Sveta Marija Anđeoska

Sv. Franjo je često sudjelovao na euharistijskom slavlju u Porcijunkuli. Tamo je rado navraćao jer se upravo u ovoj crkvici za vrijeme euharistije na poseban način osjećao dirnut Evanđeljem. Od tada je ono za njega prestalo biti knjigom a postalo je sve više osobom koju treba ljubiti i kojoj treba vjerovati, kako piše Giambattista Montorsi u svojoj knjizi Franjo Aiški, učitelj života (str. 57). Svetom Franji je Porcijunkula za njega bila mjesto, gdje je skriveno otajstvo Riječi Božje postajalo jasnije, razotkrivalo se kao svitanje zore jutarnje i učvršćivalo njegove do tada nesigurne korake. S Riječju Božjom je sv. Franjo išao u svakodnevicu, u surete s ljudima, i opet se vraćao uvijek iznova, ovoj crkvici i Riječi Božjoj.

Mnogi franjevački izvori navode kako je sv. Franjo bio privržen crkvi Svete Marije Anđeoske. Tako čitamo u Prvom životopisu: „Iako je u svakom zemaljskom boravištu spoznavao stvari nebeskoga kraljevstva i vjerovao da se milost Božja na svakome mjestu daje Božjim izabranicima, ipak je crkvu svete Marije u Porcijunkuli doživio kao mjesto koje većma obiluje milošću […] I ne čudi, da je zato često govorio braći: „Pazite, sinovi, da ne biste ovo mjesto nikada napustili […] ovo je mjesto uistinu sveto i prebivalište Božje. Dok nas je ovdje bilo malo, Svevišnji nas je umnožio. Ovdje je prosvjetlio srca svojih siromaha svjetlom svoje mudrosti. Ovdje je vatrom svoje ljubavi raspalio naše volje […].“ (Prvi životopis sv. Franje, Franjevački izvori, str. 305).

Životopisac navodi da je za sv. Franju crkva sv. Marije Anđeoske bila mjesto Božje prisutnosti, veličine i svetosti. Takva mjesta skrivaju u sebi skoro nečujni zov na ponovno vraćanje, prepoznavanje i doživljavanje Boga moćnoga i svetoga, njegove ljubavi i milosti, njegova praštanja i milosrđa. U ovakvom ambijentu Riječ Božja pronalazi plodno tlo, ne vraća se besplodna, postaje smislom za vremena i vjekove, upućuje i upravlja na putove istine, slobode, mira, pravednosti. Zato je i Porcijunkula mjesto čudesnih Bojih djela. Od male zajednice Franjinih sljedbenika Gospodin je učinio čudo te je sve više mladića pošlo za svetim Franjom, jer su u njemu prepoznali prepoznati Krista koga su željeli slijediti.

Tamo gdje Riječi Božja pronađe plodno tlo, utjelovi se i postane vidljiva, uvijek se može govoriti o mjestu milosti, darovane i primljene, prepoznate i prihvaćene. Tamo i svugdje ondje gdje Gospodina traže iskrenim srcem, ljudi žedni i gladni pravde i pravednosti, mirotvorci, oni koji radost spasenja dijele s drugima, koji znaju zahvaljivati Gospodinu na svemu što jesu i što imaju, tamo se rađa i nastaje nešto novo, čudesno i veliko. Tamo se tope brda oholosti dok preobrazba zahvaća ponizna i blaga srca. Tamo je prihvaćanje, uvažavanje i prepoznavanje dobroga put k istinskom Dobru. I nedvojbeno sve ovo vodi k zajedništvu o kakvom je i sv. Franjo sanjao i za kojim svi mi žeđamo.