi, a čovjek je sposoban ovladati vremenom i dati mu smisao. I zato je uvijek na početku Nove godine za nas potrebno zapitati se: Izranjamo li iznad vode vremena, ili nas ta bujica odnosi, a da ne znamo ni odakle smo ni kamo idemo. Čovjek se može lako izgubiti u svakodnevnim poslovima, u suvišnim detaljima, potrebama, nevoljama, žureći s termina na termin, s dužnosti na dužnost, da jednostavno izgubi i glavu i orijentaciju. Continue reading →

Nema Božića bez obitelji

Nije Crkva slučajno stavila na prvu nedjelju po Božiću svetkovinu Svete nazaretske obitelji. Ta svetkovina u neku ruku je nadopuna Božiću. Ako smo na sam dan Božića posve usredotočeni na Dijete u jaslama, danas nam Crkva želi pred oči staviti svu širinu božićnog misterija. Želi nas podsjetiti koliko je Bog imao povjerenja u čovjeka i u ljudsku obitelj kao osnovnu stanicu ljudskog života. Doista Isus se od samog početka posve prepustio zakonu ljudskog života u obitelji. Rodio se, kao i svi ljudi, u obitelji, u njoj rastao, kroz obiteljski odgoj je prihvaćao vjersku baštinu svoga naroda. U krugu svoje obitelji Isus polagano otkriva i svoje mesijansko poslanje, ali i njegovi roditelji, vršeći propise Zakona, polagano spoznaju istinu o svom djetetu. Noseći ga u hram da ga prikažu Bogu, čut će iz usta starca Šimuna da je on «svjetlost na prosvjetljenje naroda» (Lk 2,32). Continue reading →